Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


29.03.2012.

DIO ČARŠIJE SA HOTELOM IZ 1937. GODINE

U Kraljevini Jugoslaviji, odnosno u periodu između dva svjetska rata, Gradačac je zaostajao u svom razvoju. U tom periodu nije izgrađen ni jedan put, a sva privreda bila je svedena na jednu ciglanu i dva parna mlina. Zanatstvo je naslijeđeno iz osmanskog i austrougarskog perioda, kao i trgovinske radnje koje su uglavnom bile koncetrisane u Gradačcu i po koja u većim selima. Izgrađena je jedna osnovna škola u Zelinji G. 1927.godine i u Vučkovcima 1939. godine. Kao još jednu svijetlu činjenicu treba pomenuti i otvaranje Mješovite građanske škole trgovačkog smjera, o kojoj sam pisao u jednom od svojih ranijih postova. Međutim, u periodu između 1918. i 1941. godine, Gradačac je ipak bio izrazito nerazvijen kraj, sa velikim brojem nepismenog stanovništva, bez privrednih kapaciteta, osim nešto trgovine, zanatstva i ugostiteljstva. Bila je to „Provincija u pozadini“ o kojoj je, upravo iz tog perioda pisao gradačački književnik Hasan Kikić. . Trgovinske i ugostiteljske radnje su bila mjesta okupljanja sirotinje i beskućnika. To su bile ugostiteljske radnje Sulje Idrizovića i Husejina Gubaljevića. Pored toga bilo je nekoliko hanova, kao što je han Mustafe Haseljića i Ahmeda Sarajlića. Ali, bio je tu i jedan hotel čiji vlasnik je bio Mujaga Jašarević. Nažalost, svi ti stari objekti o kojima govorimo više ne postoje. Svi su porušeni. Na mjestu nekadašnjeg hotela, šezdesetih godina prošlog stoljeća, sagrađen je novi hotel. No, naša današnja priča je nemijenjena starom hotelu i zato ispričajmo nešto o njemu i njegovom vlasniku. Na slici koju je naslikao naš sugrađanin Ibrahim Bahić, stari hotel se vidi u zadnjem dijelu crteža, a bio je na istom mjestu na kojem će se kasnije sagradatiti novi hotel. Objekat sa desne strane, pored telegrafskog stuba, takođe je bilo vlasništvo Mujage Jašeravića. Bio je to jedan od nekoliko njegovih dućana. Prije svega, recimo da je vlasnik hotela pripadao jednom ogranku gradačačkih Jašarevića koji su bili poznata trgovačka porodica. Mujaga Jašarević se bavio trgovinom još za vrijeme austrougarskog doba. On je u užem dijelu grada imao tri prodajna objekta i jedan broj skladišta. Bavio se prometom mješovite robe, a sa njim su kao trgovci radili i njegovi sinovi Mehaga i Sadik Jašarević. Njihova porodićna kuća nalazila se iza zidina kompleksa Gradine na jugozapadnoj strani, a pripadala je mahali Svirac. U hotelu kojeg smo spomenuli bilo je šest soba i sve su bile na njegovom spratu. U prizemlju je bila kuhinja, restoran, i kafana. U hotelskoj kuhinji spremala se relativno dobra hrana. Međutim, iako je taj objekat nosio naziv hotel, on se ne bi mogao svrstati ni u jednu kategoriju današnjih hotela, jer je jednostavno bio van kategorije. Tako neopremljen i neuslovan, ipak je bio iznad standarda koji su vladali u hanovima kao prenoćištima najniže kategorije. Pošto je Mujaga Jašarević imao puno obaveza oko trgovinske djelatnosti on je izdao hotel pod zakup jednom Mađaru koji se zvao Franjo Varga. On je bio dobar ugostitelj i zaveo je dosta reda, jer su prije njega u hotelu često izbijale tuče. Varga je, inače bio krupan čovjek, a uz to je u blizini šanka držao debelu drvenu paliju, za svaki slučaj. Tuče su se smanjile i u hotelu je vladao kakav, takav red. Varga je držao hotel sve do pred početak Drugog svjetskog rata. Ništa neobićno jer: civilizirani svijet, od proteklih 3.500 godina povijesti, samo 230 godina je imao mir..!!?
Tekst napisao, Mirza Avdičević

22.03.2012.

