Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


31.03.2011.

ORIGINALNI PORTRET HUSEIN-KAPETANA GRADAŠČEVIĆA

O Husein-kapetanu Gradaščeviću je napisano mnogo, ali njegov lik možemo vidjeti na svega nekoliko crteža. Najčesći komentari se mogu svesti na prikazivanje njegovog lika kao čovjeka koji puno starije izgleda nego što bi trebao, jer zna se da je umro sa svega 32 godina života. Lik sa kojim se najčešće susrećemo je onaj sa crteža kojeg je naslikao poznati umjetnik Kristijan Kreković. Na njegovom crtežu, Husein je zaista prikazan kao ličnost u poznim godinama i namrštenog izgleda. Umjetnik je vjerovatno htio dočarati njegov lik koji odgovara nadimku Zmaja od Bosne. Inače, Kristijan Kreković je rođen u Modrići 1901. godine, što znaći, puno kasnije od vremena u kojem je Husein živio i lik na crtežu je iskjučivo proizvod umjetnikove mašte. Bistu, Husein-kapetana Gradaščevića, napravio je Ibrahim Bilajac, umjetnik i vajar iz Gradačca, koji je živio u periodu 1930-1998, ali je Huseinov lik ipak nesto mlađeg izgleda i podsjeća na lik sa kovanice, koja pripada vremenu kad je Husein živio i vladao Bosnom. Moguće je da se Bilajac, pri izradi biste i koristio Huseinovim likom sa te kovanice. Crtež sa Huseinovim likom, kojeg je nacrtao nastavnik likovnog iz Gradačca, Abdulah-Braco Tipura, prikazuje Huseina sa još mlađim likom, od onih koje su uradili Kreković i Bilajac. Tipura se očigledno služio sa fotografijom jedinog originalnog Huseinovog portreta, koji se čuva u Bečkom muzeju, a kojeg je presnimio Jan Beran. Inače, originalni i jedini sačavni portret Husein-kapetana Gradaščevića, nastao je u Vinkovcima, od meni nepoznatog slikara i to u vremenu dok je Husein tamo čekao da bude prebačen u Istanbul.

28.03.2011.

PORODIČNI ŽIVOT HUSEIN-KAPETANA GRADAŠČEVIĆA

Govoreći o porodičnom životu Husein-kapetana Gradaščevića, samo po sebi se nameće pitanje njegovog odrasatanja i najranijeg djetinjstva. Međutim, o tome je veoma malo podataka i jedino što se pouzdano može tvrditi je to, da je Husein rastao u burno vrijeme Bosne i da je slušao priče svoga oca Osman-kapetana, te svoje braće Murat-kapetana i Osman-paše, o njhovim ličnim doživljajima u ratovima koji su vođeni početkom 19. stoljeća, kao i o drugim značajnim događajima toga vremena. Husein je rano ostao bez roditelja. Otac mu je umro kad je Husein imao svega deset godina, a za majku Melek-hanumu se ne može pouzdano reći kada je umrla. Neki smatraju da je umrla čak i prije njegovog oca. Jedino je sigurno da je Husein rastao i da se vaspitavao uz svoga najstarijeg brata, Murat-bega. Husein je rođen u Gradačcu 1802. godine i odrastao je u porodičnoj kući Gradaščevića koja se nalazi nedaleko od poznate gradačačke kule. U toj kući još uvijek stanuju potomci iz porodice starih Gradaščevića, a na maloj slici se vidi kako je ta kuća izgledala u očima slikara Ibrahima Bahića, 1936. godine. Kula Gradaščevića je bila kapetanovo sjedište i služila je samo za vojnu i administrativnu upravu, a ne za stanovanje njegove porodice. Husein se oženio sa Hanifom, sestrom derventskog kapetana, Mahmud-bega. O njegovoj ženidbi nema pisanih podataka, ali se može predpostaviti da se oženio prije dvadesete godine života, jer je njegov sin Muhamed u vrijeme pokreta 1831. godine već bio dječak, za kojeg austrijski izvori kažu da je imao desetak godina. Osim sina, Husein je imao i kčerku Šefiku, koja se rodila za vrijeme njegovog progonstva u Osijeku, 1832. godine. Poslije Huseinove smrti, njegova supruga se sa djecom vratila u Gradačac i tamo živjela sve do 1854. godine, kada joj umire sin Muhamed, ne ostavivši potomstva iza sebe. O daljoj sudbini Huseinove supruge i njihove kčerke ne zna se ništa pouzdano. Samo se predpostavlja da su otišle u Istanbul gdje im se gubi dalji trag.

