Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


29.12.2011.

GRAĐANSKA ŠKOLA - ZGRADA NA VAROŠI KOJE VIŠE NEMA


Zgrada na ovoj slici je izgradjena za vrijeme Austro-Ugarske ili tačnije rečeno 1893. godine. Srušena je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tako da se mlađe generacije ove zgrade ne mogu ni sječati, a i neki stariji naši sugrađani su vjerovatno već zaboravili na njeno postojanje. Prvobitno je namijenjena za osnovnu školu, a kasnije će poslužiti i za smještaj drugih vrsta škola. To je četvrta zgrada izgrađena u Gradačcu u doba austrougarske uprave koja je služila za potrebe školstva.
Za vrijeme stare Jugoslavije, odnosno 1921. godine, u ovoj zgradi otpočinje sa radom Trgovačka škola, koja ce kasnije prerasti u Građansku školu trgovaškog smjera. U to vrijeme postojala su tri tipa Građanskih škola i to: trgovački, poljoprivredni i zanatsko-industrijski. Građanska škola je bila u rangu niže realne gimnazije, što znači da je trajala tri godine i da su se u nju upisivali učenici poslije završenog četvrtog razreda osnovne škole. Rješenjem Ministarstva prosvjete u novembru 1945. godine ukinute su građanske škole i umjesto njih otvorene su niže realne gimnazije, tako da u ovoj zgradi otpočinje sa radom i gradačačka niža realna gimnazija. Godine 1951. niža realna gimnazija će prerasti u punu, četverogodišnju školu u koju će se upisivati djeca poslije osnovne škole u trajanju od osam godina.
Ali vratimo se našoj građanskoj školi i recimo jos koju rijeć o njoj. Građanska škola u Gradačcu radila je oko 15 godina i za to vrijeme dala je izuzetan doprinos u stvaranju kadrovske osnove za privredni i društveni razvoj Gradačca i okolnih mjesta. Ovu školu pohađali su i učenici iz Modriče, Bos. Šamca i drugih susjednih mjesta. Mnogi polaznici koji su završili ovu školu u Gradačcu, zauzimat će vrlo značajne pozicije u mnogim privrednim preduzećima i ustanovama u decenijama koje su slijedile poslije Drugog svjetskog rata. Po ukidanju građanske škole, rekli smo da je ovdje radila niža realna gimnazija, ali ona je ubrzo pretvorena u punu gimnaziju i prebačena u zgradu na Gradini.
Sa radom u zgradi iz ove naše priče počinje internat u kojem su stanovala djeca iz reda ratnih siročadi. Prisjetimo se doma za siročad Melća Mustafić, o čemu smo ranije pisali. U peridu kad su djeca porasla, muški su prebačeni u ovu zgradu na Varoši, a djevojke su ostale u prostorijama stare bolnice. Kad je došlo vrijeme da su se sva djeca iškolovala prestao je sa radom i internat.
Tada se u prostorije ove zgrade useljava zanatska krojačka zadruga Kula, što je preteća današnje modne konfekcije Kula. Izgradnjom nove tvornice Kule, koja je smještena u industrijskoj zoni grada, neko je sebi dao za pravo da se sruši ova stara zgrada, misleći valjda da će time zatrti i jedan dio naše historije.
Tekst napisao, Mirza Avdičević.

22.12.2011.