GRADAČAC U VREMENU KRALJEVINE JUGOSLAVIJE

Pisati o znamenitostima Gradačca ponekad iziskuje i osvrt na historijske činjenice o povezivanju jednog ili više naroda u teritorijalno-političke cjeline koje su se kroz ralzličite periode različito i nazivale. ( države, kneževine, despotstva, banovine, kraljevine, carstva..). Do sada smo pisali o teritoriji Gradačca u predhistorijskom periodu, odnosno za vrijeme Rimskog carstva, zatim u vrijeme Srednjeg vijeka kad je Bosna bila samostalna država, te u vrijeme Osmanlijskog i Austrougarskog carstva. Na redu je doba kad je Gradačac zejedno sa Bosnom i Hercegovinom ušao u državnu zajednicu nazvanom Kraljevina Jugoslavija. Da bi pisali o znamenitostima Gradačca iz ovog perioda, mislim da je ipak potrebno reći nešto više o stvaranju Kraljevine Jugoslavije. Počnimo to ovako: Ideja za stvaranje jugoslavenske države, u kojoj bi zajednički živjeli Južni Slaveni, mnogo je starija od same jugoslavenske države. Ideja je nastala krajem 19. stoljeća, prvo u Hrvatskoj kao Ilirski pokret, a kasnije se proširila kao jugoslavenska ideja. U prvoj deceniji 20. stoljeća, ta ideja se ozbiljno razvija i u Srbiji kao aktivnost za oslobađanje i ujedinjenje svih „srpskih zemalja“(navodni znaci su opaska pisca ovih redova). U tom historijskom periodu bili su sazreli svi uslovi za raspad Austrougarskog carstva, čiji kraj počinje izbijanjem Prvog svjetskog rata. Još u toku rata, odnosno 1915. godine u Parizu se formira jedan Jugoslovenski odbor u kojeg ulaze predstavnici iz Hrvatske, Slovenije i BiH. To znači da je ovaj odbor obuhvatao predstavnike zemalja koje su bile u sastavu Austrougarskog carstva. Na čelu odbora je bio dr. Ante Trumbić iz Hrvatske. Kao pregovarać s druge strane je bila Vlada Srbije u čijem sastavu se tada nalazila i Makedonija. Predsjednik srpke vlade je bio Nikola Pašić. Konkretni pregovori o uređenju buduće države vođeni su u dva navrata - na Krfu 1917. godine i u Ženevi 1918. godine. Pošto je raspad Austrougarskog carstva bio evidentan, Sabor Hrvatske 29.10.1918. godine donosi odluku da prekine sve državno-pravne veze sa Austrijom i Ugarskom, kojim činom se de fakto uspostavlja nova država sa imenom Država Slovenaca, Hrvata i Srba. Naime, Istog dana se formira Narodno vijeće SHS, na čijem čelu je bio slovenački političar Anton Korošec. Potrpredsjednici vijeća su bili Svetozar Pribičević i dr. Ante Pavelić (zubar iz Zagreba, kojeg ne treba miješati sa budućim vođom ustaškog pokreta). U tu novoformiranu državu SHS ušle su sljedece teritorije: 1.Teritorije Hrvatske, zajedno sa Dalmacijom, 2.Teritorija Slovenije, odnosno veći dio njene teritorije koja se zvala Kranjska, zatim manij dio Koruške i južni dio Štajerske, i 3. Bosna i Hercegovina. Koja nepravda prema Bošnjacima. Formira se nova država u koju se smješta i BiH, bez pominjanja njenog najmnogobrojnijeg naroda u naslovu te države. Krivicu snose i sami Bošnjaci jer se nisu nacionalno opredjeljivali. Jednostavno su bili muslimani, a to je vjerska odrednica naroda čija religija je Islam. No, šta je bilo, bilo je, ali još jednom obratite pažnju. Ovo je država SHS - Slovenaca, Hrvata i Srba koji su bili u Austrougarskom carstvu. Tek sada predstoji formiranje države koja će se zvati Kraljevina SHS, ali sada kao