27.03.2011.

LIRSKA PJESMA KOJA NAGOVJEŠTAVA HUSEIN-BEGOVO ROĐENJE

Čitajući ovu prelijepu pjesmu, vjerovatno će te zapaziti njen naziv u kojem stoji da je to lirska pjesma, pa hajde da odmah vidimo zašto ta pjesma spada u lirsku poeziju i šta je to lirska poezija. Prije svega recimo da se još u antičkom dobu poezija dijelila na lirsku, epsku i dramsku, kao i to da je lirska poezija vjerovatno stara koliko i sam jezik, ili bar koliko i čovjekova potreba da iskazuje svoja osjećanja.
U početku je ona bila gotovo nerazdvojno vezana uz muziku i ples, kao dio jedne sinkretičke umjetnosti, koja je i danas svugdje popularna i u kojoj se pjesme pjevaju uz pratnju muzike i obično uz ritmičke pokrete tijela. U antičkoj Grčkoj takve pjesme su najčešće pjevane uz pratnju nekog muzičkog instrumenta. Obično je to bila lira, pa je tako i nastala riječ lirska. Već kod nekih antičkih pjesnika, riječi pjesme su postale važnije od muzičke pratnje, pa je i sama pjesma sve više postajala samostalna jezička umjetnost pri ćemu se pjesme recituju bez muzike.

26.03.2011.

KO JE VLADAO GRADAČCEM PRIJE GRADAŠČEVIĆA

Da bi bolje razumjeli kako i zašto je došlo do formiranja agaluka, a kasnije i kapetanije na području Gradačca, osvrnimo se za trenutak na ratne sukobe iz tog perioda. Naime, šesnaestogodišnji rat između Turske i Austrije, koji je završio Karlovačkim mirom 1699. imao je za posljedicu da je granica Bosne prema Austriji postala Sava što znači da je gradačačka nahija, koja je dopirala do Save postala pograničnom nahijom.Tako stvoreno stanje ni jedna ni druga strana nije smatrala trajnim. To je potvrdio i razvoj događaja, jer je već 1716. godine austrijska vojska prešla Savu, osvojivši među ostalim Dobor, Modriču, Brčko i Bijeljinu. Rat je završen Požarevačkim mirom od 1718. prema kojem je pod austrijsku vlast došao uski pojas bosanskog teritorija južno od Save u širini od 6 - 10 kilometara. Sava je ponovno uzeta za granicu po odredbama Beogradskog mira od 1759. godine, a Gradačac sa okolnim područjem, poslije 170 godina, ponovo dobiva strateški vojni značaj. Istraživanja Prof. Hamdije Kreševljakovića pokazuju da je odmah iza Karlovačkog mira ovdje, oko 1702. godine, osnovan agaluk, iz kojega se ubrzo razvila kapetanija.U ovome svijetlu valja gledati postanak i razvitak Gradačačke kapetanije, podizanje, zapravo obnovu Gradine u Gradačcu, pa dobrim dijelom i urbanistički razvitak grada.
Većina Gradačaćana zna za Gradaščeviće kao begovsku porodicu koja je u osamanskom periodu vladala Gradačcem kao organizovanom kapetanijom. Na njenom čelu uvijek je bio neko od Gradaščevica. Bili su to: Ahmed, Mehmed, Osman, Murat i Husein-kapetan Gradaščevic. Šta je bilo poslije njih, to znamo, ali ko je vladao Gradačcem prije njih?
Naš poznati historičar Dr.Muhamed Kreševljaković došao je do podataka da je na području Gradačca, oko 1702. godine, osnovan agaluk, kao niži vojni oblik organizovanja od onog što će Gradačac kasnije postati, a koji će se zvati kapetanija. Naime, Kreševljaković je pronašao jedan dokument od 10. aprila 1702. godine po kome je vidljivo da je tada u Gradačcu bila straža od 20 azapa (stražara), kojima je zapovijedao neki Bajram-aga. Toga se je dana, na sudu u Sarajevu, na svečan način obavezao da se primi dužnosti age nad novoustrojenim džematom (četom) konjanika. Pri tom ćinu još se obavezao i da će, prema mirovnom ugovoru što je sklopljen nakon dugog ratovanja između Turske i Austrije, održavati red i mir na granici, te omogučiti slobodan prolaz trgovcima sa obje strane. Takođe se obavezao da će sagraditi čardake (stražarnice) i iskopati kanale uz Savu, od skele Skovča do ušća Tolise, u dužini od pet i po sati hoda. Kad je postavljen na čelo gradačačkog agaluka, navodno je sagradio drvenu džamiju u krugu tadašnje tvrđave. Na ovom crtežu imamo jedan pogled u prošlost, kako je mogla izgledati tvđava prije dolaska Gradaščevića. Lijevo u vrhu crteža vide se dvije kule, u narodu zvane Ičkala, koje su porušene, ali njihovi tragovi i sada postoje. Nalazile su se na samom vrhu brda iznad sadašnje zgrade poznate pod imenom gimnazija.
Ko je, zaista, bio taj Bajram-aga? Jesu li na području Gradačca, prije Gradaščevića živjeli i vladali neki Bajramovići? Mogao bi ovo biti izazov za historičare. Tim više što se gradačačka familija Gromića, po porodičnom predanju, veže za pomenutog Bajram-agu kao njegovi potomci. Naime u selu Zelinja donja postoji zaseok Bajramovići, što se kao toponim veže za pomenutog Bajram-agu. Tamo je imao svoj čardak, a veliko imanje je imao i u Vidi, odnosno užoj lokaciji Rovine. Imao je nadimak Gromo, što znaći da su ga zvali Bajram-aga Gromo, pa otuda potiće prezime Gromića.
Za predanje koje postoji u familiji Gromića nema potvrde u literaturi niti u arhivskoj građi, ali je ovo svakako interensantna hipoteza, na koju historićari u budućim istraživanjima trebaju obratiti pažnju.

