Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


22.06.2015.

FUDBALSKA LEGENDA, SAFET KIKIĆ - ĆIRE



Rijetki su oni koji još za života uđu u legende i o kojima se priče pričaju i tekstovi u novinskim stupcima pišu. U jednu od takvih legendi ušao je naš sugrađanin, fudbaler FK “Zvijezda” iz Gradačca, Safet Kikić, poznat po nadimku Ćire. Zato ja danas o njemu priču pišem i u okvir znamenitih ljudi Gradačca, uvrštavam. Safet je rođen 1942. godine u Gradačcu od oca Mehmeda i majke Derviše. Nažalost, nije imao priliku da odraste uz majčinu ljubav jer mu je mati umrla kad je Safet imao samo četiri godine. Po prirodi tih i skroman odrastao je sa ocem Mehmedom koji se o njemu brinuo čitav život. Skoro jedina igra u kojoj je uživao bilo je igranje lopte sa djecom iz komšiluka. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Gradačcu. U gradačačkoj Zvijezdi je počeo da igra još kao srednjoškolac, a onda odlazi na studije u Sarajevo. Kao student pravnog fakulteta 1962. godine počinje da igra u FK “Željezničar”. Bilo je to vrijeme kad je u Želji igrao i slavni Ivica Osim. Ivica je igrao u napadu, a onako robusan i visok Safet je dobio poziciju odbrambenog igrača. Nažalost to nije dugo potrajalo i Safet na pripremma u Bugojnu doživljava povredu koljenja, poslje čega se posvećuje studiju kojeg uspješno završava.
U međuvremenu igra za Zvijezdu i puni stadione sa publikom, kako na domaćem tako i na protivničkom terenu. Postaje golgeter koji se ne zaboravlja. Udarci glavom bili su njegova specijalnost, ali pamtimo i golove koje je postizao udarcem noge poslije čega je lopta poput projektila ulijetala u protivnički gol. Zvijezdin stadion ispod gradačačke aleje upamtili smo po bravuroznim Safetovim driblinzima. Sjećam se kad je u Gradačac došao stomatolog dr. Dževad Konjhodžić koji je bio vrstan fudbaler i koji će tada zaigrati za Zvijezdu. Obzirom da je igrao poziciju centra, koja je do tada bila rezervisana za Safeta, tadašnji trener je u prvu postavu stavio Konjhodžića, a Safet je po prvi put u životu sjedio na klupi. Moram priznati da je Konjhodžić igrao lijepo i atraktivno. Driblao je pred protivničkim golom i šutirao, ali pogodka nije bilo. Bez golova završeno je prvo poluvrijeme i onda je u igru ušao Safet.
Prva minuta igre i nabačaj sa lijevog krila. Safet prima loptu na prsa, spušta je na desnu nogu, snažan udarac i gooool. Publika gromoglasno uzvikuje Safetovo ime, odnosno sa svih strana se čuje Ćire, Ćire, što je bio njegov nadimak još od djetinjstva. I naravno, kao što je pristigao dr.Konjodžić tako su kasnije pristigle nove generacije i Safet se postepeno povlaći iz igre. Dugo godina poslije toga ostaje u Upravi Zvijezde, a danas kao penzioner navrati da iz publike pogleda utakmicu i uživa u igri kluba za kojeg je nekada i sam igrao. Pričajući ovu priču moram priznati da sam se prisjetio i mnogih drugih igrača koji su sa Safetom igrali u različitom vremenskom periodu, pa hajde da to sjećanje podijelim sa vama. Bili su to sljedeći fudbaleri: Avdagić Ibrahim (Mitke), Alimanović Ibro (Ćibre), Alimanović Ragib, Alimanović Sakib, Alimanović Reuf (Tarzo), Burkanović Milan, Bradarić Isak (golman), Čajić Stjepan (golman), Čirić