Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


29.11.2012.

GRADSKA PIJACA

Današnju priču započinjem pripovijedanjem o jednoj znamenitosti koja nije karakteristična samo za našu čaršiju, jer je i drugi gradovi imaju. Ali kad zatvorim oči ja samo našu vidim i samo o njoj hoću da pišem. Njeno ime je kratko i jednostavno. Zove se Pijaca. Gradačac je pijacu imao još za vrijeme turske vladavine, a bila je smještena u neposrednoj blizini džamije Husejnije, odnosno na platou između tadašnje Medrese i zidina Gradine. Tu su prije dvjesta godina izgrađene male kafedžinice i zanatske radnje tako da se život na tom mjestu odvijao svakodnevno, a ne samo pijačnim danom. Zelena pijaca je bila odvojena i nalazila se na lokaciji preko puta sadašnjeg, ili bolje rečeno bivšeg hotela, što se nabolje vidi na crtežu našeg umjetnika Ibrahima bahića. Obje pijace su preživjele doba Austrougarske i Kraljevine Jugoslavije, ali poslije Drugog svjetskog rata poče obnova zemlje u kojoj se, iz ko zna iz kojih razloga, rušilo staro da bi se pravilo novo. Tako su porušili i tu našu malu Baščaršiju, a na njenom mjestu napravili Gradsku kafanu. I opet dođe novo doba i nova vlast pa srušiše i Gradsku kafanu i osta prazan prostor, baš kao što je bio prije dvjesta godina. Svako vrijeme nosi svoje breme. Ali idemo mi sada u posjetu našoj pijaci na lokaciji iz pedesetih godina prošlog stoljeća, a kasnije ukomponovanu u veliki zanatsko-tržni centar podno stare aleje kestenova. Iako je na prvi pogled djelovala kao jedan jedinstven plato, pijaca je bila razdvojena na dva dijela. U prvom dijelu, pored rječice Gradašnice napravljena je niska ali dugačka zgradica podijeljena na male poslovne prostore. U najstarije vrijeme, u prvoj od njih prema Zvijezdinom, igralištu bila je smještena svlačionica za igrače, a do nje je imao obućarsku radnju moj amidža Feham Avdičević. Poslije njega tu je radio obućar Mato Barišić, zvani Mata. Zatim je jedno vrijeme bila zlatarska radnja koju je držao neki Sarajlija. Tapetarsku radnju je držao Fehim Rušidović, a krojačku radnju je imao Sakib Saletović. Do njega je bila Hebirojcina slastičarnica u kojoj je kasnije radio Ahmo Unkić. Slijedi mesnica Abida Kajića i njegovog sina Šefika, a zatim radionica za popravak pisaćih mašina koju je držao neki Mile iz Beograda. Kikić Began je imao radinicu za popravak i proizvodnju drvenih kaca, a do njega je bio sajdžija Lipovac Galib. Preko puta zanatskih radnji, na uređenom prostoru, prodavalo se voće i povrće, mlijeko i mliječni prizvodi kao i sve drugo što je bilo vezano za poljoprivrednu proizvodnju. Sve se to prodavalo na lijepo uglačanim betonskim tezgama, ili velikim drvenim natkrivenim stolovima. Najljepše voče se moglo kupiti iz Vide i Lukavca. Sir i Kajmak kao i paprike, patliđani, kupus i krompir iz Ledenica, a paradajz iz Hrgova. Na jednom od takvih stolova prodavao je paradajz i naš sugrađanin Pipo. On je bio nakupac, ali mnogi su kupovali kod njega jer su svojom kupovinom htjeli pomoći tom našem vrijednom i poštenom sugrađaninu. Zato recimo o njemu koju riječ više. Pipino pravo ime je Ismet Lulić. Rođen je 1945. godine od oca Bajre i majke Asije. Bio je oženjen sa Begzadom i iz toga braka se rodio njihov sin Žan. Nažalost, oni mu nisu uzvratili očekivanu ljubav tako da Pipo danas ne živi sa njima. Iako ostario i slabog zdravlja još uvijek prodaje ponešto, jer ne može on bez tezge. Ona je njegov život. I dok je Pipo mušterijama falio svoj paradajz, na drugim tezgama se zagledalo jesu li krastavice friške, mućkanjem se provjeravala starost jaja, a krompir se mirisao da se vidi čuje li se na prašak protiv buba zlatica. Grah se