Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


22.09.2014.

LJETO U GRADAČCU 1968. GODINE, PENJAROL-TRUHLA VIŠNJA



Šezdesetih i sedamdesetih godina proslog stoljeća u Gradačcu je bio veoma popularan mali fudbal koji se najčešće igrao na igralištu kod gradskog kina. Kako je u blizini bilo i igralište fudbalskog kluba "Zvijezda", koje se ponekada zvalo i kao „Veliko igralište“ onda je za igralište kod Kina bilo uobičajeno da se kaže "Malo igralište" . Oba igrališta su se nalazila na zemljištu koje se zvalo „Luke“ , ali taj naziv se najčešće koristio samo za igralište kod kina.
Pričajući ovu priču želja mi je da otrgnem od zaborava jedno vrijeme koje je žiteljima Gradačca poklonila grupa građana okupljena u dvije ekipe malog fudbala. Sve je počelo na tradicionalnim turnirima koje je organizovala SOFK-a (Savez Organizacija Fizičke Kulture) opštine Gradačac.

Turniri su se održavali jednom godišnje, u julu mjesecu, a na njima je znalo učestvovati i po dvadeset ekipa. Tako je bilo i u ljeto 1968. godine. Sve se odvijalo ustaljenom procedurom, počev od prijavljivanja ekipa, utvđivanje parova, delegiranje sudija i sl. Pobjednici su se radovali, poraženi tražili izgovore, a publika je bodrila i jedne i druge. Sve je bilo uobičajeno do poslednjeg kola, kada se prema rasporedu trebala igrati utakmica između „PENJAROLA“ i „TRUHLE VIŠNJE“ . Na toj utakmici će biti ispaljena inicijalna kapisla za sve buduće turbulencije koje će se desiti ljeta 1968. godine.
A sad da vidimo koji su to naši sugrađani igrali za Penjarol i Truhlu Višnju i kako je došlo do formiranja tih ekipa. Ekipu Truhle Višnje sačinjavala je grupa molerskih radnika okupljenih oko Mulavdić Fikreta, poznatog po nadimku Debeli. U skladu sa molerskim zanatom za ime ekipe je uzeta popularna boja višnje, ali sa prefiksom „truhla“. Umjesto klasičnih dresova nastupali su u molerskim odijelima koja su bila išarana raznim bojama.
Ekipu Penjarola sačinjavala je grupa studenata i učenika koji su ljetne raspuste provodili u Gradačcu. Prije prijave za sudjelovanje na turniru, članovi ekipe su odlučili da sami kreiraju svoje dresove. Kupljene su bijele majice i crna štamparska boja sa kojom će biti ispisano ime ekipe. Prihvaćen je prijedlog Topčić Safeta da se ekipa zove Penjarol, što je ustvari bilo ime zvaničnog prvaka Argentine, u to vrijeme jedne od najbolji ekipa na svijetu.

