Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


13.04.2014.

RAZVOJ SPORTSKIH AKTIVNOSTI NA PODRUČJU GRADAČCA - PRVI DIO


Pisati o sportskim aktivnostima kao znamenitostima našeg grada je obiman posao koji iziskuje iztraživački rad sa puno podataka, datuma, imena ljudi i drugih pokazatelja. Svjestan sam da to ne može stati u jednu kratku priču, ali sam odlučio pisati o tome pa makar to u pojedinim slučajevima bilo sa sa po nekoliko rečenica. No, prije toga pokušajmo nabrojati sportska udruženja i klubove koje smo imali ili ih još uvijek imamo:
01.Nogometni klub "Zvijezda"
02.Dječiji nogometni klub “Tempo”
03.Ženski nogometni klub „Gradačac“
04.Rukometni klub "Gradačac"
05 Rukometna skola i rukometni klub "Speed" Gradačac
06.Odbojkaški klub "Kula"
07.Košarkaški klub "Gradačac"
08.Košarkaško-invalidski klub "Zmaj"
09.Košarkaški klub žena “Top Ten-Gradačac”
10.Karate klub “Gradina”
11.Karate klub “Adnan Bristrić”
12.Klub borilačkih Sportova "Zmaj"
13.Kung Fu Klub “Pesnica od Bosne”
14.Karate klub “Tempo”.
15.Lovačko društvo "Jelen"
16.Udruženje građana sportskog ribolova "Hazna"
17.Streljačko društvo “Gradačac”
18.Kajakaški klub „Hazna“
19.Kajak-kanu-rafting klub "Vidara"
20.Kajak-kanu klub “Siniša Mlinarević”
21.Ronilački klub “Vidara”
22.Planinarsko sportsko društvo “Gradina”
23.Konjički klub "Posavina"
24.Kinološko društvo"Zmaj"
25.Šah klub “Gradačac”
26.Moto-klub "Zmaj"
27.Moto klub “Bosanac”
28.Karting klub "DEL RACING"
29.Dječija škola sporta “Spartak Kids”
30.Djecija skola "Sunce"
U naš Gradačac je prva nogometna lopta donesena 1920. godine, a donio ju je Osmanbeg Gradaščević, koji se inače školovao u Beču i Parizu. Međutim, prvu fudbalsku loptu sa kojom su se počele igrati utakmice, donio je student Branko Popović. Bilo je to 1922. godine kada jedna grupa studenata i đaka na čelu sa Brankom Popovićem osniva i prvi fudbalski tim sa nazivom “Vardar” . Prva fudbalska utakmica sa nekim timom iz drugog grada odigrana je sa Modričom 1923. godine. Desetak godina kasnije u Gradačcu dolazi do formiranja još jednog fudbalskog tima koji se zvao “Zmaj” . Odmah po formiranju ovog kluba nastalo je rivalstvo između Vardara i Zmaja. Zmaj je tražio da odigra utakmicu sa Vardarom na što je Vardar pristao ali pod uslovom da tim koji izgubi preda drugom timu loptu kao i svu drugu opremu, te da se mora rasformirati. Vardar je pobijedio sa 3:0 i prema dogovoru Zmaj se rasformirao i prestao sa daljim aktivnostima, a Vardar se održao sve do 1941. godine. U njemu su igrali sljedeči igrači: Alić Nijaz, Alić Tasin, Džakić Ahmed, M. Halilović Rahman, Jovović Mirko, Jovović Radovan, Kikić Hasan, Kikić Mustafa, Popović Doco, Popović Ljubo, Popović Nemanja, Pelešević Salih, Skenderović Mustafa, Spasojević Panto, Taslidžić Ešef, Taslidžić Fahrudin i Tirić Muharem. (Postaviti sliku golmana Vardara) Za vrijeme Drugog svjetskog rata klub se rasformira, ali sredinom 1945. godine ponovo se pokreće fudbalska aktivnost i u augustu se održava osnivačka skupština, na kojoj se naziv kluba mijenja i po prvi put se zove “Zvijezda” . Boja kluba je crvena a znak na dresovima je bijeli krug sa crvenom petokrakom u sredini. Ime kluba kao i boja dresova su zadržani sve do današnjih dana stim što je izmijenjen grb na kojem se više ne nalazi zvijezda petokraka. Od 1945. pa do 1992. godine Zvijezda se uglavnom takmičila u sreskoj, zonskoj, regionalnoj i podsaveznoj ligi, a najveći uspjeh u tom periodu postigla je 1978. godine, kada je postala član Republičke lige BiH. Trenutno, Zvijezda se takmiči u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, a utakmice igra na stadionu Banja Ilidža. Pored Zvijezde na opštini Gradačac igraju i sljedeći seoski timovi: NK "Trebava” iz Zelinje Donje, NK "Bosna" iz Mionica, NK "Omladinac" iz Mionica, NK "Vida" iz Vide-1, NK “Sloboda” iz Kerepa, NK “Jedinstvo” iz Vučkovaca, NK “Međiđa” iz Međiđe, NK “Bioberovo Polje” …. . . I na kraju recimo kako je Zvijezda iznjedrila nekoliko igrača koji su igrali u večim klubovima kao što su Jašarević Ešefkoji je igrao u tuzlanskoj Slobodi, Kikić Muris koji je igrao u Rudaru iz Velenja-Slovenija, zatim Stojan (Stole) Stevanović koji je igrao za zagrebački Dinamo i Nikola Nikić koje je u Zvijezdu došao iz Modriče, a poslije igrao za sarajevski Željezničar.