kupovao uvijek sa dozom nepovjerenja i pitanjima hoće li se dobro skuhati. Tako smo jednom, kao mladi bračni par, moja supruga i ja bili na pijaci i dok sam ja služio kao nosač već kupljenih namirnica, ona je zastala kod jedne tezge na kojoj se upravo prodavao grah. I onako, praveći se važna, upita ona prodavačicu: “A jel ženo, kako se kuha ovaj grah”? Odmjerivši je pažljivo, žena je nonšalantno odgovorila: “draga čeri, ako podložiš vatru skuhat će se, a ako ne podložiš onda ga nečes pojesti”. Zadovoljan ovim odgovorom, smješkao sam se dok sam stavljao plastičnu kesu kupljenog graha u već prepunu torbu. U našoj neposrednoj blizini, nadvikujući se sa ostalim trgovcima, lubenice je prodavao stari Kuduzović Velija, svima poznat po nadimku Pezer. Istovremeno, sa aleje je dopirao miris ćevapa koje je u svojoj pokretnoj kućici pripremao Risko Silajdžić, sin starog mesara Kadrije. U blizini Kina sličan miris se širio od ćevapa Muharema Inkića, čiji otac se takođe zvao Muharem, ali o njemu će biti riječi kasnije. Eh kako je bio dobar Riskin poljev i lepina, a Muharemovi ćevapi. I dok su jedni sa uživanjem jeli Riskine i Muharemove ćevape, drugi su mogli probati kuhana jela u aščinici Selima Dautovića. Meso se moglo kupiti kod Riste i Rize, kao i kod Nikole Štiha, poznatijeg kao muž od lijepe Marije Krajine. I friška riba se mogla kupiti kod Ljubice u “Trgocentrovoj” ribarnici. Televizori su se popravljali u radionici Merseda Lipovca, a zlato se kupovalo kod Hasukić Edhema. I frizura se mogla napraviti kod Asife Kruškić. Dobra odijela su se mogla kupiti pod šatrama koje su drželi krojači, Mehmedović Bedrudin, Bristrić Adem i Hasambašić Haso, ali i ona što su, hodajući i preko ruke noseći, prodavali Džemal Dadić, zvani bubnjar i Muharem Inkić, otac od mlađeg Muharema kojeg smo ranije pomenuli. Na pijaci su se, kod krojača Mehinović Mehmeda, zvanog Meha, mogle uraditi i sitne popravke kupljenih odijela. Garderobu iz Turske i Italije prodavali su mnogi naši sugrađani, a ja se još uvijek dobro sječam Vasve Razvalić, zatim Tučine sestre Zurijete, Ćosić Mehmeda i njegove žene Šemse, kao i još puno drugih koji su u hrpama prodavali tekstilnu robu. Ali, tu su se mogli kupovati i kotlići za kuhanje, sačevi i peke, drvene kašike, sita i čanci za brašno, šiševi za prženje kahve i još mnogo sličnih potrebština. I kreč su prodavali naši poznati krečari sa Varoši Hadžiosmanović Mujo i njegoci sinovi, u narodu poznati kao Seftedžije. Sve je vrilo kao u košnici i svi su bili zadovoljni. Mušterije su kupovale robu jeftinije nego u prodavnicama, a poljoprivrednici i nakupci zarađivali svoj dnevni profit. I opštinari su bili zadovoljni jer su preko Komunalnog preduzeća dobivali dio od naplaćene placarine koju su savjesno ubirali Sadik Ibrić i Alija Pelešević.
I prosijaci su pazarnim danom ubirali svoj šićar. Prisjetimo se stare Lilajke iz Ledenica koja je petkom redovno dolazila u čaršiju i ispružene ruke hodala po aleji očekujući koju paru. Dok završavam ovu priču, razmišljam kako je pijaca možda jedino mjesto na kojem se život nije puno promijenio. I danas je skoro sve isto, samo su se izmijenjali ljudi. Prepoznajem samo neke, a među njima i sazliju starog.
I dok zatvorenih očiju, čaršiju našu gledam, kao da čujem kucanje saza i riječi pjesme sjetne:
“Lijepo je doć' u svoju čarsiju lijepo je imat svoju avliju. Opet ću noćas sanjati staru kuću, opet će duša sletjeti pravo pred njenu kapiju. Sanjaću dan da se ostvari san. Neću se buditi i pašće kamen sa srca mog, jer ja ću se vratiti”.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 11/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
436046