Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


04.10.2012.

RODNA KUĆA KNJIŽEVNIKA HASANA KIKIĆA

Književnicima obično nazivamo one koji su napisali romane ili drame i koji su stekli neku čitanost i pozitivnu ocjenu, a uz to su i članovi Društva književnika. A ko je onda pisac? Ukratko, moglo bi se reći da je pisac svako ko piše knjige bilo kojeg sadržaja i koje bivaju objavljene. Oni koji pišu pjesme su naravno pjesnici, a novinari koji usput uređuju knjige su publicisti, i lako se mogu svrstati u kategoriju pisci. Obzirom da ja ne spadam ni u jednu od ovih kategorija, sebe smatram pripovjedačem priča o znamenitostima i ličnostima iz prošlosti. Ovaj puta moja pripovijest počinje ovako: Kad se u jednoj ulici sretnu dva književnika, to može biti slučajnost, ali isto tako i normalna stvar, jer ljudi se svakodnevno sreću na ulicama, pa što se ne bi srela i dva književnika. Ali kad se u jednoj ulici rode dva književnika to nije slučajnost, to je dar prirode jednom gradu. Takav dar priroda je poklonila našem Gradačcu. U mahali Bukva, rodio se književnik Ahmed Muradbegović o kome smo ranije pisali, a samo stotinjak metara od njegove kuće, godine 1905. rodio se književnik Hasan Kikić, o kojem danas pišemo. Pisati o Hasanu kao književniku je odgovoran i stručan posao, pa ocjenu o njegovim djelima ostavljam književnim kritičarima. Mi će mo se zadržati na običnim stvarima iz njegovog života u što svakako spada i kuća u kojoj se rodio. Nažalost, te kuće više nema jer mi smo je, radi “uzvišenih ciljeva” srušili, baš kao i mnoge druge objekte koji su predstavljali kulturu našeg naroda i arhitekturu jednog prohujalog vremena. Ako ništa drugo, bar nam je ostalo nekoliko fotografija, od kojih sam ja izabrao ovu, što je objavljujem i sa vama dijelim. Kuća se nalazila pored samog puta koji vodi u naselje Bukva, poviš koje je napravljana osnovna škola “Ivo Andrić”, danas “Safet beg Bašagic”, čije konture se malo naziru sa lijeve strane fotografije. U njoj je rođen Hasan kao prvo dijete oca Hase i majke Munire. Imao je jos šestero braće. Uoči Prvog svjetskog rata, kao i mnogi Bošnjaci, otac mu je mobilisan u austrugarsku vojsku i upućen na ratište, a Hasan je kao školarac četvrtog razreda osnovne škole, na svoja pleća primio obavezu da brine o mlađoj braći. Nakon nekoliko godina, po povratku njegovog oca sa ratišta, Hasan dobiva mogučnost da nastavi školovanje u Derventi, gdje završava nižu gimnaziju, a poslije nje se upisuje u srednju školu za učitelje. Kao veoma nadaren dječak, pokazuje talenat za pisanje, svira violinu i crta bolje od svih učenika. Svoje znanje naplačuje pomažući djeci iz bogatih porodica i tako ponovo zarađuje, ali sada za svoje školovanje. Zbog svoje plahovite naravi dolazi u sukob sa nekim nastavnicima zbog čega, u četvrtom razredu, biva isključen iz učiteljske škole. Zahvaljujući dajdži koji je živio u Zagrebu, Hasan napušta Derventu i 1926. godine završava četvrti razred u Zagrebu. Kao učitelj, na službovanju u Rogatici upoznaje svoju buduću suprugu Anku, sa kojom se ženi 1932. godine. I Anka je bila učiteljica, pa kao bračni par dobivaju posao u Hrvatskoj, u malom mjestu Gornji Sjeničak. Samo dvije godine kasnije Hasan, vanredno upisuje pravni fakultet u Beogradu i 1938. godine u roku ga zavrašava.U međuvremenu objavljuje dva svoja najznačajnija djela: Provincija u pozadini 1935. godine i roman Ho ruk 1936. godine. Roman Bukve je štampan 1938 godine, a 1939. godine objavljuje još neke novele, što su bila njegova poljednja književna djela. Pred sami Drugi svjetski rat, odnosno 1940. godine, Hasan biva premješten u Zagreb na poslove pravnog referenta u Prosvjetnom odjelu Banovine Hrvatske. Sav svoj rad, on u to vrijeme posvećuje svom političkom opredjeljenju i borbi protiv nadolazećeg fašizma. U to burno i nesigurno vrijeme, Hasan i Anka dobivaju svog sina Zlatka. Godina je 1941. izbija rat. Hasan biva mobilisan i u činu satnika (kapetana) odlazi za Sanski most. Tu kuje planove za prelazak u partizane što mu, “po zvaničnoj verziji”, i