25.03.2011.

POMINJANJE GRADAČCA ZA VRIJEME OSMANSKE IMPERIJE

Prije nego što kažemo nešto o Gradačcu u Osmanskoj imperiji, pokušajmo dati odgovor na pitanje, “Ko su bile Osmanlije i kako je nastalo Osmansko carstvo” (drugi naziv Otomansko ili Tursko carstvo). Mnoge neizvjesnosti su oko historije Osmanlija, ali ono što je opšteprihvaćeno je to, da je osnivač Osmanske države, odnosno kasnijeg Osmanskog carstva, bio Osman, sin Erthogrula, jednog od turkmenskih vođa. Osmanov otac je dobio od seldžučkog sultana Aladina II feudalne posjede na bizantskoj granici unutar Male Azije. Sa pripadnicima jednog broja svog turkmenskog plemena čuvao je granicu, a kao i druge gazije, vodio je prepade na bizantsku teritoriju. Te posjede naslijedio je njegov sin Osman i vladao je najisturenijim prostorom prema južnim obalama Crnog mora, Bizantu i Balkanu. Osman, ili Osman Gazi kako se zvao punim imenom i prezimenom, 1301. godine počeo je opsadu Nikeje. Bizantska vlada je opkoljenom gradu poslala u pomoć najamničku vojsku od oko dvije hiljade ljudi, koju je Osman u zasjedi sačekao i do nogu potukao. Ovom pobjedom Osman je stekao slavu širom Anadolije, pa su iz svih njenih krajeva pristizale gazije i stavljale se pod njegovu zastavu. Prema ustaljenom običaju uzeli su i ime svog vođe i postali poznati pod nazivom Osmanlije. Tako se 1301. godina može smatrati godinom uspostavljanja i učvrsćenja Osmanske dinastije i države, a kasnije Osmanskog carstva. Da vidimo sada kako se Bosna našla u tom carstvu. Počnimo sa posljednim kraljem srednjovjekovne Bosne. Za kralja Bosne, 1461. godine postavljen je Stjepan Tomašević, koji se odmah supčava s prijetnjom osmanskih osvajača. On upučuje apel za pomoć poslije čega mu Ugarski kralj obećava pompći, te kralj Stjepan odbija platiti danak osmanlijskom carstvu. Kao rezultat toga, 1463. godine, velika osmanska vojska, pod komandom Mehmeda II pokorava Bosnu. Opkoljen osmanskim snagama kralj se predaje, nakon čega biva pogubljen. Time je prestala da postoji srednjovjekovna bosanska država. Recimo sada nešto o našem Gradačcu iz tog perioda. Srednjovjekovna župa, odnosno nahija Nenavište (Gradačac), prostirala se zapadno od nahije Koraja, a sjeverno od Srebrenika, tj. obuhvatala je područje koje su zatvarale rijeke Tinja, Sava i Bosna. U prvim osmanskim izvorima Gradačac se pominje sa dva imena, kao Kal'a i Gračac. Nahija je bila vrlo slabo naseljena i čini se da je, u prelaznom periodu između srednjovjekovne Bosne i Osmanske imperije, dugo bila ničija zemlja. Još iz 1553. godine postoje pisani tragovi da je ta nahija bila skoro pusta. U njoj su postojala samo četiri, slabo nastanjena mjesta: Varoš grada Gra(da)čaca, Bišća glavica, Koprivnica i Modrića. Na cijelom području bilo je svega 49 kuća. U toj varoši grada Gra(da)čca evidentirano je 11 muslimanskih i 6 kršćanskih kuća, a u današnjoj Modrići 2 muslimanske i 14 kršćanskih, okupljenih oko franjevačkog manastira Svetog Ilije. U periodu između 1550. do 1563., Gradačac je spomenut u dvjema austrijskim geografskim kartama. Na jednoj karti su ucrtane zemlje Slavonije, Hrvatske, Krajinske Istre i Bosne, a njen autor je Avgustino Hirsvogelio. U njoj je Gradačac upisan kao Gratschacz. Autori druge karte su Wolfang Lazius i Tanctetter, a urađena je između 1545. i 1563. godine. Gradačac je u njoj uveden pod nazivom Gradyaty. U jednom dokumentu iz 1634. godine stoji da Gradačac pripada gračaničkom kadiluku, što je ujedno i najstariji dokument u kojem se Gradačac izričito spominje sa svojim današnjim imenom.

