Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


24.11.2011.

DJEČIJE OBDANIŠTE

Ovaj interensantni objekat, koji je po svom stilu gradnje unikatan u Gradačcu, sagrađen je u doba austrougarske vladavine Bosnom i to neposredno prije početka Prvog svjetskog rata. Sagradio ga je Izet-beg Gradaščević 1913-1914. godine. Gradaščević je bio na školovanju u Parizu pa je objekat po tome nazvana "Vila Parizlija". Inaće, on nije stanovao u to zgradi jer je imao veliko imanje u Oštoj luci kod Orašja, gdje je i živio. Kasnije je ta zgrada postala vlasništvo poznate trgovačke porodice Šakica, a nakon 1945. godine u procesu nacionalizacije prelazi u državno vlasništvo. Dugo vremena služila je za smještaj židovskih porodica koje su u to vrijeme protjerivane iz mnogih evropskih država. Zgrada je služila i kao dječiji dom "Melća Mustafić", u kome je 1949. godine bilo smješteno 74. ratnih siročadi, od čega 60 bez oba roditelja. U ovoj zgradi jedno vrijeme je bio smješten Dom zdravlja da bi 1972. godine u njoj otpočelo sa radom dječije obdanište "Angela kunc", koje i danas radi, ali pod imenom "Kolibri". No, vratimo se malo u period kad je u ovoj zgradi bio dječiji dom „Melća Mustafić“. Ko je zapravo bila Melća po kojoj je Dječiji dom dobio svoje ime. Melća je porijeklom iz Srebrenika i bila je istaknuta saradnica NOP-a. Kao takva, biva uhapšena od strane njemačkoh vojnih formacija, a potom odvedena u zatvor u Brčko. Zajedno sa još jednom grupom, strijeljana je u šumi kod Drenovaca. Srebrenik je u to vrijeme pripadao Srezu Gradačac. Iz ove zgrade, dječiji dom je je premješten u zgradu u kojoj je je više godina bio smješten Sud za prekršaje i u njoj je ostao sve do kraja, tj do njegovog zatvaranja. Inaće, u dječijem domu djeca su borvila sve do završetka osnovne škole, a poslije su odlazila na dalje školovanje ili izučavanje zanata. Za to vrijeme boravili su u đačkim internatima, a jedan takav internat bio je i u Gradačcu. Internat je bio smješten u zgradi na Varoši, niže pijace, gdje je svojevremeno bila Građanska škola, a od 1945. Niža realna gimnazija. Nakon što su te prostorije bile oslobođene od Internata, u njih je šezdesetih godina prošlog stoljeća smještena Krojacka zanatska zadruga "Kula", preteča današnje Modne konfekcije "Kula". Ta zgrada je krajem prošlog stoljeća srušena. I kao što u svojoj knjizi “Gradačac sa okolinom u prošlosti”, reče Mr. Esad Sarajlić, “Djeca su odrasla, iškolovala se i svako dijete, otišlo je u život za svojom sudbinom”.
Tekst napisao, Mirza Avdičević

17.11.2011.

CRVENA ŠKOLA

Ova zgrada, u narodu poznata kao Crvena škola potiče iz doba austro-ugarske uprave Bosnom, a sagrađena je 1886. godine. Naziv „Crvena škola“ je dobila zbog toga što je zgrada izgrađena sa fasadom crvene boje. Bila je u privatnom vlasništvu, ali je općina kupuje 1890. godine od hafiz Hakije Hadžihafizovića i tokom mnogih godina služila je za različite namjene. Poslije Drugog svjetskog rata u nju je smještena osnovna škola Jovan Jovanović Zmaj, koja u kontinuitetu svoj rad nastavila pod nazivom Ivo Andrić. Godine 1974. škola preseljava u novu zgradu, a stara zgrada se prilagođava za potrebe političkih organizacija, odnosno partija. Od 1993. godine osnovna škola je nastavila sa radom pod imenom Dr. Safet-beg Bašagić. Obzirom da je ova zgrada dosta vremena služila za potrebe školstva, recimo nešto više o obrazovanju na području našeg grada. U daljoj prošlosti, pismenost i obrazovanje nisu imali masovni karakter i uglavnom su bili vezani za pojedince koji su se time bavili po samostanima i crkvama. U tursko doba počinje masovnije obrazovanje, ali je sistem školovanja bio organizovan isključivo na vjerskoj osnovi. Kada je u pitanju ovo doba onda treba spomenuti da je prva osnovna škola na širem području Gradačca vezana za ime Husein kapetana Gradaščevića uz čiju je saglasnost sagrađena 1823. godine u Tolisi kod Orašja. U Gradačcu je prva osnovna škola otvorena 1845. godine. Tek sa austro-ugarskom upravom počinje organizacija državnih škola za koje se propisuju programi i nastavni planovi. Austrija je željela da u BiH što prije potisne konfesionalne škole pa je već do 1881. godine otvorila 32 državne škole, a 1912. godine donosi i prvi zakon o osnovnim školama. Prvi domači udžbenik pojavio se 1883. godine. Za vrijeme kraljevine Jugoslavije školstvo ne ide u obrazovnom razvoju kao što će se to desiti tek poslije Drugog svjetskog rata. Krajem 1945. godine u Gradačcu je bilo svega nekoliko osnovnih škola, ali su do 1956. godine već izgrađene 22 nove škole. Treba napomenuti da je osnovno obrazovanje u tom periodu još uvijek trajalo četiri godine, te da je prva osmogodišnja škola počela sa radom 1958. godine.
Tekst napisao, Mirza Avdičević

11.11.2011.