Govoreći o nogometnom klubu „Zvijezda“, iskoristimo priliku da pomenemo kako se 2011. godine osniva i Dječiji nogometni klub "Tempo". Klub je osnovan od grupe entuzijasta i određenog broja roditelja koji su osjetili da u našem gradu fali jedna škola za mlade nogometaše. Nekad je dječiji tim bio pri NK Zvijezda, ali samo kao podmladak kojeg je vodio naš sugrađanin i poznati sportski radnik Kikić Mustafa. Za predsjednika poslijeratne škole nogometnog kluba "Tempa" izabran je Novalija Zukić koji je veoma energično krenuo u jednu vrstu pionirskog rada. U klubu već ima preko 30 dječaka uzrasta od 2001. do 2003. godine. U ovim teškim materijalnim okolnostima uprava kluba je naišla na veliko razumijevanje nogometnih klubova iz Vide 1 i Sibovca koji su im omogučili da treninge obavljaju na njihovim stadionima. Cak šta više, u Vidi 1 je klubu Tempo omogučeno da na Popovači izgradi novo igrališete i radovi su već počeli. U planu je i osvjetljavanje igrališta sa reflektorima što će omogučiti nočne treninge, ali i doprinijeti ljepšem izgledu cjelokupng izletišta Popovače. Da se ne radi o kratkotrajnim željama pokazuju i rezultati ovog tima od kojih pominjemo samo sljedeće: Na kantonalnom Zimskom takmičenju sezone 2012/2013 godine tim dječaka godišta 2001. godine bio je vice šampion, a tim dječaka godišta 2002. godne osvojio je zlato i zasluženo stao na najviše postolje ove lige. Zajedno sa svojim trenerom, nekadasnjim legendarnim igracem "Zvijezde", Ešefom Jašarevićem na ovom takmičenju učestvovali su sljedeći dječaci: Suad Kadić, Amar Nezić, Azur Zukić, Semir Skenderović, Emir Cosić, Selim Omerović, Anis Pavitinović, Eldin rabić, Esmir Cosić i Tarik M.Halilović.
A sad recimo kako je osnovan i Ženski nogometni klub „Gradačac“ . Incijator osnivanja i trener kluba je Nermin Huseinbašić, a pored njega sa nogometašicama radi i fitnes trener Dženan Kapetanović apsolvent Fakulteta za sport i tjelesni odgoj, kao i trener golmana Nadir Zrnić. Vrijedno je pomenuti kako je to prvi klub ženskog nogometa u historiji Gradačca. Poželimo im puno uspjeha u radu, a mi hajdemo u dublju prošlost i ispričajmo priču o ženi koja je prije 45 godina igrala nogomet, ali ne samo da je igrala, već je postala jedna od prve tri žene koje su položile ispit za nogometnog sudiju.
