Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Bosno, zemljo - rodni zavičaju






VIDEO:
Djevojko lijepa šljivu oberi




23.02.2012.

KUĆA PORODICE M. HALILOVIĆA

Kad sam pošao pisati o znamenitostima Gradačca, znao sam da će biti dosta toga što treba otrgnuti od zaborava, ali da će biti ovako puno objekata izgrađenih u Austrougarskom periodu, to zaista nisam očekivao. Zato je moja satisfakcija još veća, jer znam da je iza mene puno ostalo, a ispred mene stoji još više. Za današnju priču odabrao sam ovu kuću koja se nalazi preko puta gradačačkog doma zdravlja. Zamislite samo, koliko puta ste prosli ovom ulicom i koliko puta vam je pogled ostao na ovoj tajnastvenoj kući, koja se nalazi skoro u samom centru grada. Šta ste znali o njoj? Predpostavljam, skoro ništa, ili možda samo to da je kuća vlasništvo porodice M.Halilovoća. Oni stariji, znaju i ponešto više, ali priroda je neumoljiva i sve je manje onih koji pamte. Zato, napišimo na papir sve što znamo i ne dozvolimo da prošlost bude zaboravljena. Po sječanju naših starijih sugrađana, ovu kuću je napravio neko od gradačačkih Jevreja koji su živjeli u našoj čaršiji za vrijeme austrougarske uprave. U zemljišnim knjigama sigurno ima upisano ime prvog vlasnika, ali sam to ostavio za istraživanje historičarima i književnicima. Moja uloga je puno skromnija. Blog pišem s ljubavlju prema svom gradu bez pretenzija za ozbiljnija istraživanja. Sve ovo, kao osnova, može poslužiti mlađim naraštajima za podrobnija istraživanja. Između dva svjetska rata kuća je pripadala poznatoj trgovačkoj porodici Šakića, a kao podstanar u njoj je stanovao Pero Jovanović, odgovoran za finansije u tadašnjem srezu Gradačac. Imao je troje djece: Mitu, Milenu i Nadu. Koliko nas danas ima koji se sječamo gosp. Mite, tog šoferskog boema naše čaršije? Vjerovatno malo. Umirao je zajedno sa našim gradom. Ljudski život nije vječan i Mito je umro, ali Gradačac je preživio. Zato pomenimo i njegovu kčerku, a našu sugrađanku, Dejanu Jovanović i kroz nju otrgnimo porodicu Jovanović od zaborava. Vratimo se sada našoj kući sa konstatacijom da, kako je vrijeme prolazilo, mijenjali su se i njeni vlasnici. Tako je poslije Drugog svjetskog rata kuću kupio Muharem M.Halilovic i zajedno sa svojom suprugom Minom, u njoj živio sve do svoje smrti. Imali su dva sina, Muhameda i Ahmeta, poznatijeg kao Nagib. U neposrednoj blizini ove kuće, Muhamed je za sebe i svoju obitelj napravio novu kuću, a u ovoj staroj je ostao Nagib gdje je zasnovao svoju obitelj. I Muhamed i Nagib su umrli, a u staroj kući još uvijek živi Nagibova supruga Samida. I tako se ljudski životi smjenju, a kuće ostaju da nam govore o svojoj i o našoj prošlosti. „Ono što je prošlo više ne postoji, a ono što će biti još nije došlo. Postoji samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život“. (Lav Nikolajević Tolstoj).
Tekst napisao, Mirza Avdičević

17.02.2012.