država s prvim imenom Srba, pa onda Hrvata i na kraju Slovenaca. U ovoj državi će se, pored Slovenije, Hrvatske i BiH, nalaziti Kraljevina Srbija sa Makedonijom i Kosovom, zatim Kraljevina Crna Gora i Vojvodina koja je do tada bila sastavni dio Mađarske. Pogledajte sad nepravdu koja se odvijala i na ovoj strani. Nigdje se ne pominju Makedonci niti Crnogorci. Njihov nacionalni identitet je ignorisan, a oni su jednostavno smatrani Srbima. No, da vidimo kao je dalje teklo stvaranje države sa imenom Kraljevina SHS: Kao prvo istaknimo da je situacija u novostvorenoj državi Slovenaca, Hrvata i Srba bila izuzetno teška usljed agrarnih i drugih revolucionarnih nemira, te prodora italijanske vojske u Istru, Rijeku, dijelove Slovenije i Dalmacije. Novostvorena država nije raspolagala ni sa kakvom značajnijom oružanom silom da bi sve to mogla spriječiti. Zato je sa raznih strana požurivano njeno ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom. U takvoj situaciji Narodno vijeće novostvorene države Slovenaca, Hrvata i Srba, poslije dugih rasprava, izabralo je 24.11.1018. godine u Zagrebu, odbor od 28 lica, sa zadatkom da, u sporazumu sa vladom Kraljevine Srbije, bez odugovlačenja provede, organizaciju jedinstvene države. U međuvremenu, Velika narodna skupština Vojvodine, održana u Novom Sadu 25.11.1918. godine, proglasila je direktno ujedinjenje Vojvodine sa Kraljevinom Srbijom. Dan kasnije, istu odluku donijela je na skupu u Podgorici crnogorska Velika narodna skupština. U toj je situaciji delegacija Slovenaca, Hrvata i Srba otputovala u Beograd radi pregovora o ujedinjenju. Među 28 članova delegacije koju je predvodio Podpresjednik narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba dr. Ante Pavelic (zubar), bilo je i šest predstavnika iz BiH. Mada su bili u teškoj situaciji, članovi delegacije su stajali pri upustvima koja su imali, a to je da se buduća država uredi na federalnom principu. Tokom pregovora delegacija je od toga morala odustati. Suočavajući se sa velikim pritiskom, morala je izmijeniti svoj prijedlog. Ustvari ova delegacija je 1. 12. 1918. godine umjesto novog prijedloga, podnijela jednu tzv. “ adresu “ regentu Aleksandru Karadjorđeviću, kojom ga poziva da u ime kralja Petra preuzme vlast u čitavoj državi. Regent je na to proglasio ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. I da ne ulazimo dublje u probleme koji su se pojavljivali u novoproglašenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, recimo još samo to da je, Kralj Aleksandar karađorđević, zakonom od 3.10.1929. godine promijenio naziv države u Kraljevinu Jugoslaviju. Od tog dana se i ime Jugoslavija po prvi put službeno pojavljuje na međunarodnoj sceni. Formiranjem nove države moralo je doći i do smjene administrativno upravnog aparata. To nije moglo biti preko noći već se taj proces odvijao tokom 1918. i 1919. godine. U Gradačcu je bio kotarski predstojnik (sreski načelnik) Julius Bitto iz Austrije. Smjena je izvršena 11.12.1918.godine kada je Julius Bitto predao dužnost novom kotarskom predstojniku Vladimiru Stojiću. Za Gradačac počinje jedno novo vremnsko razdoblje koje će mo mi pratiti sa ciljem osvrta na njegove znamenitosti, što i jeste glavna tema pisca ovih redova.
Tekst napisao, Mirza Avdičević