Riječ je o našoj sugrađanki Džidić (Huseinagić) Veziri koju većina poznaje po skraćenom imenu Zira. Zira je rođena je 1950. godine u Vlasenici od oca Vahida i majke Dike. U Sarajevu 1972. godine završava školu za fotografa, a dvije godine poslije udaje se za našeg sugrađanina Džidić Ahmeda iz naselja Vida1. Sa njom, Gradačac je dobio prvog fotografa ženu i Zira na neki način ulazi u historiju, a fotografska radnja, kao porodični biznis postaje znamenitost našeg grada. Ali, izrada fotografija nije bila jedina djelatnost naše Vezire. Naime, Vezira je još kao dijete zavolila sport, a naročito atletiku. Još kao mala djevojčica 1957. godine bila je član atletskog kluba "Sarajevo", a 1960. godine postaje član atletskog kluba "Željezničar" gdje postiže dobre rezultate u bacanju diska i trčanju na 150 metara. Tada dobiva želju da igra ženski fudbal i 1969. godine prelazi u fudbalski klub "Željezničar" u kojem se tek osnovala ženska ekipa. U Željezničaru igra, ali i brani kao golman. Presretna je što šuta loptu, ali opet se javlja želja za nečim novim. Zira želi postati Fudbalski sudija. Medju 70 prijavljenih muškraca su i tri žene. Među njima je i Vezira Husenagić. Bilo je to 1970. godine, da bi dvije godine kasnije na "Sarajevskom" fudbalskom stadionu polagale završni ispit. Bilo je to na utakmici Sarajevo-Željezničar, a diplome za fudbalskog sudiju od žena dobivaju: Husenagić Vezira, Mijačević Svjetlana i Runjevac Nevenka. Jeste li znali da se u Bosni i Hercegovini prije 45 godina igrao ženski nogomet i da u našem Gradačcu imamo ženskog nogometnog suca. Podatak vrijedan pažnje, zar ne!
Da vidimo sada kako je u Gradačcu, poslije Drugog svjetskog rata, išao razvoj i ostalih sportskih disciplina. Prije svega recimo da je u skladu sa poslijeratnom politikom skoro u svakom gradu izgrađena po jedna dvorana za kulturno-sportske aktivnasti. Iako su više ličile na tvorničke hale te dvorane su postale centar za okupljanje omladine. Takva jedna dvorana igrađena je 1952. godine u Gradačcu na lokaciji iza leđa Robne kuće, odnosno današnjeg "Konzuma". Oformljeno je i Društvo za tjelesno vaspitanje, DTV “Partizan” za čije potrebe je nabavljena osnovna gimnastička oprema i rekviziti za atletske sportove. U jednom dijelu dvorane bila je pozornica za kulturno-zabavne priredbe i folklorne smotre,a na drugoj strani su bile muške i ženske svlačionice. Zahvaljujući ovom društvu, ali i sportskim radnicima, Ibrahimu Bahiću, Bogdanu Jakovcu, a kasnije i Rudiju Mlaču, u Gradačcu su mnogi momci i djevojke postali vrsni gimnastičari i atletičari.
Istovremeno sa razvojem gimnastike i atletike tih godina počinje i stvaranje Rukometnog gradskog kluba. Zadržimo se malo na ovom klubu i recimo nešto više o njegovom razvoju. Pravila sadašnjeg rukometa u Gradačac donio je profesor Ibrahim Bahić i unio ih u školske programe još 1954. godine, kada se po prvi puta formira i rukometni klub. Narednih nekoliko godina rukomet se uglavnom igrao u međuškolskim takmičenjima i u okviru sportskog društva “Partizan”. Organizovano igranje rukometa na nivou grada krenulo je sa dolaskom Dr.Nenada Spasojevića, koji je već tada bio reprezentativac Jugoslavije. Bilo je to 1962. godine kad se osniva Omladinski Rukometni Klub ORK “Gradačac” koji počinje pisati rukometnu historiju grada. Prvi poznati sastav ovog omladinskog rukometnog kluba činili su: Hazim Kukuruzović, Jusuf Mulavdić, Anto Sušić, Aleksandar - Saša Mlač, Faruk Abdulahović, Pavle Tišma, Vaso Stojčević, Stjepan Čajić, Vid Cvitkušić i Hidajet Imamović. Samo godinu kasnije, odnosno 1963. godine glub ulazi u Republičku ligu i igra sa daleko poznatijim timovima nego što je to do sada bilo. Rukomet se u tom periodu veoma ubrzano razvija. Na žalost 1965. godine dr. Spasojević napušta Gradačac, a istovremeno odlaze i dva igrača, Pavle Tišma i Aleksandar-Saša Mlač. Brigu o klubu preuzima sportsko drustvo "Partizan" na čelu sa Bogdanom Jakovcem, a 1969. godine na mjesto trenera dolazi Osman Hadžirušidović. Sa