Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


12.12.2013.

GRADAČAČKE ZLATARSKE RADIONICE I RTV SERVISI


Tragajući za znamenitostima Gradačca, ili onim što bi mogli proglasiti znamenitim, došao sam do uvjerenja da su mnoge zanatske radionice bile ne samo znamenite, već su u njima radili ili su se mogli sresti mnogi ljudi koji su postali znamenite ličnosti našeg grada. Kujundžije i zlatare stare, čak i u pjesmama opjevaše i grane od zlata na djevojačke grudi staviše. Zato ja danas o zlatarskim radionicama hoću da pišem, ali i o radiju starom kao i televiziji crno-bijeloj, na kojima smo pjesme slušali i zlatne grane na djevojačkim grudima gledali. Takve zlatne grane i drugi nakit iskivao je i stari zlatar Muhamed Sinanović kojeg narod jednostavno zvaše Sarajlija jer je u Gradačac došao iz Sarajeva. Muhamed je ustvari bio gradačački zet jer mu je supruga bila iz Mionice. Prvu zlatarsku radnju je otvorio u prizemlju kuće Avdića, poviš sadašnje ćevabdžinice umrlog Kadira Avdića. Druga lokacija njegove zlatare bila je na spratu kuće u kojoj je bila Halidova pekara, odnosno preko puta Robne kuće, na uglu ulice koja vodi prema džamiji Husejniji. Bilo je to krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Zbog bolesti Muhamed se je vratio u Sarajevo, ali prije toga zlatarskom zanatu obučio je svog tečića Hasukić Edhema. Takođe je obućio i Bahić Nusreta, a Nusret će kasnije obućiti i svog brata Ismeta. To je dovoljan razlog da ove zlatare obradimo kao jednu zajedničku grupu, pa ovo pripovijedanje nastavimo sa zlatarom Hasukić Edhemom. Edhem je rođen 1952. godine od oca Zahida i majke Hatidže. Kako smo već pomenuli, praktični dio zanata je učio kod svog tetka Sinanović Muhameda, a teoretski dio u ŠUP-u Gradačac. Svoju prvu zlataru otvara na prostoru stare zelene pijace. Za vrijeme dok je trala izgradnja novog kompleksa poslovnih prostora i zanatskih radnjih, u čijem sastavu će biti i nova zelena pijaca, Edhem otvara zlataru u svojoj kući, koja se nalazila u ulici Hasana Kikića, na samom prevoju koji se spušta prema Varoši. Po završetku izgrdanje ponovo se seli na staru lokaciju u jedan od novoizgrađenih poslovnih prostora. Tu je radio sve do početka rata, a onda 1992. godine u tom nesretnom ratu gubi život od udara granata koje su tog dana nemilosrdno zasule naš grad. Iza njega je ostala supruga Izeta, sin Irfan i kčerka Merima. Poslije rata, Edhemov sin Irfan nastavlja tradiciju svog oca tako što u tom istom poslovnom prostoru otvara prodavnicu zlata i srebra. Nastavimo sada ovu priču sa Bahić Nusretom koji je takođe bio učenik zlatara, Sinanović Muhameda. Rođen je 1953. godine u Gradačcu, ali po završenom zanatu odlazi u Modriču i radi kod čuvenog zlatara Vejsila. Poslije stečenog iskustva i ženibe seli se u Srebrenik gdje nastavlja posao zlatara. Još uvijek se bavi ovim poslom tako što u svojoj kući popravlja nakit od zlata i vrši usluge za druge zlatarske radnje. Sa suprugom Ifetom dobio je sina Mirasada i kčerku Mirsadu. Zlatarskom zanatu obučio je svog brata Bahić Ismeta. Ismet je rođen 1956. godine. Sa suprugom Zlatom dobio je sina Ensara i kčerku Lejlu. Zlatarsku radionicu je imao na staroj zelenoj pijaci. Umro je relativno mlad 2010. godine. Sa ovom pričom otrgnimo od zaborava pomenute zlatare, a zlatarsku radnju poginulog Edhema Hasukića uvrstimo u znamenitosti našeg grada. Pored ove grupe zlatara koja je vezana za Muhameda Sinanovića u Gradačcu je bilo i drugih zlatara. Jedan od njih je svakako Dolarević Nijazim, poznatiji po skračenom imenu Zimo. Prije svega recimo da je Zimo rođen 1952. godine u Ulcinju gdje je završio i osnovnu školu. Zajedno sa roditeljima preselio se u Sarajevo 1973. godine gdje završava zlatarski zanat. Sticajem okolnosti došao je u Gradačac. Bilo je to zato što je u Gradačcu, za advokata Ibrulj Benjamina bila udata njegova sestra Behira. Kako je Benjamin morao ići na odsluženje vojne obaveze, Zimo je odlučio da privremeno dođe u Gradačac i bude sa sestrom koja je trebala ostati sama sa jednim djetetom. Istovremeno je u H.efendinoj ulici otvorio i zlatarsku radnju računajući da to traje do povratka njegovog zeta sa odsluženja vojnog roka. Međutim, za to vrijeme Zimo