Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


03.06.2014.

RAZVOJ I TRADICIJA KULTURNO UMJETNIČKIH DRUŠTAVA U GRADAČCU



Razvoj i tradicija kulturno umjetničkih društava u Gradačcu kretali se uporedo sa razvojem takvih društava na nivou Bosne i Hercegovine. Najveći broj društava formiran je već u austro-ugarskom periodu. Nacionalno i vjerski podijeljeno stanovnioštvo Bosne i Hercegovine formira svako svoje kulturno umjetničko društvo čiji osnovni cilj je promovisanje svoje kulturne i nacionalne svijesti. Takva društva egzistiraju i u periodu Kraljevine Jugoslavije kao i na početku Socijalističke Jugoslavije. U Gradačcu su postojali ogranci Bošnjačkog društva “Preporod” , Hrvatske zajednice “Napredak” i Srpskog prosvjetno-kulturnog društva “Prosvjeta” . Upoznajmo se u kratkim crtama sa radom ovih društava.
Historija Bošnjačke kulturne zajednice počinje 1903. godine, osnivanjem kulturnog društva „Gajreta” . Ovo društvo je nastavilo s radom i između dva svjetska rata, kada se formira još jedno društvo nazvano “Narodna uzdanica” . Nakon Drugog svjeskog rata, tačnije 1946. godine, dolazi do spajanja Gajreta i Narodne uzdanice i formiranja “Preporoda” . Međutim, već 1949. godine Preporod doživljava sudbinu svih drugih organizacija s nacionalnim predznakom. Naime, odlukom tadašnjih vlasti Preporod je ugašen, a njegova imovina prebačena Savezu kulturno-prosvjetnih društava BiH . Godine 1991. Preporod je obnovio svoj rad kako na nivou države, tako i u opštinskim zajdnicama. Gradačačka zajednica Preporod je izrasla u društvo sa jasnim ciljevima njegovanja, razvijanja i proučavanja Bošnjačke kulture, historije i umjetnosti. Likovne izložbe, izdavačka djelatnost i promocije knjiga, okrugli stolovi, naučni skupovi i sl. potvrda su da je ova zajednica opravdala svoje osnivanje. Pored neposrednih programskih zadataka, Preporod je i aktivni sudionik u Gradačačkim književnim susretima, Sajmu šljive i drugim kulturnim manifestacijama koje se organizuju prigodom određenih datuma.
Kad je u pitanju Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” onda recimo da je i ono osnovano davne 1902. godine, ali je poslije Drugog svjetskog rata doživjelo istu sudbinu kao i Bošnjački “Preporod” . Napredak obnavlja svoj rad 1990. godine i osniva se kao udruga bosanskohercegovačkih Hrvata čiji je osnovni cilj očuvanje i jačanje hrvatske nacionalne svijesti u Bosni i Hercegovini. Taj cilj se nastojao ostvariti promovisanjem hrvatskog jezika i kulture, poticanjem obrazovanja i saradnjom s vjerskim ustanovama. Unutar Napretka djeluju mnoge kulturne i sportske organizacije. Sjedište Napretka se nalazi se u Sarajevu, a u našem Gradačcu je jedan od njegovih ogranaka
Srpsko prosvjetno-kulturno društvo “Prosvjeta” je takođe osnovano za vrijeme austrougarske uprave, odnosno prvi put je osnovano 1902. godine sa ciljem očuvanja srpske kulture i identiteta u Bosni i Hercegovini. U Socijalističkoj Jugoslaviji i njegov rad biva zabranjen 1949. godine. Zajednica je obnovljena 1990. godine u sali Narodne i univerzitetske biblioteke u sarajevskoj Vijećnici. Za vrijeme rata Prosvjeta nastavlja s radom u Sarajevu, dok predsjednik i Glavni odbor društva nastavljaju rad u Foči. Danas djeluju dvije Prosvjete, jedna u Sarajevu i druga sa sjedištem u Istočnom Sarajevu. Svoje ogranke ima širom Republike Srpske.
Nisam siguran da li je ogranak Prosvjete formiran i u nekim od gradova u Federaciji, ali nažalost znam da ga nema u našem Gradačcu. Iz naprijed navedednog izlaganja možemo zaključiti da je zajedničko za sva tri navedena društva to, što je njihov rad zabranjen 1949. godine, a njihova imovina prenijeta Savezu kulturno-prosvjetnih društava BiH.