njegovom strategijom dolazi i nova kvaliteta tako da se razvoj rukometa još više ubrzava. Već 1972. godine ova generacija postiže zapažene rezultate. U timu su igrli: M. Krajinović, B. Mikulić, V. Igračev, M.Taslidžić, H. Avdić, M. Huseinbašić, O. Hadzirušidović, N. Mašić, M. Haseljić, S. Imamović, I. Sušić, I. Hasanbašić … U periodu od 1974. Do 1980. Godine okosnicu rukometnog tima čine : A. Hasić, E. Osmanović - Latas, D. Stankić, P. Simić, M. Doborac, O. Zukić, B. Mikulić, F. Kamberović, I. Šaldić, N. Mašić, I. Sušić, V. Igračev, M. Huseinbašić, O. H-Rušidović, N. Omeragić, D. Ćirić …. Od 1976. godine novu dimenziju, kvalitet i mogućnosti rukometnom klubu je dala novoizgrađena moderna Sportska dvorana. U tom periodu od rukometa se oprašta trener Osman Hadžirušidović koji za zasluge dobiva „Zlatnu plaketu“ Rukometnog saveza BiH. Od te godine, trenersko mjesto zauzima Vladimir Igračev, a 1984. godine dolazi i profesor Safet Doborac. Sa njim počinje organizovan rad sa mladim rukometašima od kojih će izaći generacija koja će Gradačcu donijeti ulazak u Prvu rukometnu ligu BiH. Sve se češće u BiH počelo govoriti da „Gradačac igra lijep i atraktivan rukomet“. To su vremena iz kojih pamtimo vrhunske rukometaše među kojima su: Hamza Salihefendić, Mario Kelentrić, Mazalović, B. Mikulić, M. Huseinbašić, Barišić, Ćosić, S. Alimanović, N. Jašarević, M. Doborac, Kozeljac, N. Avdić, Skenderović, Lakičević Iz ove ekipe veliki uspjeh je postigao Mario Kelentrić koje je otišao u Hrvatsku i dugo vremena bio golman Hrvatske rukometne reprezentacije sa kojom osvaja i Svjetsko prvenstvo 2003. godine u Portugalu. U poslijeratnom periodu ekipa rukometaša sa trenerom Doborac Mehmedom (Mešom) nastavlja kontinuitet igranja rukometa pod istim nazivom starog rukometnog kluba "Gradačac", tako da ove godine obilježava 60 godina postojanja kluba. Od igrača posebno izdvajamo braču Doborac Safeta i Mehmeda te braču Doborac Damira i Almira, ljude koji su najviše uradili za rukomet u našem gradu. Naročito izdvajamo Damira Doborca koji je u poslednjih 10 godina jedan od najboljih rukometaša BiH. Rukometnu karijeru je počeo u RK Gradačac, a kao izuzetno dobar rukometaš igrao je za renomirane klubove kao što su: RK INDEX Gračanica, HC PRATO-Italy, RK CIMOS Koper-SLO, RK Bosna BH Gas Sarajevo, SC Magdeburg- Germany, i HC DINAMO-Minsk. U poslednjih 10 godina je bio standardni reprezentativac BiH.
Rukometna škola i rukometni klub "Spid" osnovan je 2009. godine sa ciljem da okuplja mlade rukometaše od 5 do 17 godina starosti. Trenutno broji oko 60 polaznika i sa mnogo uspjeha nastupa na kantonalnim i državnim prvenstvima. Sa igračima rade poznati treneri Dado i Safet Doborac. Tim mladih rukometaša koji je sastavljen od 1998. godišta i mlađih, prosle godine je na kantonalnom prvenstvu u Tuzli zauzeo prvo, a državnom prvenstvu šesto mjesto. Na istom prvenstvu tim sastavljen od 2000. godišta i mlađih postigao je iste rezultate kao i prethodna selekcija, a na Sportskim igrama u Sarajevu, održenih prije dvije godine, ova selekcija je osvojila treće mjesto. Na ovom sarajevskom takmičenju tim sastavljen od 1996. godišta i mlađih plasirao se u polufinale. Ove godine Rukometni klub "Spid" je proglašen za najbolju školu sporta općine Gradačac. Poželimo im još puno uspjeha u budućim takmičenjima.
Pored muškog rukometa u Gradačcu je 1963. godine osnovan i Ženski rukometni klub “Gradačac” u kojem su igrale: Zagorka Mitrović, Joka Ilić, Makivija Stojčević, Dilista Bahić, Pemba Alimanović, Dijana Popović, Anka Šarkanović, Rajka Jakovac i dr . Ovaj klub nije bio tako uspješan kao muški tim. A sada hajdemo malo na odbojku. Pored muškog rukometa u Gradačcu je 1963. godine osnovan i Ženski rukometni klub “Gradačac” u kojem su igrale: Zagorka Mitrović, Joka Ilić, Makivija Stojčević, Dilista Bahić, Pemba Alimanović, Dijana Popović, Anka Šarkanović, Rajka Jakovac i dr . Ovaj klub nije bio tako uspješan kao muški tim.
A sada hajdemo malo na odbojku.