ZGRADA JAVNE BIBLIOTEKE

Ovu lijepu zgradu koja se nalazi, možda i na najljepšem mjestu, u krugu zidina Gradine napravila je Austrougarska u zadnjoj deceniji 19. stoljeća. Sagrađena je za potrebe sreske uprave tadašnjeg kotara (sreza) Gradačac. Kotar je bio naziv za upravno-teritorijalnu jedinicu veću od opštine. Sastojao se od više gradskih ili seoskih opština. U gradačački kotar ušla je i Modriča, a Šamac i nešto kasnije Srebrenik, postali su kotarske ispostave. Za ove tri opstine austrougarske vlasti formirale su kotarsku upravu, odnosno administraciju koja je brojala od 20 do 25 izvršilaca i većina njih su bili smješteni upravo u zgradi o kojoj pišemo. Na čelu kotara Gradačac najduži period su bili Camilo baron Maleomes i Julije Bitto. Ovaj drugi je bio sedam godina, odnosno sve do propasti Austro-Ugarskog carstva. Treba napomenuti da su na čelu kotara uvijek bili stranci, dok su načelnici opština bili domaći kadrovi. U Gradačcu su to uglavnom bili ljudi iz loze Gradaščevića, da bi od 1912. do 1914. bio hafiz mustafa ef. Duraković, a od 1915. do 1918. načelnik Gradačca je bio Izet-beg Jahić. Između dva svjetska rata, kao i jedan duži period nove Jugoslavije, zgrada je služila za razne namjene, a jedno vrijeme i kao zgrada za stanovanje. Danas su u njoj smješteni javna biblioteka, radio stanica i dio sačuvanih eksponata muzejske zbirke. Inače, prva biblioteka u Gradačcu osnovana je davne 1839. godine, a njen osnivač bio je Fadil-paša Šerifović koji se u to vrijeme vrijeme nalazio na funkciji upravnika Sarajevske oblasti, u ćijem sastavu se nalazio i Gradačac. Biblioteka je imala i svog vlastitog bibliotekara i radila je preko pedeset godina. Posebno želim naglasati da je Gradačac bio drugi grad koji je, poslije Sarajeva, imao namjenski izgrađenu zgradu za biblioteku. Za tu staru biblioteku slobodno možemo reći da je bila preteča današnje Javne biblioteke "Alija Isaković". Kad je riječ o Radio stanici Gradačac, pomenimo da je otpočela sa radom 06.06.1965. godine i prije nego će preseliti u prostorije zgrade o kojoj pišemo, nalazila se u objektu poznatim pod nazivom Dom kulture. Možda je interensantno pomenuti da je prvi glas spikera otišao u eter upućen od Dr. Muhameda Lalića, koji je u to vrijeme kao učenik gimnazje radio i kao spiker radio stanice. Zajedno sa njim, kao spiker bila je i Dr. Ljiljana Mokrić iz Slatine kod Šamca, koja je u to vrijeme pohađala gradačačku gimnaziju. Interensantno, prva dva spikera naše radio stanice postadoše doktori medicine.
Tekst napisao, Mirza Avdičević

04.11.2011.

GIMNAZIJA - ZGRADA IZ DOBA AUSTROUGARSKE UPRAVE



Jedna od prvih zgrada koju je Austro-Ugarsaka sagradila u Gradačcu je ova lijepa građevina, smještena u krugu zidina kule Husein-kapetana Gradaščevića. Izgrađena je krajem 19 stolječa, odnosno 1888. godine, a za vrijeme svog postojanja imala je različite namjene.

U austro-ugarskom periodu služila je za smještaj sreskog suda, poreske uprave i gruntovnice sa katastrom. U podrumskim prostorijama su bile zatvorske ćelije, a sa zadnje strane je kamenim zidovima ograđeno dvorište za zatvorenike.

Ista ili slična namjena bila je i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.

U novoj jugoslavenskoj državi služi za školske potrebe, a naročito za smještaj Gimnazije. Zato iskoristimo priliku i recimo nešto o nastanku te poznate i cijenjene gradačačke škole.

