Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


20.04.2015.

Pedagog, slikar i svestrani sportista - IBRAHIM BAHIĆ



Kad sam se odlučio pisati o Ibrahimu Bahiću mislio sam da je to lak posao, jer mnoštvo je pisane literature u kojoj je skoro sve napisano o ovom našem uglednom sugrađaninu. Pročitavši mnogo arhivske građe, ali i uz pomoć nekih članova iz famelije Bahić, obogatio sam dosadašnje podatke sa informacijama o njegovom privatnom životu, što mi je oduvijek bila jedna nedostajuća karika Ibrahimove biografije. Ko je zapravo bio Ibrahim Bahić ? Rođen je 10.9.1921. godine u Gradačcu od oca Husnije i majke Đulse . Bio je to prvi brak Ibrahimovog oca, Husnije Bahića. Iz drugog braka sa Makbulom rođena su još četiri brata, i tri sestre. Nabrojimo ih poimenićno. Bili su to: Fikret, Safet, Nadir, Fuad i Mirza, a od sestara dvije Fikrete, Senija i Munevera .
Prije nego nastavimo priču o našem Ibrahimu recimo poneku riječ i o ostalim članovima obitelji. O Fikretu nemam puno podataka i jedino što znam je to da je kao mladić poginuo pri samom kraju Drugog svjetskog rata. Safet je bio nastavnik muzičkog vaspitanja i zaslužio je da se o njemu napiše zasebna priča. Za sada recimo da ga većina naših sugrađana pamti kao vrsnog harmonikaša i da je manje poznato kako je Safet bio pravi umjetnik i na nekim drugim muzičkim instrumentima, kao sto su tamburica-prim i klavir. Cijeli svoj radni vijek proveo je kao nastavnik muzičkog vaspitanja. Njihov, ništa manje poznati, brat Nadir jedan je od najstarijih šofera i jedan od najglasnijih čaršijana u čijem društvu je uvijek veselo i zabavno. Fuad je bio ing. agronomije, dugo godina živio u Kozarcu kod Banjaluke i zbog toga je manje poznat našim sugrađanima. U poslijeratnom periodu vratio se u Gradačac gdje je i umro. Mirza je najmlađi član obitelji, profesor fizičkog vaspitanja koji je jedno vrijeme radio u Gradačcu, a poslije u Doboju i Kotoru (Crna Gora). Kao penzioner danas živi u Gradalcu. Imali su dvije sestre po imenu Fikreta od kojih je prva umrla veoma mlada, a druga Fikreta (Bahić) Ganibegović j e bila poznata medicinska sestra, ali je i ona umrla relativno mlada. Njihova sestra Senija (Bahić) Mujkanović je bila sporstki orjentisana i radila je kao nastavnik fizičkog vaspitanja. Bila je vrsna atletičarka. Ja je pamtim kao svoju nastavnicu iz osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“. U Gradačcu nije dugo radila, odselila je u Doboj gdje je nedavno i umrla. Munevera (Bahić) Vujković je jedno vrijeme živjela u Doboju, a poslije udaje se preselila u Kotor, Crna Gora gdje je kao daktilograf radila u opštinskoj sužbi na poslovima sekretarice. A sad vratimo se junaku iz naše priče Ibrahimu Bahiću . Prije svega krenimo od poznate činjenice da je Ibrahim bio slijep na jedno oko i da je preko glave često nosio crni povez kojim se to oko štitilo. Svi smo to znali, ali jeste li se ikad zapitali kako je Ibrahim ostao bez toga oka. Ja jesam! I saznao sam da je još kao mladić izgubio oko za vrijeme Drugog svjetskog rata. Naime, Nijemci su iz aviona bacali kutije koje kad se otvore eksplodiraju i povrijede ili ubiju lica koja su se nalaze u neposrednoj blizini. U narodu su bile poznate pod nazivom „Paklene mašine“. Jednog dana Ibrahim je sa svojim drugom naišao na takvu kutiju i mladalačka radoznalost je doprinijela da je otvore. Od strašne eksplozije Ibrahimov drug je poginuo, a sam Ibrahim teško ranjen, što je za posljedicu imalo trajni gubitak jednog oka.
Po prirodi psihički jak i tjelesno razvijen, Ibrahim je prihvatio gubitak oka kao nešto što se desilo i odmah poslije rata krenuo je u život sa punom energijom jednog mladog čovjeka. Još prije rata je završio osnovnu i Građansku školu trgovačkog smjera, a poslije rata se doškolovao za zvanje nastavnika fizičkog vaspitanja. U poslijeratnom periodu priključio se dobrovoljnoj akciji izgradnje pruge Šamac-Sarajevo. Tu je upozano svoju prvu suprugu Bosiljku (Dadu) Jovanović , koju će kasnije i oženiti. Sa njom je dobio dvije kćerke, Sonju i Svjetlanu . Taj brak ipak nije uspio i Ibrahim će kasnije oženiti Olgu Jovanović koju je upoznao u Zenici. Sa njom je dobio sina Bojana . U periodu između ta dva braka Ibrahim je jedno vrijeme živio u vanbračnoj zajdnici sa Sokom Dujić i sa njom je dobio sina Zorana . Svoje penzijske dane dočekao je u Gradačcu, gdje 3.7. 2000. godine umro, doživivši blizu 80 godina. Svoje posljednje godine života proveo je ponovo u zajednici sa svojom nevjenčanom suprugom Sokom Dujić .