Prije svega recimo da je razvoj ženske odbojke na gradačačkoj opštini krenuo u osnovnoj školi “Vaso Pelagić” u Pelagićevu. Okupivši grupu talentovanih djevojčica ova škola je iznjedrila sjajnu generaciju odbojkašica, koja je stigla do Prve savezne odbojkaške lige. Za razvoj ovoga kluba zaslužan je nastavnik te škole Bogdan Stojanović , a najuspješnija odbojkašica sa ovog područja bila je Cvijeta Stakić iz Pelagićeva. Prelaskom tima u Gradačac u njegov sastav ulaze i nove djevojke tako da u klubu igraju sljedeće odbojkašice: Ojdanić Branka, Kikić Dževida, Valić Maja, Ilić Svjetlana, Omeragić Vesna, Sušić Nevenka, Perić Dragica, Antonić Stana, Krstić Nada, Lazarević Ana, Milovanović Joka i Lazarević Ana. Treneri ovog odbojkaškog kluba bili su: Petrović Srpko, Skelić Muharem, Božić Perica i Delić Mersed. Odbojkašice su postigle značajne rezultate na nivou BiH, ali i na nivou Jugoslavije. Zahvaljujući interesu za odbojku i stvorenim uslovima za razvoj toga sporta, u Gradačcu je 1977. godine održano juniorsko evropsko prvenstvo za žene, a 1984. godine održano je prvenstvo Balkana.
Poslije rata, klub je pod istim imenom nastavio sa igrom počev 1988. godine, a od 2006.godine mijenja ime u Odbojkaški Klub “Kula”, Gradačac. Klub se takmiči u premijer ligi BiH i postiže veoma zapažene rezultate od kojih posebno ističemo osvajanje prvog mjesta u kupu BiH za sezonu 2011/2012. godinu.
U odbojkaškom klubu postoji nekoliko ekipa, u Prvom timu igraju sljedeće odbojkašice: Filipović Jovana, Lipovac Zana, Osmanlić Nejra, Mandžukić Amira, Hadžić Ahla, Čandić Ahila, Radišković Anđelka, Mahmutović Irma, Lazarević Tijana, Čvoro Nevena, Mačak Nejra i Džodžaljević Dzenita. Obzirom da je ekipa promjenjiva možda neka od navedenih imena nisu više aktuelna, a vjerovatno postoje i nova imena odbojkašica koje su u međuvremenu ušle u tim. Posebna pažnja se posvećuje i mlađim kategorijama, tako da u klubu postoji i škola odbojke sa oko 100-tinu djevojčica od kojih su vrlo važne plasmane postigle: -Pionirke prvo mjesto u kantonu i Federaciji BiH i treće u Državi. -Kadetkinje prvo mjesto u Kantonu i Federaciji i drugo mjesto u Državi. -Juniorke drugo mjesto u Kantonu, četvrto u Federaciji. Važno je napomenuti da klub nosi ime ime svog sponzora čiji je većinski vlasnik Mirsad Novalić, a za ovako dobre rezultate zaslužan je čitav tim ljudi na čelu sa trenerom Franić Branislavom. Uz njega svakako treba pomenuti i pomoćnog trenera Irenu Doborac, kao i doktoricu tima Aidu Hrstić, ali i ostale kao što su: Predsjednik kluba Vejzović Nihad, Direktor Avdić Muhamed (Cican), sekretar Vidović Andrija. Tu su i ostali članovi predsjeništva: Kikić Jasmin, Šimić Marijan, Bajraktarević Fikret i Džidic Elvir.