VILA NA ALEJI

Šetajući gradom, od Crvene škole pa sve do Varoši, stiče se utisak da je pred tobom ulica bez kraja, ulica tvoje prošlosti i tvoje budućnosti. Šetnja se obično započinje sa pogledima uperenim na zgradu stare škole i vatrogasnog doma, a ubrzo potom se osjeti miris stogodišnjih kestenova koji još uvijek prkose vremenu i ljudima. Zajedno sa nekoliko starih lipa prave debelu hladovinu u dijelu ulice gdje se nalazi zgrada pošte. A onda se pogledi zaustavljaju na nekoliko izloga u kojima se vidi sadšnjost, ali se traže i uspomene iz prošlosti. Prolazeći pored gradskog parka, korak po korak, ne žureći nikuda, stiže se do početka glavnog šetališta, odnosno do poznate Gradačačke aleje kestenova. Lijevo je zgrada kina sa modernim kafićima i prepunim baštama gostiju sa očima uprtih u zelenilo gradskog parka, koji se prostire ispod starih zidina Kule Zmaja od Bosne. Na desnoj strani ponovo bašta još jednog kafića, ali sa pogledom na korzo i aleju. Ulazeći u tunel hladovine koju prave stari kestenovi, obično se malo uspori, a pogled privuku stare zelene jele ispod čijih krošnji se krije stogodišnja vila, koju današnjom pričom želimo ovjekovječiti u našim životima. Nažalost, nisam siguran u tačno vrijeme njene gradnje i prvog njenog vlasnika, ali po pisanju Dr. Esada Zukića saznajemo da je, u doba Austrougarske, u Gradačcu radio Dr. Horak i da je napravio jednu vilu na aleji u blizini kina, pa je za predpostaviti da se radi o ovoj vili. Od Mr. Esada Sarajlića saznajemo da je, izmedju dva svjetska rata, vlasnik ove vile bio advokat Davorin Dujić, koji je u njoj stanovao i ujedno imao advokatski ured. Jedan period, za vrijeme Drugog svjetskog rata, u ovoj vili je stanovao Dr. Hamdija Bravo, koji je tada bio upravnik ratne bolnice i jedini ljekar u Gradačcu. U toj vili je ostao sve dook nije odselio iz Gradačca. Vila je poslije prešla u vlasništvo opštine i u jednom njenom dijelu, dugo godina je živio gosp. Hasan Trakić sa suprugom Bahrijom i dva sina. Imao sam čast biti prijatelj ove obitelji i veoma često boraviti u ovoj prelijepoj vili. Njihov mladji sin Muhamed, kojeg svi u Gradačcu zovu Manče, je moj dugogodišnji prijatelj, a prijateljstvo je kovano u staroj gimnaziji, zidinama Gradine i aleji kestenova pored ove stare vile. U drugom dijelu vile živio je gosp. Ungaro Ivo sa suprugom Ljudmilom (Milom) i sinom Eduardom (Edijem). Danas je polovina zgrade u vlasništvu starijeg Hasanovog sina, Merseda Trakića, a kako nije bilo zainteresovanih nasljednika poslije smrti Ive Ungara, druga polovina je ostala u opštinskom vlasništvu. I tako, šetajuči alejom, sječanja naviru, ljudi promiću, kazaljke gradskog sata se i dalje kreću, a ja prošlost i sadašnjost nosim u sebi. Pred vama je budućnost, a preda mnom se bliži kraj aleje, u čijem svakom kestenu vidim po jednu sliku sječanja.
Tekst napisao, Mirza Avdičević.

11.02.2012.

KUĆA PORODICE TASLIDŽIĆA

Ako u Gradačcu pitate slučajnog prolaznika gdje se nalazi kafić Puls, odgovor će najčesće biti: „Eto odmah tu, u jednoj ulici blizu kina“. Mlađa generacija ce reci: „To je onaj Nihadov kafić blizu kina”, a stariji će vas uputiti na kuću Ešefa Tasilđića, opet sa napomenom da je to blizu kina. I svi će biti u pravu. Po dolasku pred ovu kuću, pogled će vam se sigurno zaustaviti na njenoj prelijepoj fasadi i vanjskom izgledu zgrade koji neumoljivo podsjeća da je to arhitektura iz doba austraugarske vladavine Bosnom. Šta, ustvari znamo o toj kući? Prilićno malo, ali dovoljno da ostavimo traga o njenom graditelju i prvom vlasniku. Za vrijeme austrougarske uprave Bosnom, u Gradačcu je kao ljekar radio Dr. Ervin Horak. Došao je 1902. godine i ostao sve do 1926. godine, kada je penzionisan. Naš sugrađanin, Dr. Esad Zukić, kaže da je Dr. Herak napravio tri kuće u Gradačcu, od kojih je jedna i ova, o kojoj mi danas priču pričamo. Pored nje, napravio je i kuću Radakovića, koja se nalazi između kuče Taslidžića i zgrade bivšeg suda za prekršaje. Dr. Zukić istiće da je Horak napravio i vilu na aleji u blizini kina, pa je za predpostaviti da se radi o kući, u kojoj već dugo godina stanuje porodica Trakića. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije zgrada je bila u vlasnisštvu advokata dr. Drage Tatara, koji je u prizemlju imao svoju advokatsku kancelariju. Nije mi poznato od kojeg datuma je kuća u vlasništvu porodice Tasilidžića, ali umjesto toga pomenimo da ova poznata i mnogobrojna porodica potiće od Džemala Taslidžića koji je za vrijeme stare Jugoslavije imao trgovinu i kafanu u prizemlju kuće Mehmed-bega Gradaščevića. O ovoj kući Gradaščevića, kao i o ranije pomenutoj kući Trakića, biće riječi u sljedećim mojim pričama o znamenitostima Gradačca. Ali prije nego završim priču o kući Taslidžića, želim posebno istaknuti Ešefa Taslidžiča i njegovu suprugu Sadetu. Radi se o našim veoma uglednim sugrađanima, koji su ostavili neizbrisivi trag u gradu Zmaja od Bosne. Ešef je obavljao mnogobrojne dužnosti i za vrijeme svog životnog vijeka bio je direktor ugostiteljskog preduzeča, direktor tekstilne tvornice Kula, kao i Upravnik škole učenika u privredi. Za vrijeme kraljevine Jugoslavije igrao je u fudbalskom klubu Gradačca koji se tada zvao Vardar. Zajedno sa svojom suprugom poslednje dane svog radnog vijeka proveo je u trgovinskom predueču Trgocentar, odnosno radnoj organizaciji Trebava. Imao sam čast da jedno vrijeme radim zajedno sa ovim divnim ljudima.
Tekst napisao, Mirza Avdičević