Jovica, Ćosić Sakib, Ćosić Samid, Delić Alija (Drlje), Dizdar Enver, Doborac Miralem, Džinović Osman, Fačić Hasan (Fača), Hasanović Sakib-Štila (golman), Haskić Asim (Đuro), Ibrišimović Husein (Pištolj), Imamović Sadan-Rašlje (golman), Jašarević Ešef, Jašarević Sulejman (Bijelko), Kaurin Dušan, Kevrić Agan, Kevrić Mustafa (Pidak), Kikić Muris, Kikić Dževad (Kenedi), Kikić Munever (Šikan), Konjhodžić Dževad, Lojić Senahid (Loja), Lazić Nenad, Matanović Nikola, Mešanović Zijo, Moring Drago, Mišić Uroš (golman), Meškić Ibrahim (Brajko), Milkić Sadija, Mikulić Budimir (Budo), Nikić Nikola, Pelešević Salih, Pobrić Salih (Pobro), Sarajlić Enes (Drvo), Skenderović Meha, Skenderović Burho, Smajić Mirsad (golman), Stefanović Milenko (Mama), Stefanović Stojan (Stole), Šehić Sakib, Tipura Adem (igrać i trener) i još mnogi drugi.
Svi ovi fudbaleri odigrali su bezbroj utakmica uz suđenje fudbalskih sudija među kojima je bilo i onih iz Gradačca. Starije generacije se sigurno sjećaju Imamović Safeta, Kevrić Muje, Soldin Šerifa i Golać Fehima. Prisjećajući se ovih imena, sjećanja naviru u kojima vidim i naše sugrađane koji su bili u upravi Zvijezde, među kojima naročito: Bahić Ibrahim, Imamović Suad, Kikić Mustafa, Jašarević Mustafa, M.Halilović Muhidin, Đulbegović Halid, Kadrić Jusuf, Ćustović Zajko, Bodiroga Ranko, Hećimović Hasan, H. Kasumović Muharem, Imširović Raif, Popović Dragan i čovjek broj jedan iz naše priče, Kikić Safet (Ćire) .
Pominjući njegovo ime uvijek se vratim u 80-e godine 20. stoljeća, odnosno u vrijeme kad sam kao dipl. pravnik radio sa Safetom u Radnoj zajednici RO „Trebava“. Imali smo zajednički ofis na spratu tadašnje robne kuće. Bilo je to vrijeme kad se u sportu radilo amaterski i isključivo iz ljubavi prema svom klubu. Kad ovo kažem onda mislim na sve učesnike sporta, što znači počev od fudbalera pa do onih koji su bili u upravi kluba. Uz svoj redovni posao člana poslovodnog odbora za pravna pitanja, Safet je obavljao i razne poslove za FK Zvijezdu. U to vrijeme u upravi Zvijezde bio je i H.Kasumović Muharem (bivši sekretar Komunalnog preduzeća), koji je skoro svakodnevno navraćao kod Safeta, tražeći od njega određene upute, savjete i sl. Bilo je to vrijeme socijalističkog uređenja države kad nije bilo profesionalizma u sportu i kad se veći dio amaterskih poslova obavljao za vrijeme radnog vremena u instituciji gdje si radio. Ali, mi nećemo o politici jer to nije naša tema. Zato, vratimo se junaku naše priče i recimo o njemu još nekoliko riječi. Poslije završenog studija, Safet se oženio sa Sivić Dževidom, poznatom gradačačkom trgovkinjom, sa kojom je dobio dvoje djece, sina Saida i kčerku Dženanu. Iz RO „Trebava“, 1982. godine prelazi u pravosuđe na poslove Javnog tužioca, a poslije rata odlazi u prijevremenu penziju. Penzionerske dane provodi u Gradačcu gdje zajedno sa svojom suprugom Dževidom uživa u posjetama četvero svojih unučadi. O sportu uvijek rado priča i sa osmjehom se prisjeća vremena kad je bio nezamjenjiv centarfor FK Zvijezda.
Ta sjećanja pomalo i blijede zbog čega ja sve ovo stavljam na papir i našeg Safeta u ovir vječnosti stavlajm.
O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

08.06.2015.