Kad je u pitanju igranje košarke onda moramo konstatovati da je prvi košarkaški klub osnovan 1974. godine sa nazivom Košarkaški klub "Partizan" Gradačac. Njegovi osnivači su bili entuzijasti, mahom studenti i gimnazijalci, kao i poneki sportski radnik među zaposlenim građanima. Najmlađi su bili Josip Štadler i Muhamed Novalić, učenici prvog razreda gimnazije. Drugi razred gimnazije pohađali su Munir-Mure Huseinbašić, Dinko Delić i Adnan Gradaščević. Vladimir Radić, Pavlović Dragan, Vladimir Đalić, Enes-Latas Osmanlić, Mirza Jašarević i Ismet-Ićo Hasanbašić, bili su treći razred, a Mensur-Roša Huseinbašić i Reuf Šehović četvrti razred gimnazije. Goran Đulbegović i Mato Kurtić iz Ledenica već su bili zaposleni. Osman Sahačić bio je učenik trećeg razreda tehničke stručne škole u Bosanskom Šamcu, dok su Jadran Bandić i Petar Simić bili studenti. Srećko Stevanović bio je direktor kluba i radio je za dvojicu da klub "postavi na noge". On je iz Pelagićeva doveo iskusnog košarkaša, inače učitelja, Radoja Radovanovića porijeklom iz Šabca. Taj Radoje bio je visok i snažan, dugogodišnji igrač i trener u "malim" ligama (II republička - 4. rang takmičenja u Jugoslaviji) i pokazao je gradačačkim mladićima osnovne vještine u tehnici igre, strategiji i taktici. Pod Radojevim voćstvom igrači su brzo savladali dvokorak, rolling, ispravan šut iz igre u skoku sa dvjema rukama i slobodna bacanja. A uporno su vježbali zonsku odbranu i presing, blokove i preuzimanje igrača, kontre i razne šeme organizovanog napada. U Gradačcu nije bilo vanjskog igralista za košarku sve do 1972-73. godine. Košarka se igrala samo u školskim salama kao dio programa za fizičku kulturu. U ponekom većem dvorištu našao bi se neki ručno napravljeni koš na kojem su "basket" igrala djeca iz te ulice. Tada je Goran Đulbegović našao nešto para u Savezu omladine ili u nekom SIZu za sport i "čaršijska raja": Roša, Mure, Mirsad-Mačak Taslidžić, Petar Simić i Goran-Švaljuga, Ado Gradaščević, Ićo, Latas i Dinko napravili su košarkaško igraliste na Luci ispred škole "Ivan Goran Kovačić". Platili su zavarivače i stolare, a sami kopali rupe za metalnu konstrukciju i betonirali postolje. Zatim su izvlačili linije bijelom masnom bojom i svojeručno izgradili svoje prvo igralište. Nekoliko godina poslije, kad je klub već bio osnovan i kad su se igrale prvenstvene utakmice, kupila se bolja konstrukcija i postavljeni su pravi koševi, ali mladim entuzijastima oni pravljeni zauvijek su ostali najbolji. Klub je trenirao na Luci ispred škole i ponekad u maloj sali SD "Partizan" iza robne kuće (gdje je bila mala sala sa koševima, još manja nego u gimnaziji), a vrlo rijetko i u gimnaziji "Hasan Kikić" na Gradini. Tek kasnije su dobili svlačionice i teren u KPC "Vaso Pelagić" Gradačac. Klub je imao svoje vjerne simpatizere i prijatelje među kojima treba izdvojiti apotekara - klupskog "doktora" - Zlatka Pavlovića (zvanog "Hans"), Muju Iskrića i Jasmira Mešanovića. Prva (prvenstvena) utakmica u historiji Košarkaškog kluba "Partizan" Gradačac bila je odigrana u Banovićima protiv tamošnjeg kluba. Tu utakmicu naši "poletarci" izgubili su 42 razlike. Najteži poraz te prve godine takmičenja nanijela im je "Drina" iz Zvornika. Bilo je 89 koševa razlike za Zvorničane. Naime, domaćini su imali jako visokog centra Viću koji je hvatao svaku odbijenu loptu i odmah je bacao u kontru pod gostujući koš, gdje je već čekao njihov bek. Kad su se naši Građani vozili kući kombijem Husrefa Skenderovića, siroti Srećko je svima kupio bureke i Coca Colu i tješio ih. Ali kad i njemu padne "mrak na oči", znao je zakukati: "A, Bog vas maz'o - sto razlike!" Već 1975-76. godine nastupila je smjena igrača. Mnogi su otišli na studije i prestali se aktivno baviti košarkom. U standardnu postavu ušli su mlađi igrači: Mirsad Novalić, Emir Selmanović, Mirsad Škodrić, Sejo Vuković, Osmanlić Ešef i Osmanlić Enko. Još kasnije dolaze: Ruzmir Hasanbašić, Husein Topčagić, Mirsad Mehić i Bego Berbić. Već je i Radoje Radovanović otišao, jer klub nije mogao pristojno da ga plaća. Ali standardnu petorku uvijek su predvodili Reuf Šehović (krilni centar), Mure Huseinbašić (bek) i Muhamed Novalić (krilo) . Oni su, svakako, igrači sa najviše odigranih utakmica u historiji kluba. U godinama koje slijede (1976-1980), predsjednik kluba postao je Safet Huskić, a treba pomenuti i trenera Abdulaha-Bracu Tipuru koji je povremeno vodio naš tim. Klub je postigao i značajniji uspjeh u kupu BiH. To je bilo četvrtfinale kupa protiv sarajevske Bosne. Najbolji igrači kluba Mure Huseinbašić, Reuf Šehović i Muhamed Novalić iskazali su se u toj utakmici. Igralo se u gradačačkoj dvorani i Muhamed Novalić "uvalio" je 30-ak koševa Sarajlijama, a Mure je ubacio preko 20 poena. Tu utakmicu smo ipak izgubili, nije bilo previše koševa razlike. Najveći uspjeh kluba u '80-im godinama, prije rata, bilo je takmičenje u Prvoj republičkoj ligi. Tada je vođenje kluba preuzeo Husein Topčagić. U poslijeratnom periodu gradačački košarkaši su promijenili ime kluba u KK „Gradačac“ i igrali su u A-2 ligi, a potom i u prvoj ligi BiH. Ali zbog nedostatka finansijskih sredstava klub je prestao sa svim aktivnostima u sezoni 2001/02. Poslije osam godina održana je skupština kluba koji ponovo postaje aktivan od sezone 2011/2012. godine.