ŠKOLA UČENIKA U PRIVREDI-ŠUP

Ova zgrada koja se nalazi u Gradačcu, na lokaciji Varoš, izgrađena je u vrijeme austrougarske uprave Bosnom, a sagradila ju je poznata poduzetnićka i trgovačka porodica Popovića. Njena prvobitna namjena je bila za stanovanje, ali poslije Drugog svjetskog rata izvršena je nacionalizacija i ova zgrada je postala državno vlasništvo. Služila je u razlicite svrhe, a danas je u njoj smješten opštinski arhiv. U narodu je ipak, najviše ostala u sječanju kao Škola učenika u privredi ili sa skračenim nazivom ŠUP. Drugim riječima to je bila škola u koju su išla djeca poslije završene osmogodišnje škole, sa namjerom da završe neki od zanata. Inače, najdužu tradiciju od svih djelatnosti u privrednoj aktivnosti opštine Gradačac imali su zanati, odnosno zanatska djelatnost. Neki zanati su se stolječima zadržali, neki su potpuno odumrli, dok su istovremeno nastajali novi. Zanati koji u Gradačcu imaju veoma dugu tradiciju su: zidarski, stolarski, krojački, obučarski, sajdžijski, kovačko-potkivački, kolarski, pekarski, frizerski, poslastičarski, ćevabdžijski, burekdžijski i dr. U novije vrijeme razvili su se brojni drugi zanati kao što su: električarski, automehaničarski, metalostrugarski, bravarski, elektromehaničarski, elektroničarski i sl. Može se reći da je zanatsvo prva oblast koja se, i pored velikog uplitanja države, pokušala, koliko-toliko, ponašati na temelju potrebe građana, kao i logike ponude i potražnje. Pedesetih godina prošlog stoljeća počinje i rad Škole učenika u privredi, a njen prvi upravnik bio je Taslidžić Ešef. Dragan Popović je došao na dužnost upravnika školske 1955/56. godine, a sedamdesetih godina za direktora škole postavljen je Muftić Husein, koji je na toj dužnosti ostao do 1974. godine, kada se ta škola integriše sa Gimnazijom u jedinstvenu obrazovnu organizaciju Srednjoškolski centar „Hasan Kikić”. Školovanje u ovom centru je trajalo četiri godine za učenike gimnazije, a tri godine za učenike sa praktičnom obukom. Sa položenim završnim ispitom u obje škole sticalo se zvanje srednje stručne spreme, a u školi sa praktičnom obukom još i određena kvalifikacija. Ovu priču završavamo sa opsakom da su četiri zgrade iz austougarskog perioda dugo vremena služile za potrebe školskog obrazovanja. Podsjetimo se. Pored ove zgrade to su još bile i: zgrada na Gradini, poznata kao Gimnazija kao i zgrada preko puta Vatrogasnog društva, koja se zvala Crvena škola. A četvrta zgrada neka ostane za pricu u sljedečem postu o znamenitostima našeg grada koje objavljujem na svom blogu http://historijagradacac.blogger.ba/ i gradačačkom info portalu http://www.gradacac-x.com/
Tekst napisao, Mirza Avdičević.

15.12.2011.

POPOVIĆKA

U periodu austrougarske uprave izgrađeno je dosta stabilnih i lijepih zgrada u Gradačcu, koje su i danas u upotrebi. Pored objekata koje je država gradila za svoje potrebe, bogati privrednici i trgovci izgradili su vrijedne stambeno-poslovne objekte, u čemu su se posebno istakli Popovići. Jedna od najljepsih zgrada iz tog perioda je i ova zgrada o kojoj danas pišemo. Sagrađena je 1902. godine i oduvijek se zvala zgrada Popovića, odnosno Popovićka. Poslije Drugog svjetskog rata je nacionalizovana i služila je za smještaj raznih opštinskih službi. Ostala je poznata, kao zgrada u kojoj je dugo vremena bila smještena opštinska služba Katastra. No, recimo sada nešto više o porodici Popovića. Jedan od Popovića zvao se Jovo Popović i kao privrednik javlja se 1884. godine, a 1906. se počinje baviti i trgovinskom djelatnosću. Inače, iz porodice Popovića, najpoznatiji trgovac je bio Pero popović. Brača Popovići su u tom periodu otvorili i ciglanu. Pored privrednih djelatnosti, bili su zastupljeni i u tadašnjoj opštinskoj, odnosno kotarskoj vlasti. Kao opštinski zastupnik, Jovo Popović se pojavljuje već od 1886. godine, a Božo Popvić, od 1908. godine. Ova porodica živi u Gradaccu i između dva svjetska rata, a jedan od njih zvao se Čedo Popović i bavio se bankarstvom. Zajedno sa Osman-begom Gradaščevićem bio je vlasnik Privredne banke DD Gradačac, a Konstantin Popović je bio podpredjednik Upravnog odbora te banke. Vojko Popović i dansa živu u Beogradu. Interensantno je pomenuti da je jedan od prvih automobila u Gradaccu bio u vlasnistvu Popovica. Istina, prvi automobil nisu kupili Popovići, već ga je 1924. godine nabavio Izet-beg Jahić, ali već naredne godine, automobil kupuje i Jovo Popović. Inače, poznate srpske porodice, koje su dugo godina živile u Gradačcu, bile su: Stanići, Pavlovići, Popovići, Lazići, Stojanovići, Petrovići, Jovanovići, Babići i Stefanovići. Neki od potomaka tih porodica i danas žive u Gradačcu, a mnogi su se krajem 20. stoljeća odselili.
Tekst napisao, Mirza Avdičević.