02.02.2012.

KUĆA PORODICE JAHIĆA

Ova stara kuća bila je vlasništvo Izet-bega Jahića, a nalazi se u neposrednoj blizini kod raskrsnice zvane Kapetanovićka. Koliko puta ste prošli kroz ovu raskrsnicu sa okrenutom glavom prema staroj kući, zarasloj u stogodišnje jele i borove? Vjerujem da su se mnogi od vas zapitali čija je to kuća i živi li neko u njoj. Iako se stiče utisak da je napuštena, ona to nije. Još uvijek ima svoju dušu i iza ovoh zidova čuva nečiju životnu priču. Od Izet-bega Jahića, kuću je naslijedio njegov unuk Ibro Jahić, koji je u njoj živio sve do svoje smrti. U njoj i sada živi njegova supruga Esma. O Izet-begu Jahiću sam rekao nešto više, kad sam pisao o Gradačačkoj pošti, ali radi cjelovitosti ove priče ponovimo neke podatke. Naime, Jahići iz Gradačca su porijeklom iz Srbije i sedamdesetih godina 19. soljeća doselili su se u Bos.Šamac. Ta porodica će se kasnije podijeliti na Jahiće i Izetbegoviće. Jahiči su preselili u Gradačac, a Izetbegovići su ostali u Bos.Šamcu. Izet-beg Jahić oženio se sa Senijom Gradaščević sa kojom je dobio i veliki dio njenog nasljedstva. Bio je gradonačelnik Gradačca od 1915. do 1918. godine, što znači u najkritičnijem periodu, tj za vrijeme Prvog svjetskog rata. Ostat će zapamćen kao odgovoran Gradonačelnik. Dosta je brinuo o komunalnom redu i gradskoj čistoći. U glavnim ulicama Gradačca za njegovog mandata postavljena je i ulična rasvjeta. Sagradio je zgradu pošte, na čijem spratu je pred Drugi svjetski rat bilo sjedište Opštine. Prvi automobil koji je došao u Gradačac 1924. godine, kupio je Izet-beg jahić za svog sina Halida. Autombil je bio marke Fiat, a kupljen je u Zagrebu. O Izet-begu Jahiću ostala je jedna anegdota koju je pričao njegov unuk Ibro Jahić. Naime, Izet-begu se obratio jedan njegov radnik sa imanja, zamolivši ga, ako ima nesto novca, da mu da na posudbu. Beg mu je dao novac, ali se naljutio rekavši: “da više nikada nisi pitao bega, ako imaš, jer beg uvijek mora imati novca za posudbu svojim namjesnicima”. Na početku teksta pomenuli smo raskrsnicu zvanu Kapetanovička, pa hajde da sa njom i završimo ovu priču. To je raskrsnica sa južne strane ulaza u Gradačac, gdje se put od Ormanice račva lijevo kroz Svirac, a desno prema čarsiji. Pravo se ide prema južnoj karauli, odnosno ulazu u kompleks Gradine. U knjizi Izabrana djela II, gradačački književnik Hasan Kikić kaže, da se ta raskrsnica zvala Kapetanovićka, zato što je u njenoj blizini, odnosno, niže kuće Halila Nezića, bila i jedna od kuća Husein-kapetana Gradaščevića.
Tekst napisao, Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Pošalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića
138. Ko je bio Prof.dr.sc.Mustafa Imamović
139. Pisac i historičar, mr.sc. Esad Sarajlić
140. Jesmo li prepoznali umjetnika, Zada Pazalja Šahdanović
141. Naše gore list-Pisac romana, Senad Imamović
142. Kako sam postao "Đokista"Kikić Jasmin iz Gradačca
143. Dinko Delić, muzičar i pjesnik koji svoja djela stvara ispred vremena u kojem živi


POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
603381

Powered by Blogger.ba