15.03.2012.

KUĆA OBITELJI MIHALJEVIĆA

Pisati o znamenitostima Gradačca, a ne pomenuti ovu staru kuću obitelji Mihaljevića, u najmanju ruku bilo bi nepravedno. Iako o samoj kući ne znam skoro ništa, pomenut ću barem to da potiče iz austrougarskog perioda i da je smještena na sjevernoj strani kompleksa Gradine, ispod samih njenih zidina. Vlasnik ove kuće, još od vremena između dva svjetska rata, bio je naš poznati sugrađanin Anto Mihaljević. Sa svojom suprugom Vinkom imao je dva sina, Ivana i Tonija. Anto i Vinka su umrli, kao i njihov sin Toni, kojeg je zbog bolesti smrt zatekla veom rano. U kući je ostao Ivan koji je takodje imao dvoje djece, Lidiju i Tonija. Koliko mi je poznato svi oni sada žive u inostransvu. Vratimo se ponovo našem sugrađaninu Anti Mihaljeviću i recimo nešto više o njemu i na taj način otrgnimo od zaborava obitelj Mihaljevića, kao i ovu staru kuću, kojoj u skoroj budućnosti, po svoj prilici prijeti rušenje. Anto je bio vrstan muzičar i još prije Drugog svjetskog rata vodio je tamburašku sekciju u okviru kulturno-prosvjetnog društva “Hamijet”. Poslije Drugog svjetskog rata osniva se kulturno-umjetničko društvo “Hasan Kikić“ u kojem je bilo nekoliko sekcija, a na čelu tamburaške sekcije i dalje je bio Anto Mihaljević. Pored tamburaške, postojala je i horska sekcija, koju je zajedno sa Antom, vodio Ivo Ungaro. Inače, Anto Mihaljevic je, kao šef restorana društvene ishrane, bio zaposlen u tvornici motornih dijelova TMD „Famos“, gdje je dočekao i svoje penzionerske dane. I na kraju, recimo još nekoliko interensantnih podataka, koji su na posredan način vezani za kuću Mihaljevića. Naime, u periodu izmedju dva svjetska rata, pored Mihaljevića kuće prema gradskoj kafani, u dubokoj hladovini ispod zidina Gradine, čuvao se led za proizvodnju sladoleda u tadašnjim slastičarskim radnjama. Bez tog leda ne bi bilo ni sladoleda u ljetnim mjesecima.S druge strane Mihaljevića kuće bila je stolarska radnja čiji je vlasnik bio Risto Stefanović zvani Tica, a u neposrednoj blizini bila je i jedna kožara. Završimo ovu priču sa podacima da je Projektom izgradnje gradskog trga, odnosno Muzeja odbrane, predvidjeno rušenje nekih objekata, medju kojima, gradske kafane i kuće Mihaljevića. Gradska kafana je već srušena, a kuća iz naše priće još živi i ukazujući nam na jedno prošlo vrijeme, kao da kaže: "žalim prošlost, nezadovoljna sa sadošnjošću, nadam se budućnosti".
Tekst napisao, Mirza Avdičević

09.03.2012.

POSLOVNI OBJEKAT DANKA KABILJA

Ovaj mali poslovni objekat izgrađen je za vrijeme austrougarske uprave Bosnom i Hercegovinom. Nalazi se u centru čaršije, u neposrednoj blizini stambene zgrade u čijem prizemlju je bila smještena bivša SDK (služba društvenog knjigovodstva), odnosno preko puta kafića Monako. Bio je u vlasništvu jevrejske porodice Kabiljo i oduvijek je služio za obavljanje trgovinske djelatnosti. Tako je i danas, samo što su se vlasnici izmijenjali. Inače, porodica Kabiljo je stara Jevrejska porodica, a jedan od najstarijih članova, po imenu Menehem Kabiljo, imao je registrovanu trgovinsku radnju još 1884. godine. S njim je radio i njegov sin Abraham Kabiljo. Albert Kabiljo je imao trgovinsku radnju, odmah do stare prodavnice obuče Bata, koja se nalazila na lokaciji u redu stanbenih zgrada od kuće Kadrića pa do bivše samoposluge. Izmedju dva svjetska rata među poznatim jevrejskim trgovcima su bili: Jakov, Danko i Moco Kabiljo. Bavili su se prometom voća, a naročito suhe šljive i ljekovitog bilja, kao i drugom mješovitom robom. Imali su u posjedu i velike površine zemljišnog fonda, tako da je poslije Drugog svjetskog rata, Danko Kabiljo poklonio opštini 400 dunuma zemlje, koja se i danas nalazi u kompleksu zemljišta PD Napredak. Inače, Danko kabiljo je bio izuzetno sposoban poslovni čovjek. U Beču je završio Visoku trgovačku akademiju i govorio je četiri strana jezika. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije pomagao je ocu u trgovini, a nakon rata je bio ministar u vladi BiH. Kasnije je bio generalni direktor Željezare u Zenici. Poslije Drugog svjetskog rata ukidaju se privatne trgovine i ovaj poslovni objekat prelazi u državno vlasništvo. Odmah poslije rata u njemu je bila smještena Šumarska uprava, a 1955. godine i još nekoliko godina poslije toga, tu je bila gradska biblioteka u kojoj je kao bibliotekar radio naš ugledni sugrađanin Hamid Hodzić. Formiranjem trgovisnkog preduzeća „Trgocentar“ 1964. godine, objekat ponovo služi kao trgovina. Bila je to prodavnica tekstila i tepiha. Od stare generacije trgovaca koji su radli u toj prodavnici pomenimo Smajlović Mujesiru i Delic Šefiku. Poslije su se smjenjivale mnoge generacije, ali 1992. godine ponovo izbija rat i objekat biva napušten narednih pet do šest godina. Poslije rata otvara se trgovina prehrane u kojoj, kraći period, rade Kemija i Mirsada, a nešto kasnije, Mirza Kukuruzovic otvara kladionicu Williams. Pošto je sudbina objekta da u njemu bude trgovina, djelatnost kladionice nije dugo potrajala, tako da se u objektu ponovo odvija trgovinski promet. Ovaj put se prodaju boje i lakovi, a vlasnik prodavanice je Miralem Doborac.
Tekst napisao, Mirza Avdičević