24.03.2011.

PRVI POMEN GRADAČCA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

Sam pojam Srednjeg vijeka je pomalo nejasan, pa koristim priliku da u sklopu ovog izlaganja pokušam pojasniti njegovo značenje. Bez upuštanja u detaljne rasprave može se reći da se historija radi lakšeg sagledavanja dijeli na Antiku, Srednji Vijek i Novo doba. Ova podjela je opsteprihvaćena u obrađivanju historijskih podataka, iako nije baš pravedna prema trima područjima vladavine, odnosno prema trima velikim kulturama: grčko-bizantskoj, islamsko-arabijskoj i latinsko-franačkoj oblasti. Ova podjela, naime, važi samo za posljednju oblast, jer prva ne poznaje Novo doba, a druga ne poznaje Antičko doba, tako da “srednje” za njih i nije Srednji vijek. Pojam Srednji vijek, dakle, ne ispunjava potrebne pretpostavke da bi bio jasan i tačan, nego označava, samo otprilike i vrlo grubo, računatu vremensku granicu, koja se u različitim teritorijalnim granicama i zbog različitih razloga pomjera tamo-amo, ponekad i za nekoliko vijekova, a u historiji grubo obuhvata hiljadu godina nakon Rimskog Carstva. No, hajde da vidimo kako se u tom Srednjem vijeku spominje i naš Gradačac. Gradačac je smješten u sjeveroistočnom dijelu BiH, među obroncima planina Trebave i Majevice, u plitkoj kotlini rječice Gradašnice i predstavlja raskršće puteva za Modriču, Bos. Šamac, Orašje, Brčko, Gračanicu i Tuzlu. U određenim historijskim uslovima, ovakav položaj na sjeverozapadnim obroncima Majevice, skoro u ravnici i nedaleko od rijeke Save i Bosne, imao je važan strateški značaj. O tome govori i postojanje stare gradine na omanjem brežuljku, oko kojeg se prostire kotlina u kojoj je smješten cijeli grad. Na neposrednoj lokaciji gradine izgrađena je Kula, a na njenom širem području postoji čitav kompleks objekata,izgrađenih u osmansko doba. Ime, Gradina, kako se zove cijeli lokalitet, odaje mnogo starije porijeklo, ali obzrom da nisu vršena arheološka istraživanja, dublja prošlost grada nije poznata. Međutim, uz južni bedem Gradine slučajno su nađeni fragmenti srednjovjekovne keramike pa se predpostavlja da bi tu mogli biti ostaci srednjovjekovnog grada. Taj grad, u Srednjem vijeku pripadao je župi Nenavište, koja je formirana na teritoriji između rijeke Tinje, Save i Bosne.U kasnom Srednjem vijeku župa je podijeljena na dva manja kotara: Kotar Dobor (zapadne teritorije na lijevoj obali Bosne) i Kotar Gračac sa sjedištem u Gradačcu, koji je obuhvatao teritorije istočno od rijeke Bosne ( Belić, 1988. Anđelić. 1982.). Pred kraj srednjovjekovne bosanske države nazire se da je oblast u zapadnim dijelovima Usore, tj. područje Bosne u kojem se nalazio i srednjovjekovni grad Gra(da)čac, bila pod vlašču Radivoja Kotromanića, dugogodišnjeg pretendenta na kraljev prijesto. Njemu je bosanski kralj Stjepan Tomašević, 1461. godine darovao Gračac, a izgleda da je samo potvrdio prijašnju darovnicu kralja Tomaša, koji je vladao u periodu od 1443. do 1461., što nam govori da je ustvari, to period kad se prvi put pominje grad Gra(da)čac.