uspijeva februara 1942. godine. Kao politički komesar Prve krajiške proleterske brigade, upao je u četničku zasjedu u kojoj je poginuo. Bilo je to 6.5.1942. godine u selu Rapta kod G. Vakufa. Po knjizi “Kikicev put u smrt”, napisane od strane Fehima (Ferija) Midžana, koju smatram “nezvaničnom verzijom”, Midžan tvrdi kako Hasan Kikić nikada nije ni stigao u partizane, već je poginuo u četničkoj zasjedi prilikom pokušaja tog prelaska. Međutim, ni to ne umanjuje Kikičeve zasluge postignute u njegovom časnom životu i književnoj karijeri, što je potvrđeno književnim susretima, koji se u Gradačcu održavaju počev od 1973.godine, njemu u čast. Za grob književnika Hasana Kikića gotovo se ni ne zna."Na Čemernici ima jedna spomen-česma i nešto kao grob, ali ni njegova supruga nije mogla potvrditi da je tu zaista ukopan Hasan Kikić. Ipak, ostala su sjećanja na njega i to je neizbrisivo", ističe Medhija Maglajlić, direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Privodeći kraju ovo hronološko navođenje podataka o Hasanovom životu, priču želim završiti sa ostalim članovima porodice Hase i Munire Kikić. Predpostavljam da mnogi nisu znali kako su Haso i Munira imali sedmero djece, svih sedmoro sinovi. Četvorica su poginula u partizanima, od kojih je Safet imao samo 15 godina. Ago je poginuo sa 19. prilikom oslobadjanja Tuzle, Huso sa 29. u Kozaračkom odredu i Hasan sa 37 godina pod nerazjašnjenim okolnostima. Selmo je poslije rata poginuo u saobraćajnoj nesreći, a Hasib i Mustafa su umrli prirodnom smrću i jedini su nadzivjeli svoju majku Muniru. Dok polako završavam ovu priču, razmišljam i pitam se, jesmo li bili pravedni prema ostalim članovima porodice oca Hase i majke Munire. Zašto pored književnika Hasana Kikića, nikad ili “skoro nikad” nismo pominjali i njegovu braću, koja zajedno sa njim izgubiše zivote u NOR-u. Zašto smo tako malo pominjali majku Muniru kojoj su četiri spomenice ostale u znak sjećanja na njene sinove. Zašto je veoma rijetko pominjana njegova supruga Anka, a njegov sin Zlatko skoro nikako. Je li uopšte živ Hasanov sin Zlatko. Je li ikad Zlatko bio u Gradačcu. Je li Anku i njega ikad iko pozvao na Kikićeve susrete. Brojna su pitanja na koja nisam imao odgovore, ali istražujuci Kikićev život, bar nešto sam saznao od pojedinih članova šire Kikićeve porodice. Naime, poslije Kikićeve smrti, Anka je došla u Gradačac i putem anti fašističkog fronta žena, aktivno učestvovala u porbi protiv fašizma. Poslije rata, Anka se preselila u Sarajevo. Tu je ostala sve do pred početak posljednjeg rata kada se, kao iznemogla i onemoćala preselila kod sina Zlatka u Beograd, koji je već duži niz godina tamo živio i radio. Kod njega je i umrla. Sa Zlatkom, niko od sadašnjih članova familije Kikić nije u kontaktu. Ne zna se ni da li ima svoju porodicu. Od najstarijeg člana familije, saznao sam da se Zlatko bavio politikom, što me ponukalo da o njemu pokušam nešto saznati preko interneta, Surfajući po raznim stranicama naišao sam na podatak o Zlataku Kikiću koji živi u Beogradu, kao i to da je radio u ministarstvu spoljnih poslova Srbije, na funkciji direktora odjeljenja za Evropu. Pored toga bio je i ambasador Srbije u Švedskoj, Egiptu i u još nekim zemljama. Je li to Hasanov Zlatko…ostaje nerazjašnjeno. Ali, ono sto sigurno znamo, bila je Kikićeva opredijeljenost protiv fašizma, koju je u svojoj studiji "Biti pokoran bogu od žute ilovače" (http://www.diwanmag.com.ba/arhiva/diwan2/sadrzaj/sadrzaj12.htm), istakao nas sugrađanin, profesor i književnik Dinko Delić. "
Neka ostave - k vragu! - pera i knjige… neka nemaju nikakvih iluzija da išta drugo može odlučiti o našoj sudbini i o sudbini čovječanstva, do isključivo borba… Pod ledinu mi, ili fašisti."
Bile su to posljednje riječi izrečene bivšem saradniku iz "Putokaza" Rizi Ramiću kao oproštaj, jer je Kikić, godinu dana poslije, "smrću potvrdio svoju literaturu i postao njen glavni lik".
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 10/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
354872