je stekao puno prijatelja i odlučio da ostane u Gradačcu. Ženi se 1979. godine i sa suprugom Belkisom dobiva dva sina, Fuada i Vedada. Zlatarskim poslom bavio se i Zimin mlađi brat Safet, koji je takođe doselio u Gradačac, ali je zlataru držao u Odžaku pa nešto kasnije u Modriči. Tradicija zlatarskog posla potiče još od njihovog djeda Mustafe koji je trgovao sa dukatima, a zatim i oca Vehbije koji se takođe bavio zlatarskim poslom. Poželimo Zimi i njegovom bratu Safetu uspješan rad u budućnosti. Skoknimo sada do Proletove zlatare i recimo nekoliko riječi o ovom vrsnom gradačačkom zlataru. Mirku Proletu. Rođen je od oca Milana i majke Ešefe koja potiče iz poznate famelije Ibrahmbegovića, odnosno Gradaščevića. Kaže da je još od djetinjstva imao želju da postane zlatar. U Gradačcu je upisao srednju mješovitu školu, ali kako nije bilo zlatarskog smjera prebacuje se u Zagreb u srednju školu “Ruđer Bošković” gdje završava smjer zlatar-filigrant. Bilo je to 1988. godine. Praktični dio zlatarskog zanata obavljao je kod zagrebačkih zlatara u Ilici. Odmah sljedeće godine odlazi na odsluženje vojnog roka, a 1990. godine otvara privatnu zlatarsku radnju u kojoj radi sve do rata 1992. godine. Prijavljuje se u Armiju BiH i u njoj ostaje sve do kraja rata. Ratne 1993. godine ženi se sa Duraković Eminom, a po završetku rata, zajedno sa suprugom otvara zlataru u tržnom centru na početku aleje iz pravca Varaši prema centru grada. Poželimo našem Proletu i njegovoj Emini još puno uspjeha u ovom poslu. A sad recimo nešto o gradačačkim RTV mehaničarima. Krenimo tako što ću reći da i sad pamtim TV mehaničara iz Brčkog, majstora Husu čijeg prezimena se više ne sjećam. Dolazio je u Gradačac jednom sedmično ili jednom u petnaest dana i popravljao televizore koje su u to doba imali malobrojni građani. No, ubrzo se pojavljuju i naši sugrađani koji završavaju zanate RTV mehaničara. Jedan od njih je Mulavdić Izet rođen je 1938. godine od oca Avde i majke Hasibe. Zanat za RTV mehaničara završio je 1959. godine u Doboju. Oženio se sa Selvetom iz Dervente sa kojom je izrodio dvije kčerke, Jasminu i Džamilu. Prvu privatnu radionicu imao je iza bivše Robne kuće. Poslije izvijesnog vremena otvara radionicu u prizemlju kuće svojih roditelja gdje radi sve do svoje smrti. To je ona kuća preko puta gradske Pošte, na brijegu, sa desne strane "Napretkove" stambene zgrade. Zajedno sa Bristrić Hajrudinom, bio je jedan od prvih RTV mehaničara u Gradačcu. Obučio je i nekoliko dječaka koji su kod njega bili šegrti na praksi. Među njima je bio i Mersed Lipovac kao i Haris Mulavdić. Ovdje želim posebno istaknuti kako je Izet bio dobar čovjek, suprug i roditelj. Umro je 1994. godine, a iza njega je ostala supruga, dvije kčerke i petero unučadi. Sa ovom pričom nedajmo da se zaboravi naš stari RTV mehaničar Izet Mulavdić, baš kao što nismo dali da zaborav otrgne ni njegovog mlađeg brata Fikreta, poznatog molera, kojeg pamtimo po nadimku Debeli. A sad recimo nešto o našem drugom poznatom RTV mehaničaru, Bristrić Hajrudinu. Rođen je 1941. godine od oca Ibrahima i majke Mersije. Zanat za RTV mehaničara je završio u Tuzli kod majstora Zonić Džeme. Sa suprugom Taibom izrodio je troje djece, dvije kčerke i jednog sina. Zaposlio se u Teslinoj radionici koja se nalazila u naselju Bukva, preko puta njegove kuće. Svoju prvu privatnu radionicu otvara u jednom od onih malih objekata što su bili preko puta suda. Poslije rušenja ovih objekata Hajrudin otvara radionicu u prizemlju kuće koja se nalazila do kafane "Han". Kroz njegovu RTV radionicu prošlo je dosta šegrta od kojih pomenimo neke. Bili u to: Sahačić Hasan, Haseljić Mersed, Džinović Sead i Bristrić Nusret. Ovom poslu obućio je i svog sina Amira, poznatog kao Bato, koji je na ovoj lokaciji, zajedno sa ocem, radio oko 15 godina. Stari Bristro je poginuo u kobnom ratu koji je zadesio našu zemlju. Bilo je to 1992. godine prilikom granatiranja grada, kad je Bristro kao civil, trotoarom prolazio pored stare piljarnice. Njegov sin Bato je nastavio očevu tradiciju, ali poslije rata, usljed sve manje potrebe za popravkama RTV uređaja, prekvalifikuje se za posao prodaje i popravke mobilnih telefona. Bati poželimo puno