Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


18.04.2013.

IZLETIŠTE POPOVAČA


Može li se pisati o jednoj livadi i jednoj šumi kao znamenitosti nekog grada, pitanje je o kome razmišljam već duže vrijeme. U tom razmišljanju odjednom osjetim osmjeh na licu i vidim sjaj u vlatitim očima. Dugo nisam bio tu i skoro sam zaboravio kako to sve izgleda, ali još uvijek čujem zvuk vjetra kako se provlači između stabala u šumama koje su zagrlile livadu o kojoj vam priču hoću ispričati. Da bi tu priču doživjeli onako kako sam je zamislio, pozivam vas da se svi zajedno vratimo u vijeme kad smo đaci bili i kad smo na prve školske izlete baš tamo odlazili. Za mnoge od nas to je već davno bilo, a za mleđe generacije Popovača i nije ono što je za nas bila. Tako je to u životu i tako to treba prihvatiti. Moja sjećanja na prve izlete sežu u 60-e godine prošlog stoljeća i školsku zgradu na Gradini koja je tada služila za potrebe učenika gimnazije. Još uvijek vidim kako nas profesori postrojavaju ispred škole, a pri tome sve vrvi od učenika i njihove graje. Sa mojim razredom je profesorica geografije Mira Merlo. Ispred nas druge učenike postrojava profesor fizike Karahmetović Arif. Iza nas takođe čujem vrisku i razdragane glasove u redu koji nema kraja. Čuju se i glasovi profesora Cvitkušić Ivana i Čučuković Milivoja. Dok direktor, Živanovič Radomir stoji na ulaznim vratima i onako strogo nas posmatra, pored njega veselo čavrljaju profesorice Gradaščević Mila, Kozić Marija, Kukuruzović Feriha, Lukić Gordana i Piljić Zorica. Profesorica njemačkog jezika, Zukić Azra je sa svojim razredom, a profesori Piljić Marijan, Radić Petar i Sejfo Šarić nešto se ozbiljno dogovaraju. Kad se oglasilo školsko zvono bio je to znak da možemo krenuti. Svako od nas imao je najlonsku vrećicu sa hranom i flašicu sa vodom. Ja nisam nasuo vodu. Znao sam da će mo proći pored izvora Svirac, a kasnije i pored izvora Točak. Odlučio sam da ću flašicu napuniti na Točku jer će mi tako ostati manji dio puta na kojem ću nositi kesu sa punom flašicom vode. Tu ideju sam rekao i ostalim svojim drugarima. Put od škole do Popovače, u to vrijeme nije bio asfaltiran, ali nama to nije smetalo. Uživali smo u prašini koja se dizala ispod naših nogu. Prolazak kroz Svirac je brzo prošao i uskoro smo skrenuli u ulicu zvanu Kalilo, koja vodi prema Vidi. Prošavši pored Meškinog mezarja veselo smo trčkarali niz brdo prema Točku. Tu smo imali prvi odmor. Pili smo hladnu izvorsku vodu i punili svoje flašice. Pred nama je bilo novo brdo, pa opet niz brdo i uz brdo, sve dok se nije ukazala prelijepa zelena površina omeđena sa još ljepšim šumama. Više nije bilo reda. Livada se šarenila od dječijih tijela. Iz torbica su izlijetale male gumene lopte, a neki su već igrali bagmintona. Mnogi su polijegali po travi tražeči predah od puta. Sa svih strana se čuo glas profesora: Ne idite daleko, držite se zajedno, ne zalazite u šume... Hajde, da sad ostavimo te đake neka uživaju u svojoj igri, a mi se vratimo još malo dalje u prošlost. Jeste li se ikad zapitali čija je bila Popovača? Ko je bio vlasnik tog prelijepog kompleksa zelenih livada u šumskom zagrljaju? Mnogi to, vjerovatno, znaju, ali za one koji ne znaju, recimo da je vlasnik tog velikog kompleksa bio naš sugrađanin Konstatin Popović. Taj isti čovjek je bio vlasnik, možda i najljepše zgrade u samom centru grada, koja je po njemu dobila ime Popovićka. Tako je i šumski kompleks zajedno sa livadama, po vlasnikovom prezimenu, dobio ime Popovača. Poslije Drugog svjetskog rata vršena je nacionalizacija zemlje i šuma od veleposjednika, kom prilikom je i ovaj kompleks pretvoren u državno vlasništvo. Obzirom da je novo političko uređenje zemlje bio Socijalizam, tradicionalno je bilo obilježavanje Prvog maja kao radničkog praznika. Popovača je blo idealno mjesto za velike piknike i tako je postala izletište na kome su mnoge generacije obilježavale i druge prigodne praznike i događaje. Tu je napravljeno i prvo fudbalsko igralište na kome svoje utakmice i dan danas igra fudbalski klub iz Vide. Od 1969/70 tu se održava interensantna manifestacija pod nazivom Dan trešnje ili “Trešnjarevo”. Te godine je preko 50 proizvođača izložilo plodove trešanja u cilju izbora najkvalitetnijih plodova i najboljih proizvođača. Među trešnjama naročito su bile popularne Hrušt, Ašlama, Draganlija i Bjelica. Kad je u pitanju Hrušt treba pomenuti jednu zanimljivost. Naime, ovu sortu trešnje na područje Gradačca donio je Ahmet Duraković, otac našeg poznatog brice Fikreta Durakovića. Bilo je to 1940. godine kada je, iz Subotice, Ahmet donio jednu kalem grančicu i okalemio prvi hrušt na ovom području. Sa našeg kraja hrušt se ubrzo proširio po cijeloj Bosni i Hercegovini. Na Trešnjarevu su se pored izlaganja trešanja održavala i mnoga sportska takmičenja među kojima naročito: trka u vrečama, trka sa jajetom u kašici, penjanje uz lipić i još neke. Uz sve to neizostavno su bile šatre pod kojima se sjedilo i pilo uz izvorne pjesme pračene folklorom i muzikom sa frule, violine i bubnjeva. Sve je bilo začinjeno velikim konjskim trkama koje se u Vidi tradicionalno održavaju i u kojima učestvuju najkvalitetnija grla sa cijelog područja bivše Jugoslavije. I dok privodim ovu priču kraju, želja mi je da Popovaču u znamenitosti našeg grada uvrstim. To su zaslužili i naši učenici iz škole na Gradini, u kojoj je nekad i nastave bilo. Sad je sama, napuštena i tiha. Tek se u krhotinama sjećanja još uvijek čuje glas profesora i žamor đaka, kao udaljena jeka kroz hodnike vremena.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 04/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
417968

Powered by Blogger.ba