GDJE JE MEZAR HUSEIN-KAPETANA GRADAŠČEVIĆA



Priču o smrti Husein-kapetana Gradaščevića i njegovom mezaru napisao sam na svom Blogu 2011. godine i tom prilikom sam objavio dvije moguće fotografije njegovog mezara. Jedna od tih fotografija se pojavila još za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je bila pokrenuta i inicijativa za prenošenje kapetanovih posmrtnih ostataka u Sarajevo. Medjutim, kako je ta inicijativa bila politički obojena, od toga se odustalo da bi ponovo bila pokrenuta u poslijeratnom periodu Bosne i Hercegovine. O čemu se zapravo radi. Projektom igradnje gradskog trga koji bi nosio naziv Trg “Alije Izedbegovića” , predviđena je i gradnja turbeta Husein-kapetana Gradaščavića. O izgradnji tog trga pročitajte OVDJE ”.

Pored toga u Gradačcu je predviđena i izgradnja Muzeja odbrane BiH, za što je takođe urađen elaborat. I u ovom projektu je predviđeno kapetanovo turbe. O opravdanosti elaborata za izgradnju ovog muzeja možete pročitati OVDJE ”.

Ne ulazeći u detalje ovih projekata, meni je bila interensantna ideja o izgradnji kapetanovog turbeta, jer istovremeno se od nekih historičara i pisaca moglo čuti kako mikro lokacija tog mezara nije poznata. Naime, zna se samo da se mezar nalazi na mezarju Ejub u Istanbulu, ali se ne zna ko je uslikao fotografiju mezara koja potiče iz Drugog svjetskog rata, a po svoj prilici poslije toga nikad niko nije posjetio taj mezar sve do današnjeg dana. Čudno, zar ne! Hvalimo se ljepotom grada kojem su najveći pečat dali upravo Gradaščevići i dićimo se Kulom Zmaja od Bosne, koju oni sagradiše. O Husein-kapetanu pjesme ispjevasmo i knjige napisasmo. Kad nam bude najteže njega prizivamo. U raznim projektima i turbe mu namijensmo a ni tačnu lokaciju njegovog mezara ne znamo. Licemjere, ili možda griješim. Ako zaista potoji iskrena namjera da se Kapetanovi posmrtni ostaci prenesu u Gradačac, zar je bilo teško formirati jednu delegaciju od nekoliko stručnih istraživača koji bi otišli u Istanbul i pokušali pronaći Huseinov mezar. Ako ni zbog čega drugog, a ono bar zbog toga da mu vjernici na mezar mogu otići i fatihu proučiti, a ostali posjetitelji počast odati.

Ponukan takvim indolentnim odnosom zvaničnih državnih institucija, lično sam uložio određeni napor da saznam za lokaciju Husein-kapetanovog mezara. Rezultat toga bila je fotografija koju sam objavio na svom blogu 2011. godine, koju možete vidjeti OVDJE ”.

Od samog početka me mučilo to što se na nišanu ne vidi natpis koji bi potvrdio da se zaista radi o Husenovom mezaru. Tražio sam tu nedostajuću kariku i dobio je od dr. med. Emina Džanića iz Zagreba. Gosp. Džanić mi se obratio prije nekoliko mjeseci i zamolio da mu pomognem sa uputama kako da dođe do Huseinovog mezara, čija fotografija je objavljena na mom blogu. Kao razlog naveo je činjenicu da je mezarje Ejub isuviše veliko i da zauzima ogromnu površinu, a on ima veliku želju da posjeti Huseinov mezar. Poslije naše kratke prepiske, gosp. Džanić je otišao u Istanbul, te uz pomoć fotografije sa mog Bloga i uputa radnika iz Eyup Sultanove džamije, pronašao je dotićni mezar.