Ovo je bio dio priče koji se odnosio na Ibrahimov privatni život, a sad hajde da vidimo drugu stranu njegovog života.
Bahić je bio izuzetna ličnost Gradačca i ostat će poznat po tome što je iza sebe ostavio dosta vrijednih djela. Iako još iz mladosti težak invalid, sa izgubljenim jednim okom, to mu nije bila prepreka da bude svestran i aktivan sportski radnik čiji su rezultati oduševljavali njegove sugrađane pa i publiku u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Bio je vrstan pedagog, nastavnik fizičke kulture, kako u osnovnim školama, tako i u gradačačkoj Gimnaziji. U atletici i gimnastici, naročito u vježbama na spravama bio je vrhunski sportista. Svojim ličnim primjerom vodio je i obučavao mnoge generacije mladih sportista Gradačca. U vrijeme iza pedesetih godina u Gradačcu je bila veoma razvijena sportska aktivnost koja se odvijela pri Sportskom društvu „Partizan“ u kome je Ibrahim bio jedan od vodećih organizatora i trenera. Razvija se masovna sportska aktivnost i u Gradačcu se organizuju brojne vježbe kao i sletovi prigodom značajnih datuma. Bio je fudbaler - FK „Zvijezda“ , i dugo godina u upravi toga kluba.
Još u ranoj mladosti pokazao je svoje sklonosti prema slikarstvu. Čitav svoj život ostao je vjeran prema ovoj grani umjetnosti u kojoj dolazi do izražaja njegov nesumnjivi slikarski talenat. Tako su nastale stotine njegovih vrijednih slikarskih ostvarenja. Njegovi radovi plijenili su ljepotom na brojnim izložbama, kako samostalnim, tako i kolektivnim. Naime, Bahić je organizovao 35 samostalnih izložbi svojih slika, a na kolektivnim izložbama je učestvovao više od dvadeset puta. Stvaralački nemirna i istraživački radoznala Bahićeva priroda vodila je slikara na putovanja po evropskim metropolama (Pariz, Rim, Budimpešta) . Sa ovih putovanja Bahić se vraćao sa bogatim slikarsko-spisateljskim prtljagom (skice, crteži, putopisne impresije i sl.). U zadnjih dvadeset godina svog života, svoje likovne radove radio je u ciklusima od kojih su poznati: „Stara Bosna“, „Bosna moga djetinjstva“, „Pariski ciklus“, „Mrtva priroda“ i sl.
Mnogi zaljubljenici ove umjetnosti rado su kupovali njegove slikarske radove, a u Gradačcu nije bilo ozbiljnije privredne organizacije ili ustanove čije zidove nisu krasile slike ovog vrsnog slikara. U svojim slikarskim radovima ispoljavao je posebnu ljubav prema Gradačcu i motivima iz njegove prošlosti i sadašnjosti, a posebno je pokazivao interes za kulturno istorijske spomenike kao i za prošlost Gradačca sa početka dvadesetog stoljeća. U Općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Zagreb 1979. godine registrovan je kao slikar umjetnik od značaja ne samo za područje BiH, nego i šire . Široj javnosti je manje poznato da je Bahić pisao svoje putopise koji, na žalost za njegova života nisu štampani. Bili su to putopisi iz Pariza, Kaira, Budimpešte i jedan putopis o iz Beča sa sa atletskog takmičenja ,,Gimnaestrade- Beč,, od 25.7.1965. godine. U rukopisu su ostale i dvije monografije: Fudbal Gradačca 1922-1977. godina kao i monografija Gradačac 1461-1981. godine .
Njegova poznata Mapa crteža „Stari Gradačac“ , krasi zidove mnogih kuća, među kojima i kuću pisca ovih redova , kao i kuću Ibrahimovog sina Zorana , a obojica žive u jednoj dalekoj zemlji preko okeana, zvanoj Canada.
Talenat za slikanje od Ibrahima Bahića je naslijedila njegova kćerka Sonja (Bahić) Inkić koja se amaterski još uvijek bavi slikanjem i svoje radove objavljuje na facebook. Sin Zoran je takođe naslijedio očev talenat i uspješno se bavi slikanjem već duži period. Sin Bojan i unuka Nataša Mulavdić (Sonjina kćerka) su svoj talenat za slikanje uokvirili diplomama Sarajevske Akademije likovnih umjetnosti. Slikanjem se bave profesionalno tako što Nataša radi kao nastavnica likovnog u OŠ „Ivan Goran Kovačić“, Gradačac, a Bojan je vlasnik privatnog studija pod nazivom „Art Creation Service”, USA, Kalifornija.
O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 04/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
350535