01.03.2012.

POSLOVNI OBJEKAT KARLA MANCA

Ako šetajući gradom dođete u dio ulice koja vas vodi do gradačačke pošte, onda ste došli u dio grada gdje se sačuvalo još nekoliko objekata iz njegove dalje prošlosti. No i taj dio je već zahvačen novogradnjom i potpuno je izvjesno da će doći do rušenja još nekih građevina. Zato, napišimo nešto o njima prije nego zauvijek nestanu, kao što su već davno nestali i njihovi prvi vlasnici. Počnimo sa ljudima i recimo da je kao poznati poduzetnik i trgovac, koji se u vrijeme austrogarske uprave bavio trgovinom i proizvonjom cigle i crijepa, bio gosp. Karlo Manc. Kao ugledan građanin, još 1908. godine biran je i za zastupnika u tadašnjem općinskom vijeću Gradačca. Od građevinskih objekata Karla Manca sačuvala se zgrada njegove trgovine o kojoj danas pišemo. Iako dosta oronula, sačuvana je i njegova porodična kuća, koja se nalazi u dvorištu dječijeg obdaništa. Šesdesetih godina prošlog stoljeća u njoj je bio smješten dom zdravlja. A što se tiče poslovnog objekta, izgleda da je oduvijek služio za potrebe trgovine. Tako je Karlo Manc, u periodu između dva svjetska rata, ovdje držao trgovinu mješovite robe. Poslije Drugog svjetskog rata, zgrada je nacionalizovana i u njoj je nastavljeno sa trgovinskom djelatnošču kojom je rukovodila tadašnja država. Trgovina se obavljala u sklopu tadašnje Zemljoradničke zadruge na čijem čelu je bio direktor Vojo Stević, a prvi trgovac u ovom objektu je bila Hava Tipura (mati od poznate braće Tipura: Abdulaha, zvanog Braco, Muhameda, poznatog kao Hamić i Adema Tipure) Malo starije generacije mogu se sjetiti da je, oko šezdesetih godina, ovdje bila prodavnica tekstila u kojoj su radili Ahmo Delić i Šefko Hasukić. Izmedju 60. i 65. godine ovdje su radili Osman Mešanović, zvani šepo i stari trgovac Cvjetko Simić. Bila je to prodavnica boja, posuđa i drugih sitnih kućnih potrebština. Kasnije je dugo godina prodavana tekstilna roba, a kao trgovci su radile: Sendić Šukrija, Skenderović raza i Bristrić Sabaheta. Svoje prve trgovačke dane na praksi ovdje je, davne 67/68 godine, provela i moja sestra Avdičević (Alić) Paša. Poslije su se smjenjivale mlađe generacije, a onda je opet došao rat. Ovo staro zdanje iz rata izlazi oštečeno, ali ipak preživljeno, baš kao što je preživjelo i prethodna dva. Poslije i ovog rata, ponovo trgovina. Ovaj puta, vlasnik trgovine je Doborac Miralem, za čije vrijeme poslovanja, nažalost, izbija veliki požar. Nesebičnom požrtvovanošču gradačačkih vatrogasaca, objekat je ipak spašen i sada čeka na neku novu sudbinu. A sudbena je čudna. Iako je unaprijed predodređena, ostaje nepoznata sve dok se ne dogodi.
Tekst napisao, Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 03/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića
138. Ko je bio Prof.dr.sc.Mustafa Imamović







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
524732

Powered by Blogger.ba