uspjeha u radu, a starog Bristru otrgnimo od zaborava i njegov RTV servis u znamenitosti Gradačca uvrstimo. U mislima našim hajdemo sada u posjetu RTV servisa kojeg je držao naš stari poznanik Mersed Lipovac. Prije toga upoznajmo se sa njegovim osnovnim biografskim podacima. Mersed je rođen 1952 godine u Gradačcu od oca Muharema i majke Šemse. Praktični dio zanata je završio kod majstora Mulavdić Izeta, a teoretski dio nastave u gradačačkom ŠUP-u, stim što je na predavanja iz RTV oblasti išao u Garevac kako profesori ne bi dolazili u Gradačac. Bilo je to 1968. godine. Po završetku škole odmah otvara samostalnu radnju na lokaciji stare zelene pijace. Ženi se sa suprugom Begzadom i dobiva sina Esmira. Zbog izgradnje novih poslovnih prostora na zelenoj pijaci, Mersed se sa radnjom privremeno premješta na lokaciju kod zgrade uprave prihoda i tu ostaje sve do rata. Po završetku rata među prvima počinje sa radom u jednom od novoizgrađenih objekata pored aleje. Zbog nedostatka posla uvodi i dopunski rad vidoteke. Odmah do svog servisa otvara i butik „Elegance“ na ime svoje supruge Begzade. Nakon izvjesnog vremena svoj servis premješta u poslovni prostor zgrade u vlasništvu Ramića (bivša zgrada Muharema Zrnića). Na žalost, 2007. godina umire zbog posljedica srčanog udara, a odmah sljedeče godine umire i njegova supruga Begzada. U njihovoj porodičnoj kući ostaje sin Esmir koji nije krenuo očevim stopama već radi u CIMOS-u, a u naslijeđenom butiku radi njegova supruga Mirnesa. Šta još reći o Mersedu u ovako kratkoj priči. Recimo bar još i to da će ostati upamčen po veselom duhu i prijateljskom odnosu sa mnogim našim sugrađanima. U svakom slučaju ne dozvolimo da zaborav prekrije njegov lik i njegova djela, a RTV servis Merseda Lipovca uvrstimo u znamenitosti Gradačca. A sad prisjetimo se još jednog vrsnog majstora iz ove oblasti zanatsva. Riječ je o RTV mehaničaru Muratović Ahmetu, rođenom u Brčkom od oca Murata i majke Mine. U Gradačac je dolazio kao TV mehaničar i vršio popravke televizora za račun elektronske industrije iz Niša koja se skračeno zvala "Ei Niš". Bilo je to sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada se upoznaje i sa budućom suprugom Maksidom Džanihodžić s kojom dobiva dvije kčerke. Svoj prvi privatni RTV servis otvara 1980. godine u prizemlju Taslidžica kuće. Odatle se seli u Potok mahalu gdje ostaje nekoliko godina, a onda otvara servis u zasebnom objektu koji se nalazio u dvorištu porodične kuće Džanihodžića. Bio je veoma omiljen među građanstvom i ostat će upamćen po svom veselom liku. Nažalost, zbog nadolazečeg rata sa porodicom odlazi u Austriju, a odatle u Dansku gdje i sada živi. Za vrijeme svog radnog vijeka, poslu TV mehaničara obućio je M.Čehajić Admira-Atka, pa zato hajde da odmah skoknemo u Atkovu radionicu i vidimo šta radi bivši Ahmetov učenik. M. Čehajić Admir-Atko rođen je 1975. godine od oca Mustafe (Muste) i majke Bedrije (Bedre). Praktični dio zanata za RTV mehaničara učio je kod poznatog majstora Muratović Ahmeta, a teoretski dio započeo u odžačkoj srednjij školi, ali zbog rata završava je u Tuzli. Prvi samostalni RTV servis otvara 2000 godine u kojem radi i danas. Zavrsavajući ovu priču prisjećam se televizora, crno-bijelog, radi čije popravke je dolazio majstor Huso iz Brčkog. Prisjećam se i radija starog kojeg su moji roditelji nosili na popravku RTV kod mehaničara Bristre. Ali nažalaost sjećam se i kad je Bristro poginuo od udara granate u nesretnom ratu. Sjećam se i pogibije zlatara Edhema i vriska njegove supruge. U mislima vidim kako je umro RTV mehaničar Izet, ali i njegov kolega Lipovac Mersed. Sjećam se odlsaka iz grada RTV majstora Ahmeta, ali i Ziminog brata, zlatara Safeta, koji je sa svojom i bratovom porodicom izbjegao u državu gdje je izbjegla i moja porodica. Nikad neću zaboraviti podršku koju je Safet pružio mojoj supruzi i djeci za vrijeme tih teških dana u izbjeglištvu. Ovu priču poginulim majstorima posvećujem, ali u znak zahvalnosti posvećujem je i porodicama Dolarević, a naročito Ziminoj supruzi Belkisi i njegovom bratu Safetu.
O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 12/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
428250