Tom prilikom napravio je nekoliko novih fotografija i po povratku u Zagreb preduzeo prve korake u pokušaju prevoda teksta sa nišana. Stupio je u kontakt sa svojom poznanicom i kolegicom po struci, Prim.Vesnom Hadžiosmanović iz Sarajeva, koja ga je uputila na Prof. Dr. Aminu Šiljak-Jasenković, da bi se na kraju tekst našao u rukama Mr. sci Nusreta Čole. Gosp. Čolo je preveo spomenuti tekst i utvrdio da se ne radi o mezaru Husein-kapetana Gradaščevića već da je to mezar izvjesnog Sarayli Mustafa age, koji je umro 23. Muharemma 1192. godine, odnosno 23. Februara 1778. godine po Gregorijanskom kalendaru.

Zbog svega naprijed navedenog, objavljenu fotografiju povlaćim sa Bloga, a sve u cilju kako se ne bi svarala daljna zabluda u pogledu mezara Husein-kapetana Gradaščevića.

Takođe molim i sve one koji su eventualno preuzeli fotogtafiju sa mog Bloga, da je u budućem vremenu ne objavljuju kao Huseinov mezar.

Ujedno koristim priliku da se zahvalim dr. med. Eminu Džaniću, Prim. Vesni Hadžiosmanović, Prof. Dr. Amini Šiljak-Jasenković, a naročito Mr. sci Nusretu Čolo. Svi oni zajedno, doprinijeli su utvrđivanju istine u pogledu sporne fotografije.

Potraga za tačnom lokacijom mezara Husein-kapetana Gradaščevića se nastavlja. O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

01.06.2015.