U okviru tog saveza, u gradovima su se osnivale razne vrste društveno kulturnog rada, a mi će mo se u našem Gradačcu ograničiti samo na Kulturno umjetničko društvo koje je osnovano 1953. godine sa nazivom KUD “Hasan Kikić” . U okviru ovog društva od samog početka su bile ativne sekcije kao što su: limena glazba, mandolinski orkestar, veliki tamburaški orkestar, folklor i hor. Naročito je bila aktivna horska sekcija, koju je pedesetih godina vodio učitelj Simić Branko , a kasnije Ivo Ungaro , koji će zajedno sa Antom Mihaljevićem voditi i muzičku sekciju, tamburasku i trubačku. U toj generaciji horskih pjevača učestvovali su sljedeći naši sugrađani: Slobođanac Šandor, Koričanćić Josip, Koričanćić Drago, Zupurović Ibro, Mulavdić Kemal, Kukuruzović Fehim, Haćimović Hasan, Milkić Sadija, Beširević Munib, Sendić Alija, Josipović Mato, Tanaković Mustafa, Imamović Hida, M.Halilović Mersa, Bahić Bosiljka (Dada), Bahić Ljuba, Taslidežić Razija, Taslidžić Esma, Rabić Hafeza, Čeliković Hajra, Džaferović Esma, Milanović Mara, Begović Fatima, Gradaščević Devleta, Skoždopolj Ilinka i još neki. Kao solisti nastupali su Gradaščević Bego, Abdulahović Ediba, Ćosić Mejrema, Kevrić Kada i drugi, a kao folklorni igrači naročito su se isticali, Gradaščević Nura, Sendić Sadeta, Barišić Nada i Smajlović Adem . Krajem pesesetih godina u prostorijama tadašnjeg Doma kulture u Gradačcu (današnja zgrada medrese) održavale su se probe vokalnih solista, koji su takođe djelovali u klopu kulturno-umjetničkog društva. Ovu sekciju je vodio Ivo Ungaro, urednik radija, ali veliki doprinos dao je i nastavnik muzičke kulture Safet Bahić, koji je svirao harmoniku. Među stalnijim članovima ove sekcije kulturno-umjetničkog društva i vrsnim interpretatorima dobre pjesme bili su: Fadila Ćelosmanović, Kevrić Agan i Kevrić Kadira. Na festivalu “Mikrofon je vaš” koji je održan u Tuzli članovi gradačačkog KUD-a, Kevrić Agan i Kevrić Kadira dobili su prvu nagradu i priliku za nastup na RTV Beograd. Pored KUD-a, tih godina je bilo veoma aktivno i Dobrovoljno vatrogasno društvo na čijem čelu je bio Alić Nijaz. Pri ovom drustvu djelovao je veliki muzički orkestar, u narodu poznat kao “Pleh muzika”. Inače, svi bitniji događaji u to vrijeme obilježavani su uz nastupe KUD-a i pleh muzike. Društveno koristan rad, kao što su radne akcije i druženje po priredbama i igrankama bili su glavni vid zabave tadašnje omladine. Po mahalama su djevojke i momci oblaćili narodnu nošnju i tako njegovali tardiciju i kuturu svog naroda. U tome je prednjačila Sviračka mahala koja je imala svoju čitaonicu i poznate izvore vode, kao mjesta gdje se omladina okupljala, a nerijetko, uz tamburice i kolo zaigrala. Nakon kratkog zatišja, 70-tih godina počinje druga faza u razvoju kulturno umjetničkog društva na čijem čelu je bio Ibrulj Benjamin. U okviru društva obnovljena je dramska sekcija. Članovi dramske sekcije bili su: Tipura Muhamed, Pandžić Sifet, Berberović Ibrahim, Mersed Trakić, Šibonjić Mehmed, Srpak Milica, Cvitkušić Josip, Sarajlić Ekrem, Osmanović Munever, Bodiroga Ranko, Osmičić Zijad, Tipura Abdulah i drugi koji su se povremeno priključivali ovoj sekciji. Drame je režirao Ibrulj Benjamin. Ova sekcija je za građane Gradačca i okoline izvela dramu Branislava Nušića “Sumnjivo lice”.