08.12.2011.

ZGRADA POŠTE

Ova stara zgrada pošte bi mogla ponijeti i naziv prave ljepotice među gradačačkim znamenitostima. Izgrađena je davne 1912. godine za vrijeme austro-ugarske uprave Bosnom a, sagradio ju je Izet-beg Jahić. U nešto kasnijem periodu Izet-beg Jahić će biti i gradonačelnik Gradačca, a pred sami Drugi svjetski rat, na spratu ove zgrade bilo je sjedište Općine Gradačac. Inače, gradačački Jahići su porijeklom iz Srbije, koji su se sedamdesetih godona 19. stoljeća doselili u Bos. Šamac. Ta porodica se kasnije podijelila na Jahiće i Izetbegoviće. Jahići su se preselili u Gradačac, a Izetbegovići su ostali u Šamcu.
Recimo sada nešto više o razvoju poštanskog saobračaja u Gradačcu. Prvi oblici poštanskog saobračaja razvijaju se već u osmanskom periodu i služili su isključivo za državne potrebe. Tu funkciju obavljali su kuriri, tatari, glasnici, a često i trgovci. U Bosni je zvanična pošta bila smještena u Travniku, ali je sa radom za privatne potrebe počela tek 1841. godine. Na značajnim putevima gradili su se hanovi u kojima su se mogli odmarati i noćivati putnici i trgovci, pa su ti hanovi sužili i kao menzilhane (poštanske stanice.
Razvoj modernog poštanskog saobračaja u Gradačcu počinje sa austrougarskom okupacijom Bosne, tako da se od 1878. godine, za privatne potrebe građana, vrši prenos poštanskih pošiljki na tovarnim konjima, a od 1892. godine počinje se upotrebljavati kolski prevoz putnika koji je istovremeno služio i za prenos pošte. Po prvi put se postavljaju poštanski sandučići, a kuće obilježavaju brojevima, što olakšava dostavu pisama i drugih vrsta poštanskih pošiljki. U tom periodu, telegraf i telefoni su služili isključivo za državne potrebe, a od 1908. godine te usluge su mogli koristiti i građani. Prvi javni telefon je uveden 1912. godine, kada se gradi i ova prelijepa zgrada pošte, a već sljedeće godine u Gradačcu je bilo 13 telefonskih pretplatnika. PTT saobračaj na području Gradačca nije se unapređivao niti modernizovao sve do završetka Drugog svjetskog rata, mada i tada je išlo sve veoma sporo. Tek 1965. godine u Gradačcu je puštena u rad polu-automatska centrala kapaciteta 198 brojeva, a deset godina kasnije gradi se prva automatska centrala sa 400 priključaka. Od 1978. godine počinje brži razvoj PTT saobračaja na području gradačačke opštine i broj priključaka se ubrzo povečava na 1200 brojeva. U tom periodu Gradačac se uključuje i na međunarodni automatski saobračaj, ukida se posredstvo pošte i sami pretplatnici biraju željene brojeve širom zemlje i u 18 evropskih država. U periodu osamdesetih godina, u dvorištu iza ove poštanske zgrade, gradi se nova zgrada pošte i do 1985. godine broj telefonskih priključaka se povečava za jos 4.000 novih brojeva. Mobilni telefoni su još uvijek naučna fantastika. Devedesetih godina izbija rat. Uništavaju se telefonske linije, ruše centrale i sve ono sto je godinama građeno. I koje li parodije. U takvom haosu, naučna fantastika se u svijetu pretvara u realnost i u ratnom Gradačcu se pojavljuje prva vrsta mobilnih telefona. Preko jednog od takvih telefona i ja sam uspostavio vezu sa svojom porodicom, koja je već živjela izbjeglički život u drugoj državi.
Tekst napisao, Mirza Avdičević.

01.12.2011.