U poslije ratnom periodu osnavan je i Košarkaški Invalidski Klub KIK “Zmaj” , Gradačac. Jedan od inicijatora osnivanja ovog kluba bio je Viši sportski trener za rad sa invalidnim licima Vahid Zukić . Klub je osnovan 1998. godine, a zvanični osnivači su bili Skupština općine i ORV-i Gradačac. Veoma važnu ulogu u snabdijevanju kluba sa opremom obavio je ratni vojni invalid Edis Imširović . Naime, Edis je kao težak invalid (obostrana amputacija podkljenica) jedno vrijeme proveo na rehabilitaciji u Njemačkoj, kom prilikom je iz invalidskih kolica igrao kosarku za neke njemačke klubove. Upoznavši se sa ljudima iz tog dijela sporta uspio je da iz Njemačke, kao donaciju za naš klub dobije 12 sportskih kolica za košarku. Prva zvanična utakmica odigrana je 13.06 1998.godine protiv kluba iz Zenice. Bilo je to u vrijeme kad je predsjednik kluba bio Jakub Džinic , a trener Vahid Zukić. Danas se klub takmići i na internacionalnom planu, a u reprezentaciji Bosne i Hercegovine igrali su Edis Imširović, Enes Kamberović, Senad Kunić i Nermin Pandžić . Nas Gradačac treba biti ponosan na ove momke. Ponosan je i pisac ovih redova, koji je imao čast da sa ovih nekoliko rečenica u okvir vječnosti stavi KIK "Zmaj" iz Gradačca.
To je bila muška košarka, a kad su u pitanju žene onda recimo da je prvi ženski košarkaški klub u historiji Gradačca osnovan 2010. godine pod imenom “Top Ten-Gradačac”. Ideju za osnivanje kluba dao je Jašarević Almir koji je zajedno sa Dolarević Fuadom i trener ovog kluba. Iako klub postoji i danas, zbog loše materijalne situacije broj košarkašica sa 30 smanjio se na 15 i sve manji su izgledi da se klub održi.
Borilačke vještine klubovi. Kad su u pitanju borilačke vještine u našem gradu onda možemo konstatovati da je od svih borilačkih vještina najrašireniji karate. Prvi karate klub je osnovan 1976. godine i zvao se Karate klub "Gradina". Osnivač kluba je bio Skenderović Enver poznat po nadimku Koki, a funkciju predsjednika kluba je obavljao dr. Zukić Esad. Pored Kokija poznati treneri su bili: Topčagić Hasan, dr. Vlado Segedi, Jakub Sahačić, Ilić Miloš, Gagulić Ivo, Kovačević Slavoljub, Perić Miladin, Brkić Jasmin i drugi. Klub je brojao i do dvije stotine članova od kojih pomenimo neke. Bili su to: Ahmetašević Akif, Hasanović Sejfo zvani Čombe, Sahačić Hazim, Brkić Jasmin, Brkić Admir, Baković Vlado, Hećimović Husein zvani Magi, Delić Nasir, Muratović Izet zvani Car, Pobrić Nedžad zvani Kale, Bjelošević Sanela, Zrnić Maksida i još mnogi drugi. Treninzi su se održavali u O.Š."Ivan Goran Kovačić", zatim u O.Š. sa tadašnjim nazivom "Ivo Andrić" i gimnaziji "Veljko Vlahović". Ljeti su se trenizi obavljali i na školskim dvorištima kao i na izletištu "Popovača". A onda dolazi rat i krajem 1991. godine klub prestaje sa radom.