U okviru kulturno-umjetničkog društva djelovale su i muzičke sekcije koje su pohađali učenici osnovnih škola. Iz osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” orkestar mandolina su sačinjavali učenici: Skenderović Nadira, Bačić Mara, Hadžiosmanović Suada, Arnautalić Nerma, Jakovac Mirjana, Muftić Jasmina, Hasanbašić Ismet, Sokoljak Sead, Pržulj Mišo, Ibreljić Suada, Dinko Delić, Veselin Cvjetinović, Huskić Sead, itd. Taj orkestar imao je zapažene nastupe na prostorima općine Gradačac gdje je muzicirao na raznim kulturnim manifestacijama. Učenici su također izvodili pripremljeni program i van Gradačca, kako na priredbama koje su održavane u okolnim mjestima (u Bosanskom Šamcu, npr.), tako i u gradovima kao što su Bečej, Novi Sad i Beograd. Ovaj orkestar je radio pod stručnim rukovodstvom Tome Budimovića, profesora muzičke umjetnosti.
Početkom 80-ih godina ponovo se formira i folklorna sekcija kojom je rukovodio izvjesni “Čando” , radnik sa željeznice. Međutim, nakon nekoliko mjeseci on odlazi iz Gradačca, a mjesto novog koreografa preuzima Simikić Rade. Folklorna sekcija je tada brojala oko 40 članova, a stalni članovi folklorne sekcije u periodu od 1980. do 1986 godine bili su: Huskić Jasna, Omeragić Asima, Kevrić Indira, Kadić Zekija, Kevrić Azra-Beba, Milkić Zumra, Soldin Suzana, Bećirović Osman, Mujkanović Raif, Huseinbašić Sead, Huseinbašić Amra, Ćatić Ahmet, Begić Nihad, Milkić Salih, Milkić Nurija, Alimanović Zajko, Inkić Jasmin, Inkić Mujo, Željka, Cvijeta, Ramiza i drugi. Folklornu grupu na njenim nastupima pratio je orkestar KUD-a u kojem su najčešće bili: Ivan Mihaljević – gitara, Mujić Asif – gitara, Džidić Ahmet – frula, Sitarević Šemnun – harmonika, Mulavdić Edin – harmonika, Mile Stjepanović – harmonika, Stipe Stjepanović – gitara, Hanić Asim– bubnjevi, Kikić Nurdin (Piki) – bubnjevi. Uz folklornu grupu i orkestar kulturno-umjetničkog društva “Hasan Kikić” Gradačac uvijek je išla i jedna stalna grupa amatera pjevača koji su upotpunjavali program svojim izvedbama poznatih sevdalinki, starogradskih i drugih popularnih pjesama toga vremena. Tako je došlo i do formiranja jedne vokalne grupe koja će vremenom izrasti u sekcuju sa velikim brojem članova.
Nastupi tadašnjeg KUD-a su bili mnogobrojni, od kojih pomenimo samo neke, a svakako i onaj koji je održan 08. marta 1982. godine u gradačačkoj Skenderiji kao znak zahvalnosti za radnike modne konfekcije “Kula”, koji su za članove folklorne sekcije sašili novu opremu. Iste godine bio je zapažen nastup u Metkoviću i Boru. Na omladinskoj radnoj akciji u Gradišci 1983. godine članovi kulturno-umjetničkog društva su u večernjim satima davali program pred svojim Gradačačanima kao i mnogim drugim učesnicima te radne akcije. U punom sjaju su zablistali na smotri folklora održanoj juna 1984. godine u Pleternici kraj Slavonske Požege. Rad društva će biti veoma plodonosan sve do 90-ih godina, a onda ko zna iz kojih razloga, dolazi do potpunog prekida svih aktivnosti.
Uskoro izbija rat i većina bivših članova društva se uključuje u odbranu svog grada. Poslije rata, odnosno 1996. godine formira se KUD “prof. Husejin Gradaščević”. Osnivač KUD-a je bio nastavnik muzičkog Raif Begić, a predsjednik Džavid Pamuković. Koreografi su bili Ahmet Omerović-Sondro kao i Hamid i Ferid Pezerović, svi iz Zvornika. Zapazen nastup clanovi ovog Kud-a su imali u Italiji, Brescia, kao i još u mnogobrojnim drugim gradovima. Ovo kulturno umjetničko društvo je egiztiralo do 2002. godine.