Ove dvije ekipe su sa svim svojim specifičnostima odigrale svoju prvu utakmicu. Svjesni da ni jedna od ove dvije ekipe nije u mogućnosti osvojiti prvo mjesto na turniru, igralo se za publiku i za svoju dušu. Turnir je završen i od tada je prošlo četrdeset i šest godina. Pobjednika turnira se ne sjećam, a rezultata još manje. Sjećam se samo da se najviše pričalo o utakmici između Penjarola i Truhle Višnje i da je poslije svih priča i rasprava ostalo nedorečeno koja je ekipa bila bolja, Penjarol ili Truhla Višnja?
I tada je bačena je rukavica.
Već sutradan zakazana je nova utakmica između Penjarola i Truhle Višnje. Pobjedniku je predviđena i nagrada koja se sastojala od dva pečena pileta i po jedna gajbe pive i sokova. Pozvane su i sudije, kao i veći broj gledalaca, koji su po inerciji tek završenog turnira u velikom broju došli na igralište Luka. Sa početkom odigravanja utakmice, pripremljena je i nagrada. Pilići su odnijeti u pekaru, a pivo i sokovi smješteni u hladovinu. Utakmica je odigrana u sportskom duhu, a sa fer plej ponašanjem se nastavilo i poslije utakmice. Pobjednici su pozvali poražene da zajednički podijele nagradu. Sjelo se u hladovinu pored Gradašnice, a uz jelo i piće ponovo je uslijedila rasprava, ko je bolji ? Za subotu je ponovo zakazana nova utakmica. Utvrđena je i nova nagrada, ali sada pečeno jagnje po dvije gajbe pive i sokova. Dogovoreno je da se janje peče na licu mjesta i da bude spremno za jelo odmah po završetku utakmice.
Navijačke strasti su još više rasplamsane pa je na utakmicu došao i veliki broj publike. Po završetku utakmice pobjednici su ponovo pozvali poražene na gozbu koja se ovaj puta odvijala na kuli „Zmaja od Bosne“. Iako je pobjednik zasluženo pobijedio, poražena ekipa mu je opet osporavala legitimitet, pa je kao epilog rasprave ponovo zakazana nova utakmica u treću subotu mjeseca Augusta. Predviđena je i nova nagrada, svakako bolja i veča.
Treća subota, avgusta mjeseca trebala je konačno definisati koja je ekipa bolja. Penjarol ili Truhla Višnja. Kampanja je počela. Sa puno navijačkih strasti i dobro organizovanim lobiranjem privučen je veliki broj gledalaca. Već sedam dana prije početka utakmice znali su se sastavi ekipa.
Sastav Truhle Višnje bio je sljedeći: Kapiten ekipe, Mulavdić Fikret zvani Debeli, golman Ćosić Raške Mevludin zvani Teufik, a igrači su bili Vehabović Safet zv. Čupina, Kadić Huso zv. Meksiko, Mulavdić Haris zvani Cican, Dajić Salih zvani Dajkan, Vidaković Vlado i Pušak Branko. Rezervni golman je bio Kadić Asim zvani Pečenjak. Za trenera ekipe imenovan je Hećimović Senahid zvani Baraba.
Sastav Penjarola je bio sljedeći: Kapiten ekipe, Hamidović Fadil, golman, Alimanović Bego, a igrači su bili, Avdić Džemko, Alimanović Ibro zvani Ćibre, Topčić Safet, Mešanović Zijad i Jašarević Zlatan. Za trenera ekipe imenovan je Kevrić Agan, a za tehniku je bio zadužen Alimanović Ragib.
Kao i za svaku ozbiljnu utakmicu delegirane su sudije. Za glavnog sudiju je određen je Bahić Safet, prvi pomoćnik je bio Kevrić Mujo, a drugi pomoćnik, Ćosić Sakib.
Kao nagrada za pobjednika predviđena su dva pečena jagnjeta, a za njihovo pečenje zaduženi su Kevrić Mustafa zvani Pidak i Pelešević Salih zvani Tendžera.
U pripremama ove utakmice učestvovale su i osobe iz muzičke kulture na čelu sa Safetom Bahićem. Naime, protokolom je bilo predviđeno da se poslije utakmice u gradskom hotelu održi zabavno veče. Pozvana je i muzička grupa „Vektori“ u čijem sastavu su gitristi bili Abdulahović Faruk, Popović Vladimir i Mihaljević Ivan, a na bubnjevima je udarao Avdić Muhamed zvani Cican. Kao gost, pridružio im se Safet Bahić sa harmonikom, a pjevali su Hecimović Fadila i Dadić Vahid.
Ozbiljnost priprema za ovu utakmicu učinilo je da se na Lukama, po slobodnoj procjeni, okupi oko 3000 stravstvenih navijača obje ekipe.
Prije utakmice, za sve okupljene građane slijedilo je jedno iznenađenje. Iz pravca O.Š „Ivan Goran Kovačić“, prema sredini terena dolazilo je vozilo TV Sarajeva. Zaustavilo se na centru igrališta, a iz njega su izlazili igrači Truhle Višnje. Ovaj nesvakidašnji događaj organizovao je Mulavdić Fikret (Debeli) , a sve zahvaljujući poznanstvu sa Nedžadom Salkovićem , popularnim pjevačom sevdalinki, koji je toga dana bio na snimanju muzičke emisije u Gradačcu. Tada je kapiten Penjarola na teren istrčao sa velikom molerskom četkom u rukama, kao poklonom svojim sportskim protivnicima. Posebno fascinantno je bilo navijanje za svo vrijeme trajanja utakmice. Sportski susret je završen, predviđena nagrada je uručena pobjedničkoj ekipi, a ova je istu podijelila sa svojim protivnicima i sugrađanima koji su bili na organizovanoj zabavi u hotelu.
Ljeto 68` je prošlo, a ove dvije ekipe su u novembru 69` odigrale još jednu utakmicu, koja je na inicijativu Mulavdić Fikreta bila organizovana povodom odlaska Hamidović Fadila na služenje u vojne obaveze. Akteri su bili isti sa razlikom što je Truhla Višnja imala pojačanje u poznatom fudbaleru gradskog kluba „Zvijezde“, Kikić Safetu zvanom Ćire , a Penjarol je bio slabiji za svog možda najboljeg fudbalera Alimanović Ibre zvanog Ćibre , koji je od septembra iste godine već bio na služenju vojnog roka. To je bila i posljednja utakmica između Penjarola i Truhle Višnje. Iz poštovanja prema poraženima pobjednike ovih susreta namjerno nisam spominjao.
I kao što to obično biva, ova priča ima i svoju tužnu stranu. Četrdeset i šest godina poslije ovih lijepih događaja koji su obilježili kraj šezdesetih godina u našem gradu, mnogi akteri ove priče nisu više u životu. U rubriku „In memoria“ iz ekipe Truhle Višnje upisani su: Mulavdić Fikret zvani Debeli, Ćosić Mevludin zvani Teufik, Vehabović Safet zvani Ćupina, Dajić Salih, Pušak Branko, Vidaković Vlado i trener ekipe Hećimović Senahid zvani Baraba.
Iz ekipe Penjarola zajedno sa njima su Mešanović Zijad, Jašarević Zlatan, i trener ekipe Kevrić Agan.
Ni fudbalske sudije, Safet Bahić, Kevrić Mujo i Ćosić Sakib, nisu više među živima.
Umrli su i majstori zaduženi za pečenje jagnjadi, Kevrić Mustafa zvani Pidak i Pelešević Salih zvani Tendžera.
Nema više ni prvih gradačačkih pjevača Hecimović Fadile i Dadić Vahida.
Od tri hiljade naših sugrađana koji su bili publika, na fotografiji koju ovdje možete vidjeti zajedno sa igračima Penjarola ima 38 osoba od kojih u životu nisu dvojica, Zulejhić Hajrudin zvani zule i Zukić Osman zvani Zuke.
Bože dragi, koliko li ih je In memoriam od tri hiljade.


Ovu priču svima njima posvečujem, a igrače Penjarola i Truhle Višnje od zaborava otimam.

Posebnu zahvalnost izražavam Hamidović Fadilu koji je nesebično prikupio podatke i fotografije, te na taj način omogućio da ova priča nađe svoje mjesto na mom Blogu o historiji i znamenitostima Gradačca.

O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 09/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
350535