U poslijeratnom periodu, tačnije 2008 godine osniva se novi karate klub. U čast našeg sugrađanina, velikog karatiste koji je poginuo u ratu, klubu se daje naziv po njegovom imenu Adnan Bristrić". Inicijator osnivanja kluba bio je tadašnji načenik MUP-a Mujanović Suad. Prvi treneri tog kluba su bili Samir Đogo i Jakub Sahačić. Ovaj karate klub je aktivan i danas. Sa preko 60 članova svoje treninge država u osnovnoj školi "Safet Beg Bašagić. Mnogi kluba su postigli zbačajne rezultate, a mi će mo na ovom jestu pomenuti samo mladu "Nađu Ramić je osvojila prvo mjesto u katama pojedinačno do 11 godina na državnom prvenstvu u Bihaću, što je opredjelilo selektora BiH reprezentacije Unu Selman da Nađu pozove u reprezentaciju. Sa Balkanskog prvenstva u Grčkoj donijela je prvu medalju u svoj rodni grad tako što je u kategoriji do 11 godina osvojila srebrnu medalju u katama.
U međuvremenu, 2010. godine je osnovan drugi klub sa nazivom Klub borilačkih sportova "Zmaj". Njegov osnivač je Asmir Jahić koji je ujedno i prvi trener toga kluba. Klub broji oko 90 članova i najmasovniji je klub na području opštine. Pored karatea u ovom klubu se može trenirati i MMA (engl. Mixed Martial Arts), što u prevodu znaći kombinacija svih borilačkih sportova. Treba naglasati da je ova vrsta sporta vrlo atraktivna za publiku i mnogi je nazivaju kraljicom sportova. U ovoj godini na Internacionalnom prvenstvu pod nazivom "Ilidža Open 2014", KBS Zmaj je učesvovao sa 13 takmičara i osvojili su 9 medalja, od kojih 4 zlatne i 5 bronzanih. Zlatne medalje su osvojili: Karić Emina, Kadić Tarik, Čolić Nihad i muški tim od 11 do 12 godina. Bronzane medalje osvojimli su: Ramić Nađa, Huskić Nejra, Bahić Besim, Halilović Benjamin i Mujić Amel.
U poslovnom sjedištu ovoga kluba egzistira i Kung Fu Klub sa nazivom "Pesnica od Bosne". Osnovan je 2008. godine, a njegovi osnivači su Imširović Galib i Husić Sanjin koji je ujedno i trener kluba. Već na državnom prvenstvu u doboju 2009. godine klub dobiva prvake u kung fu katama i kung fu samodbrani. Na međunarodnom takmičenju u Doboju koje je održano 2011. godine članovi ovog kluba osvajaju nekoliko prvih mjesta u kung fu borbama, a 2012. godine u Gradačcu se organizuje državno kung fu takmičenje na kojem ovaj klub po prvi put dobiva i ženskog prvaka u kung fu borbama. Iste godine prvo mjesto u kung fu borbama osvaja i član iz kadestskog reda ovog kluba. Na Balkanskom prvenstvu koje je održano 2013. godine u Zagrebu Članica ovog kluba Belma Klopić osvojila je 1. mjesto i zlatnu medalju u ženskoj konkurenciji do 65kg. U klubu je trenutno oko 40 registrovanih članova.
Na području naše opštine imamo još jedan Karate klub koji se zove "Tempo", a sjedište mu je u Međiđi D. Osnivač je Ibrahimović Mirza koji je ujedno predsjednik i trener kluba. U klubu ima oko 50 članova, a treninge održavaju u sali Mjesne zajednice Međiđa. Članovi kluba učestvuju na mnogim takmičenjima, ali u nedostatku informacija o njihovim uspjesima, pomenimo bar Eminu Šaldić i njeno učešće na Memorijalnom turniru Tuzala, koji je održan u čast velikog sportskog radnika Hadžiavdića Fuada-Fude. Koliko je Gradačcu razvijen borilački sport vidi se i po tome što se po drugi puta organizuje državno prvenstvo Bosne i Hercegovine u Kung fu vještinama. Prvi puta je to bilo 2012. godine, a ovaj put prvenstvo je zakazano za 4. april 2014. godine. Domaćini prvenstva su Klub borilačkih sportova "Zmaj" i Kung fu klub "Pesnica od Bosne". U borbama će učestvovati takmičari od pionira do seniora u svim formama, odnosno u katama, samoodbrani i borbama. Svim učesnicima takmičenja zaželimo puno sreće i uspjeha, a navijačima ugođaj u posmatranju ovog popularnog takmičenja. Mi će mo sa ovim završiti prvi dio priče o sportskim aktivnostima u Gradačcu, a drugi dio nastavljamo po redosljeu navedenom na početku ove priče. O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 04/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
451911