U međuvremenu je 2001. godine osnovan KUD “Gradačac” . Za predsjednika Upravnog odbora izabran je Hečimović Osman , za podpredsjednika Hadžimuhamedović Nermina , a za predsjednika Umjetničkog savjeta izabran je Pamuković Džavid . U okviru društva formirane su tri sekcije: folklorna, instrumentalna i sekcija vokalnih solista.
Folklorna sekcija je imala sljedeće članove: Begović Mirel, Ćulah Muamer, Tursić Mirsad, Džakovac Vahid, Ćosić Danijel, Muješić Ruzmir, Duraković Emir, Muratović Senad, Šečić Adnan, Imširović Amir, Hasić Mirza, Isić Maid, Muratović Nedžad, Rabić Denis, Likić Samer, Rašidkadić Lejla, Hamidović Samra, Skoko Mersiha, Huseinagić Lejla, Pamuković Džana, Beširević Fatima, Ćosić Anela, Mustafić Nadira, Ratkoceri Teuta, Bajramović Senka, Huskić Elma, Rašidkadić Azra, Džaferović Dženana, Tost Ivana, Kamberović Adela, Kahrić Lejla, Alić Ena, Gromić Elida, Bajrić Sandra, Ibrišević Selma, Hodžić Ivana, Mustafić Meliha, Bešić Adela, Hodžić Ivana, Ćosić Tijana, Ćatibušić Majda, Omerović Adnan . Kao koreograf u kulturno-umjetničkog društvu radio je Pezerović Ferid iz Zvornika, a kasnije je koreograf dugo godina bio i Jašarević Enver iz Tuzle kojeg će 2010. godine na kratko zamijeniti koreograf Omerović Adnan
Izvođenje koreografija pratila je instrumentalna grupa u sastavu: Kukuruzović Damir, Kukuruzović Mirza, Inkić Jasenko, Inkić Igor, Gubaljević Samir, Šaldić Husein, Hasanović Edin, Avdičević Nihad i Omeranović Fahrudin.
Svoj prvi poslijeratni nastup, folklorna grupa je imala u Vučkovcima, dana 12.06.2002. godine, na snimanju emisije Kantonalne televizije. Te iste godine sekcija je imala i nastup na manifestaciji pod nazivom “Veče sevdaha u Gradačcu”. Zatim dolaze mnogobrojni nastupi od kojih pomenimo sljedeće: Nastup prilikom otvaranja tvornice “Cinkarna kvarc” u Tuzli, nastup u Gračanici u okviru manifestacije “Ljetne večeri pod lipama Gračanice”, nastup članova na festivalu folklornog stvaralaštva u Bosanskoj Otoci, nastup na Stadtfestu u Durenu, u Njemačkoj, na manifestacijama prilikom “Izbor sportiste godine”, manifestacijama “Međunarodnog sajma šljive Gradačac”, “Gradačačkim susretima književnika”, učeščima na federalnoj televiziji, humanitarnim i još mnogim drugim kocertima.
U 2005. godini održana je nova skupština KUD-a na kojoj se za predsjednika skupštine bira Ibrulj Benjamin, za podpredsjednika Cvjetinović Veselin, za predsjednika KUD-a Pamuković Džavid, za podpredsjednika Omerović Safet, a za predsjednika Umjetničkog savjeta izabran je Kukuruzović Damir .
Te iste godine osniva se i ženski vokalni ansabl kojeg sačinjavaju 23 članice: Bahić Kemala, Beširović Fikreta, Džaferović Emina, Džinović Adina, Golać Senada, Hećimović Suada, Huseinbašić Mirsada, Huseinbašić Dženita, Huseinagić Refija, Kolarević Samira, Mešković Fatima, Mušinović Ševala, Mujkanović Sabina, Novalić Ramiza, Osmić Mehridžana, Pamuković Nadira, Sahačić Sabaheta, Sarajlić Sehija, Udvinčić Jasminka, Klopić Besima, Bahić Mersija. Za umjetničkog rukovodioca ansambla bira se prof. Hodžić Bahira , a za organizaciju rada Sahačić Sabaheta, nastavnica bosanskog jezika.