AKADEMSKI SLIKAR I VAJAR BILAJAC IBRAHIM



Sa velikim zadovoljstvom danas pišem priču o još jednom čovjeku koji spada u red znamenitih ličnosti Gradačca. Pišem priču o akademskom slikaru i vajaru Ibrahimu Bilajcu, odnosno o našem Ibrici, kako su ga mnogi od milja zvali. Ibrahim je rođen 1930. godine u Mionici kod Gradačca od oca Abdulkadira i majke Bungur Melće.
Imao je još četiri brata i dvije setre. Bili su to: Abdulah (Avdo), Asim, Izet i Edhem, kao i sestre Nura Sahačić i Izeta Mešić. Njihov otac Abdulkadir je bio pisar u opštini, a majka Melća domaćica. Bilo je to siromašno domaćinstvo u kojem je uz velike roditeljske napore iškolovano svih sedmero djece. Ibrahim je u Gradačcu završio osnovnu školu i Nižu realnu gimnaziju.
Tadašnja direktorica gimnazije, Angela Kunce, zapazila je Ibricin talenat za likovnu umjetnost i uz puno truda izborila se da Ibrahim dobije stipendiju od Brčanskog sreza. To mu je omogućilo da se 1953. godine upiše u školu za primijenjenu umjetnost u Sarajevu na odsjeku za vajarstvo.
U toj školi dolazi do izražaja njegov talenat pa mu se daje podsticaj za dalje školovanje i usavršavanje.
Nakon srednje škole odlazi u Beograd i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti na katedri kod profesora Ilije Kolarevoća. Studij završava 1959. godine, poslije čega od fondacije “Moša Pijade” dobiva stipendiju za postdiplomski studij na Odsjeku za vajarstvo, kojeg veoma uspješno završava 1961. godine.
Još za vrijeme školovanja zapaženi su radovi ovog nadarenog vajara, pa već 1957. godine prvi puta izlaže svoje radove u Udruženju likovnih umjetnika Srbije, a u periodu od 1960. do 1965. godine učestvuje na više kolektivnih izložbi u Beogradu.
Poslije završenog školovanja vraća se u Gradačac gdje svoje umjetničke radove počinje ostvarivati u roditeljskoj kući, a potom u kući Ante i Vinke Mihaljević, gdje otvara i svoju prvu samostalnu izložbu 1964. godine.
Bez stvarnog zaposlenja i bez ikakve materijalne podloge, Ibrahim provodi u Gradačcu skoro deset godina. U tom periodu, kad je mogao najviše dati u svom umjetničkom stvaralaštvu, biva zapostavljen. Tek 1972. godine uz zalaganje njegovih prijatelja i ljudi koji su cijenili njegov umjetnički rad, odlazi u Sarajevo i dobiva zaposlenje u Školi za primijenjene umjetnosti. Tada mu se rješava i stambeno pitanje kao i obezbjeđuje atelje.
Iste godine Ibrahim postaje član Udruženja likovnih umjetnika BiH i u Sarajevu otvara svoju samostalnu izložbu na kojoj izlaže 11 skulptura i 16 crteža. Ta izložba naišla je na veoma pozitivne kritike stručnih krugova. Zapažene su njegove skulpture: “Uspavana figura”, “Oble forme”, “Kamen” i druge, a od crteža: “Okrugla forma”, “Sjećanja”, “Horizontalna kompozicija” i još neki radovi.
U deceniji imeđu sedamdesetih i osamdesetih godina, pored Sarajeva, Ibrahim izlaže svoje radove u: Gradačcu, Tuzli, Zenici, Mostaru, Banja Luci, Čapljini, Brčkom, Doboju, Stocu, Bugojnu i Dubrovniku, a sa grupom sarajevskih umjetnika učestvuje na zajedničkim izložbama u Tetovu i Skoplju. Zajedno sa Ismetom Mujezinovićem, Mersadom Berberom i sa još mnogim poznatim umjetnicima, 1977. godine učestvuje u izradi portreta Josipa Broza Tita. Iz tog vremena datira i kolektivna fotografija na kojoj se vidi i naš Ibrica.
Za bistu Hasana Brkića, jednog od predsjednika vlade SR BiH poslije Drugog svjetskog rata, Bilajac je osvojio prvu nagradu. Pored biste Hasana Brkića, veoma uspješno je izradio i biste: Josipa Broza-Tita, Husein-kapetana Gradačševića, Maka Dizdara, Josipa Šibera, Pere Bosića, Slobodana-Principa Selje i još nekih drugih.
Zajedno sa drugim umjetnicima učestvovao je u izradi pojedinih umjetničkih segmenata za Spomen park žrtvama fašizma na Vracama kod Sarajeva, te umjetničkog reljefa za spomen obilježje palim borcima Drugog svjetskog rata u Gradačcu. Njegovi radovi se nalaze u mnogobrojnim mjestima, od kojih veliki dio u posjedu Umjetničke galerije u Sarajevu. Tokom 1984. godine Ibrahimovo zdravlje je znatno narušeno. Zbog pretrpljenog moždanog udara djelimićno gubi pamćenje i postaje težak bolesnik.
Poslije liječenja na Neurološkoj klinici u Sarajevu, penzioniše se i 1985. godine i ponovo vraća u svoj rodni Gradačac. Obzirom da se nikada nije ženio niti je imao svojih potomaka, o njemu se brine već ostarjela majka Melća, kojoj pomažu i ostali članovi porodice. To traje sve do do 1988. godine kada mu majka Melća umire, a o njemu brigu preuzima sestra Izeta sa svojom porodicom. Nažalost, ubrzo doživljava još dva moždana udara, poslije čega 1998. godine prestaje da kuca srce ovog plemenitog čovjeka. Sahranjen je u Gradačcu na mezarju Meškino brdo. Uz zalaganje tadašnjeg predsjednika BZK “Preporod” iz Gradačca, gosp. Bege Gradaščevića, 27.07.2008. godine posthumno je organizovana izložba umjetničkih radova Ibrahima Bilajca. Inače, ti radovi se, kao zaostavština nalaze u posjedu njegove sestre Izete Mešić.
Lijepo bi bilo kad bi nadležne institucije našle načina da se ti radovi otkupe i nađe stalni izložbeni prostor u toj Zajednici, ili da se smjeste u Zavičajnu zbirku Gradačca. Na taj način, Gradačac bi se bar malo iskupio za propuštenu brigu o ovom vrsnom umjetniku
.
O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 06/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića
138. Ko je bio Prof.dr.sc.Mustafa Imamović







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
452825