PRVA BOLNICA U GRADAČCU

Koliko puta smo prošli pored ove lijepe zgrade zadržavajuči svoj pogled na njenoj arhitekturi, a tako malo znamo o njoj. Zato, otrgnimo od zaborava njenu prošlost sa osnovnim podacima od vremena kad je izgrađena pa sve do danas. Vrijeme njene gradnje pripada dobu austrougarske uprave Bosnom i Hercegovinom, a napravljena je od strane Gradaščevića, jer se pouzdano zna da je bila u vlasništvu Osman-bega Gradaščevića, koju je on naslijedio od svoje matere Zumrut-hanume, o čemu je pisao i mr. Esad Sarajlić. Namjena ove zgrade je bila različita i mnogobrojna, ali mi će mo pomenuti samo neke.
Dvadesetih godina prošlog stoljeća u ovoj zgradi je bila smještena Privredna banka DD Gradačac. Da, da, dobro ste pročitali. Vlasnici banke, na temelju dioničkog kapitala, bili su Čedo Popovič i Osman-beg Gradašćević.
Poslije je ova zgrada prešla u vlasništvo trgovačke porodice Šakića (Muharem-age i Avdage). Za vrijeme Drugog svjetkog rata oni je iznajmljuju novim vlastima i u nju biva smještena Partizanska bolnica, formirana 1943. godine. U periodu između Drugog svjetskog rata, pa do danas, u zgradi su se smjenjivale različite djelatnosti. Duže vremena bio je smjšten Dom za ratnu siročad, Sud za prekršaje, Crveni krst, Šah klub, Crveni križ i sl. Obzirom da sam ovu priču naslovio kao Zgrada prve bolnice u Gradačcu, recimo onda nešto više o razvoju zdravstva na području našeg grada.
Po dobivenim informacijama od Dr. Esada Zukića, prvi ljekar u Gradačac došao je 1889. godine i zvao se Leon Zarzicki. Uoči Drugog svjetskog rata u Gradačcu rade dva ljekara, ali ipak se smatra da je osnovu razvoja današnjeg Doma zdravlja dala partizanska bolnica formirana 1943. godine. Bila je smještena u ovu zgradu i tu je funkcionisala sve do 1956. godine. Kraj rata je dočekan samo sa jednim ljekarom i nekoliko medicinskih radnika. Kao ljekar radio je Dr. Hamdija Bravo, koji je ujedno bio i šef Zdravstvebe stanice. Već 1949. godine u Zdravstvenoj stanici radi 13 radnika, od čega je jedan ljekar, jedan stomatolog i jedan farmaceut. Godine 1956. Zdravstvena stanica mijenja svoj status i prerasta u Dom narodnog zdravlja. Te godine Dom narodnog zdravlja se seli u zgradu današnjeg Dječijeg obdaništa. Tek 1963. godine izgrađena je nova zgrada, a otpočeli su i radovi na izgradnji porodilišta sa stacionarom. Pored porodilišta, 1969. godine se gradi i zgrada za potrebe polikliničkih službi. Završetkom banjskog objekta 1980. godine, Dom zdravlja se transformiše u medicinski centar i u njegov sastav ulazi Banja Ilidža, da bi kasnije ponovo došlo do razdvajanja. Ove hronološke podatke upotpunimo sa napomenom da je prvi zubar, u Gradačac dosao tek poslije Drugog svjetskog rata. Zvala se Božana Balog. Poslije nje je došao zubar Sabrija Izetbegovic, a od prvih stomatologa pomenimo Dr. Miroslava Bakića. Prvi apotekar koji je došao u Gradačac zvao se Mihael Hožda. Došao je iz Austrije i ovo prezime mu vjerovatno nije pravo, več ga je uzeo kako bi bio što bliži narodu. Pored apotekarske djelatnosti imao je pecaru rakije i špiritanu. Pecara rakije je bila smještena u prigradskom naselju Rakija, koje je to ime, vjerovatno, i dobilo po proizvodnji rakije iz tog doba. Poslije Mihaela Hodže dosao je mr. Artur Kraus, a poslije Drugog svjetskog rata apoteka prelazi u državnu svojinu i u njoj je dugo godina radio mr. Hans Weis. Starije generacije se sječaju ovog divnog čovjeka koji je volio naš grad i ostao u njemu sve do odlaska u penziju. Na dan odlaska iz Gradačca, kupio dvadeset kutija bombonjera, stao na aleju pored parka i svakome ko je naisao dao je jednu kutiju za poklon. Nije imao svoje porodice i otišao je u Zagreb, u Dom penzionera, gdje ce naći vječni mir.
Tekst napisao, Mirza Avdičević.

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 12/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
451915

Powered by Blogger.ba