21.03.2011.

PODRUČJE GRADAČCA U PRAHISTORIJSKOM VREMENU

Kad sam prije dvije godine počeo da prikupljam građu o znamenitostima iz mog grada, nisam ni slutio da ću, sve to, jednog dana postavljati na svoj vlastiti BLOG. Godinama sam skupljao stare fotografije o zanimljivim objektima i detaljima iz Gradačca, a onda sam poceo pisati o njima. Pri tome se kao neminovnost nametnula potreba da krenem nekim hronološkim redom. Zato sam odlučio da moji prvi radovi budu posvećeni historiji Gradačca, počev od tzv. prahistorijskog doba, a zatim srednjeg vijeka, osmanlijskog perioda, doba austrougarske uprave, jugoslovenskog perioda i BiH kao samostalne države. Iz prahistorijskog doba za područje Gradacca se ne može puno reći i ono što sam uspio pronaći, više se odnosi na samu okolinu, pa sam to ukratko napisao kao prlog ovoj slici sa geografskom kartom našeg grada, u onakvom obliku, kakvog ga najduže nosimo. Krenimo ovim redom:
Mada Gradačac i njegova okolina nisu arheoliški istraženi, a ni u historijskoj nauci nije o njemu naročito puno pisano, tragovi na koje se nailazi upućuju nas na zaključak da je ovdje postojao život još u prahistorijsko vrijeme. Najstarije poznato paleolitsko naselje u Bosni, utvrđeno je kod Doboja, pri ušću i u dolini rijeke Usore. Tamo je nađeno kresano kameno oruđe čovjeka iz paleolita. Ne treba izgubiti iz vida da je kasnija Gradačačka nahija baš dopirala do toga područja. Jedan od rijetkih arheoloških nalaza, koji ukazuje na nastanjenost u tzv. prahistorijskom dobu, čini nalaz u selu Ražljevi (Omeragići), na mjestu zvanom "Cigla". Tu se još i danas mogu vidjeti ostaci zidina od gline, koji po svoj prilici potječu iz neolita. Slični primjeri ovakvih zidina pronađeni su i u Donjem Skugriću, u blizini naselja Mišići, na poljani zvanoj "Kumšali", a u Tramošnici su pronađeni primjerci dračkog novca, što upućuje na zaključak da su u ovim krajevima trgovali grčki trgovci. U Pelagićevu je otkrivena nekropola sa 20 urni koje potiču iz vremena srednjeg bronzanog doba (oko 1500 godine p.n.e.).
Tragovi življenja iz paleolita (oko 30 000 godina starosti), nalaze se na više mjesta na području oko Gradačca. Međutim, arheološka iskopavanja još nisu vršena, pa bliže podatke o tome nije moguće iznijeti. Ipak treba spomenuti lokalitete koji se nalaze u Tolisi, Srnicama, Mionici i Turiću, gdje površinski, slučajni, nalazi ukazuju na tragove života ovih prastarih ljudi.
Naselja mlađeg kamenog doba-neolita (oko 6 000-4 500 godina starosti) otkrivena su u Orlovom Polju, Tolisi, Tramošnici, Skugriću, Avramovini, Turiću i Pelagićevu.
Za rimsko doba postoji izvjesna predpostavka da je preko našeg područja, od Monja prema Posavini vodio rimski put, ali to već pripada Srednjem vijeku.

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 03/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića
138. Ko je bio Prof.dr.sc.Mustafa Imamović







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
524726

Powered by Blogger.ba