Svoj prvi nastup članice vokalnog ansambla imale su u gradačakoj Skenderiji povodom Bajramskih praznika 11. januara 2006. godine. Tom prilikom izvedene su pjesme “Oj, djevojko džidžo moja” i “Pomrčina cijelo selo spava”. Od tada nebrojeni su nastupi vokalnog ansabla od kojih pomenimo samo neke: Nastupi na Festivalu vokalnih ansambala u Tuzli, kom prilikom su se članice KUD-a predstavile sa kompozicijama “Belo lice ljubam ja” i “Sedam dana ljubila se nisam”. Nastup u Banja Luci sa pjesmama “Kiša pada” i “Zmaj od Bosne”. Učešće na smotri ansambala i kulturno-umjetničkih društava “Đakovački vezovi” u Đakovu, u Hrvatskoj. Nastup na VII festivalu vokalnih ansambala Bosne i Hercegovine u Tuzli sa jazz kanonom i pjesmom “Čaršija”. Učešče na festivalu ženskih vokalnih ansambala Bosne i Hercegovine u Mostaru, sa
kompozicijama “Sve moje jeseni su tužne”,“Čaršija”, “Kraj tanahna šadrvana”, “Ah, što ćemo ljubav kriti” i “Ne dirajte mi ravnicu”. Što se tiče Gradačca, ženski vokalni ansabl je imao učešće na svim značajnim događajima koji su pomenuti uz folklornu i instrumentalnu sekciju. Veliki hendikep KUD “Gradačac” doživljava 2010. godine, odlaskom poznatog koreografa iz Tule Envera Jašarevića, koji je vodio folklornu sekciju. Na njegovo mjesto uskače, takođe vrsni koreograf Adnan Omerović kojemu se nakon nekoliko mjeseci pridružuje i Indira Kevrić. Nažalost, zbog zauzetosti i velikih obaveza folklornu sekciju napušta i Adnan, poslije kojeg ubrzo odlazi i Indira, koja početkom 2012. osniva novo Kulturno umjetničko društvo pod nazivom KUD “Zmaj od Bosne”. U svom društvu ona formira samo folklornu sekciju. Zavisno o uzrastu članova sekcija je razvrstana po grupama. Indira im je dala i simpatična imena. To su njezini Mišuri, Pačići i Zmajevi . Društvo je veoma aktivno i učestvuje na mnogim prigodnim svečanostima.
Od momenta Indirinog odlaska, društvo KUD “Gradačac” nastavlja rad sa dvije sekcije, folkolornom i vokalnom. Folklornu sekciju zajedno vode Selma Ibrišević i Selma Begović . U toj sekciji postoje tri grupe i to: najmlađa grupa u kojoj su djeca od 5 do 8 godina, grupa srednjeg uzrasta od 8 do 14 i najstarija grupa su djevojke i mladići od 14 godina pa nadalje. Vokalnu sekciju vodi Džavid Pamuković koji je ujedno i predsjednik društva.
Pored gradskih društava, već dugo vremena i u Vučkovcima egzistira Kulturno umjetničko društvo “Sevdah” . Još 1959. godine društvo je djelovalo pri Omladinskoj organizaciji, a od 1965. godine se formira kao KUD “Jedinstvo” i pod tim nazivom opstaje do 1985. godine. Te godine mijenja naziv u KUD “4 Juli” pod kojim nastavlja rad sve do početka rata, odnosno 1991. godine, kada potpuno prestaje sa radom. Svoj rad KUD obnavlja 2002. godine sa nazivom “Vučkovci”. S ciljem njegovanja i očuvanja kulturnog blaga, posebno pjesme sevdalinke ponovo se mijenja naziv i od 2006. godine klub se zove KUD “Sevdah” Vučkovci. U društvu djeluje i radi oko 200 aktivnih članova, a njegovim radom rukovodi Skupština od 44 člana i Upravni odbor 20 članova. Folklorna sekcija je najbrojnija i organizovana je u četiri grupe: prvi ansambl, dva dječija ansambla i ansambl veterana. Umjetnički rukovodilac sekcije je Bijelić Suad. Iz ovakvog grada, koji je čini se oduvijek imao muzički nadarene ljude, neminovno su proizašli i muzički sastavi u kojima se umjesto harmonike i duvačkih instrumenata počinju koristiti bubnjevi i gitare, ali o tome u sljedećoj priči.
O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 06/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
442088