< Počnimo sa Građanskom školom koja je osnovana za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, između dva svjetska rata, odnosno 1920. godine. Bila je smještena u zgradi na Varoši, u kojoj je nekad sa svojim radom otpočela modna konfekcija “Kula”. Ta zgrada je takođe poticala iz austro-ugarskog doba, ali je porušena i mnogi je se vjerovatno ne sječaju.

Građanska škola se može smatrati pretečom Gimnazije jer je odmah poslije Drugog svjetskog rata, umjesto nje, u istoj zgradi otpočela sa radom Niža realna gimnazija. Trajala je tri godine i u nju su se upisivali učenici poslije završenog četvrtog razreda osnovne škole.

Niža realna gimnazija je kasnije preseljana u zgradu na Gradini, a na inicijativu tadašnje prosvjetne radnice Angele Kunc, koja će postati i njen prvi direktor. Godine 1951. škola prerasta u punu gimnaziju i zove se Državna realna gimnazija. Poslije Angele Kunc na čelu ove škole će biti Fuad Sinanović, čovjek kome Gimnazija duguje zahvalnost za svoj opstanak i uspjeh. Njegovo mjesto će zauzeti Radomir Živanović, prof. historije, da bi poslije njega na čelo ove škole došao njen nekadašnji učenik, potom profesor, pa onda direktor Sejfo Šarić. Kao učenik četvrte generacije ove škole gotovo čitav svoj radni vijek je bio vezan za ovu ustanovu. Poznavalac umjetnosti i života znao je šta i kako da ostavi u nasljeđe mladima. Nažalost, dobar dio njegove literarne zaostavštine još uvijek nije objavljen. Umro je 1994. godine u Tuzli, a pokopan u Gradačcu. Kao direktor Gimnazije jedan period radio je i Ivan Cvitkušić, također nekadašnji učenik ove škole, a potom profesor fizičkog vaspitanja...

No, vratimo se u pedesete godine i recimo da je u to vrijeme zgrada imala samo prizemlje i jedan sprat, pa je 1956. godine odlučeno da se dogradi još jedan sprat. U izvođenju radova nesebično su učestvovali i učenici. Radilo se akcijaški, po kiši i blatu, ali radovi su uspješno završeni i zgrada je dobila izgled kakav ima i danas. U školi su se vremenom opremili kabineti hemije, fizike, biologije i opšte-tehničkog obrazovanja, likovne i muzičke kulture.

U školsku 58/59 godinu škola ulazi sa nazivom "Hasan Kikić", a Kikićeva bista se postavlja u polukružnom dijelu dvorišta ispred škole. Bista je rad vajara Mirka Ostoje, a spomenik zajedno sa bistom otkrio je književnik Ivo Andrić. Iz tog vremena potiče i njegova poznata rečenica „Ovdje se morao roditi pjesnik“ , koju je izrekao na zidinama Gradine odakle je gledao panoramu grada okićenu probeharalim vočnjacima.

Gimnazija se 1974. udružuje sa Školom učenika u privredi, koja je svoje sjedište imala u zgradi poreske uprave na Varoši i tako nastaje Mješoviti srednjoškolski centar "Hasan Kikić". Godine 1978. zajedno se preseljavaju u novu zgradu na lokaciji Vida II - na putu prema Modriči.

Poslije toga, u zgradi na Gradini se otvara osnovna škola "Veljko Vlahović".

Novoizgrađeni Mješoviti centar je bila jedna od najsavremenijih i najopremljenijih škola na prostorima Bosne i Hercegovine. Nastava se izvodila u kabinetima koji su imali sva potrebna i najsavremenija učila. Škola je imala amfiteatar koji je mogao primiti 440 učenika. Biblioteka je imala 17.500 knjiga koje nisu bile samo lektirni naslovi, nego je dio tog fonda bio stručna literatura iz domena različitih nauka. Godine 1983. na prostorima bivše Jugoslavije se sprovodi Šuvarova reforma, te se ukida gimnazijski način obrazovanja, pa tako i gradačačka Gimnazija prestaje sa radom. Tek 1991. godine ponovo se otvara prostor za vraćanje Gimnazije ovom gradu, te ona počinje sa radom 1991/92. školske godine. Na njenom čelu će biti Mustafa Novalić, nekadašnji gradačački gimnazijalac, a potom profesor književnosti u istoj školi.

Nažalost, u toku posljednjeg rata, zgrada i kompletan inventar škole su potpuno uništeni. Nakon toga se nastava u gradačačkoj Gimnaziji odvija ponovo u staroj zgradi, u starom gradskom jezgru, gdje je Gimnazija zapravo prije pedeset godina i počela s radom.

Godine 2005. godine prelazi u novu zgradu, u blizini autobuske stanice, s lijeve strane puta za Šamac.

Stara zgrada na Gradini je napuštena i čekajuči svoju novu namjenu polako umire. Neka ovo bude moj mali doprinos da ovu lijepu znamentost našeg grada otrgnemo od zaborava, a naročito od umiranja.

O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 11/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
354872

Powered by Blogger.ba