Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


06.07.2015.

GRADAČAČKI DOAJEN, JOVAN STEFANOVIĆ SA SUPRUGOM JELENOM



JOVAN STEFANOVIĆ
Kako osloviti čovjeka koji je kao prosvjetni radnik došao u Gradačac 1947. godine i čitav radni vijek proveo u tom gradu, gdje i danas živi. Same po sebi nameću se riječi „gradačački doajen“ , kojima pridodajem i suprugu Jelenu. Ko su bili Jovan i Jelena Stefanović i šta znamo o njima osim da je Jovan bio nastavnik tehničkog obrazovanja, a Jelena bibliotekar gradske biblioteke. Hajde da ih bliže upoznamo.
Jovan, ili skraćeno Jovo, kako smo ga najčešće zvali, rođen je u Pirotu 1929. godine od oca Borisava i majke Desanke. Kao dječaka koji je pohađao osmogodišnju školu zatekao je Drugi svjetski rat u kojem njegov rodni Pirot okupiran od strane Bugarske, tako da je Jovo bio prisiljen sedmi i osmi razred završiti na bugarskom jeziku. Poslije završene osmogodišnje škole priključuje se NOP-u gdje ostaje sve do kraja rata.
Poslije rata pohađa učiteljsku školu u Pirotu i Sarajevu, odakle po završenom školovanju dekretom Ministarstva prosvjete biva raspoređen za učitelja u Gradačac, odnosno u selo Zelinju Donju. Bio je prvi učitelj u istoriji tog sela. U prvi razred su upisana djeca od sedam do deset godina starosti i bila su dva takva odjeljenja od po 60 učenika. Možemo samo zamisliti kako je bilo raditi sa tolikim brojem učenika. Obzirom da je Jovo veoma uspješno odradio taj posao, već sljedeće godine je premješten u Srnice D. gdje je napravljena nova zgrada za osnovnu školu, a 1948. godine biva premješten u Gradačac na poslove vaspitača u domu za ratnu siročad. Za mladog i ambicioznog učitelja bio je to veoma buran i dinamićan period u životu.
Uz sve to Jovo je bio politički aktivan što ga je, u periodu Informbiroa, koštalo zatvora. Moja namjera nije da pišem o politici, ali radi mladih ljudi koji su rođeni puno poslije ovog perioda, recimo ukrato šta je to Informbiro. Pod ovim pojmom se podrazumijeva Istočnoevropska Organizacija Komunističkih Partija, koja je djelovala od 1947. do1956. godine, a formirana je na inicijativu SSSR-a. Njen idejni vođa je bio Josif Visarionovič-Staljin. Sa Staljinovim idejama nije se slagao predsjednik SFRJ, Josip Broz-Tito i tada se zaoštrava situacija između te organizacije i Jugoslavije. Informbiro donosi jednu Rezoluciju kojom se vrši ekonomska blokada Jugoslavije i traži i smjenjivanje njenog političkog rukovodstva na čelu sa Titom. Mnogi članovi tadašnje Komunističke partije Jugoslavije našli su se između dvije vatre. Oni koji su na bilo koji način pokazivali da su za Rezolucije Informbiroa bili su politički proganjani i od strane vlasti zatvarani u zatvore po mnogim gradovima. Jedan od najzloglasnijih zatvora i kao najveća mrlja tadašnjeg sistema bio je zatvor na Golom Otoku. Sam postupak zatvaranja ljudi odvijao se bez sudskog postupka što je podrazumijevalo hapšenje i nevinih ljudi koji nisu imali prilike dokazati svoju nevinost. Jedan od takvih ljudi bio je i naš Jovo Stefanović. Kao navodni pristalica Informbiroa uhapšen je 1949. godine i bez sudske odluke poslat u zatvor na Goli Otok gdje je proveo punih 500 dana. Nakon 64 godine rehabilitovan je materijalno obeštećen u skladu sa presudom Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine.
Poslije puštanja iz zatvora Jovo se ženi sa Jelenom Šćulac iz Bitolje i 1952. godine zajedno dolaze u Gradačac, gdje Jovo ponovo dobija posao učitelja, a Jelena se zapošljava u službi skupštine opštine kao administrativni radnik. Iz tog braka rođeno je dvoje djece, kčerka Vesna i sin Boro.
Kao učitelj, Jovo radi do 1959. godine, kada se u osnovne škole umjesto ručnog rada, uvodi novi nastavni predmet tehničko obrazovanje. Tada Opština Gradačac upućuje na školovanje u Banja Luku dva svoja učitelja – Ismetu Hadžiomerović i Jovana Stefanovića. Nakon završene pedagoške akademije vraćaju se u Gradačac kao prvi nastavnici Tehničkog obrazovanja. Od tada, Jovan cijeli život druguje sa tehnikom. Učeći tehničke vještine od svojih nastavnika, gradačački učenici su se čak 15 puta plasirali na savezna takmičenja bivše države koja su održavana počev od Niša, Beograda, Zagreba, Murske Sobote, Budve…do Sutomora, Vršca, Ohrida, Prištine, Pule, Gradačca i td. Na svakoj smotri su osvojili po neko zavidno priznanje. Kada je 1984. godine ponuđeno Gradačcu da, kao vrlo uspješna i zaslužna sredina tadašnje države, bude domaćin savezne smotre, upriličen je sastanak svih čelnih ljudi Gradačca na kome je trebalo donijeti odluku. Radilo se o vrlo velikoj i zahtjevnoj manifestaciji mladih kakva do tada u Gradačcu nije održana. Predsjednik SIZ-a za kulturu, Sejfo Šarić, tada se obratio Jovi sljedečim riječima: “Jovane, može li se ovo valjano uraditi? U pitanju je obraz Gradačca!”. “Može, odlučno je rekao Jovan. Imamo dobar tim” . Ispostavilo se da je bio u pravu, jer tim je bio zapravo cijeli Gradačac i smotra je morala uspjeti. Godinama se poslije prepričavalo kako je to do tada bila najbolje organizovana smotra.
Uz sve to Jovo je stizao da učestvuje i na radnim akcijama koje su u periodu poslije Drugog svjetskog rata bile sastavni dio izgradnje države. Tako je bio učesnik u izgradnji pruge Brčko-Banovići i pruge, Šamac-Sarajevo, zatim na akciji izgradnje Novog Beograda i izgradnji Jadranske magistrale.
Za ovakav rad slijedila su i priznanja. Dobitnik je Ordena rada i Ordena zasluga za narod, kao i nekoliko plaketa sa nivoa bivše države Jugoslavije. Tu su i nagrade od Republike BiH, među kojima ističemo plaketu povodom 70. godina ZAVNOBIH-a. Sa nivoa opštine Gradačac dobitnik je Šestoaprilske plakate i nagrade “Hasan Kikić”, kao najvišeg priznanje koje se dodjeljuje prosvjetnim radnicima. Malo je ljudi iz oblasti tehničke kulture kao što je Jovan Stefanović, koji se mogu pohvaliti sa čak 34 priznanja, među kojima i ona najveća, kao što su Zlatni točak tehnike i Zlatna plaketa, koja su se dodjeljivala od strane Udruženja za naučno - tehnički odgoj mladih bivše Jugoslavije i tadašnje Republike BiH. Posebno je ponosan na svoje učenike koji su nastavili njegovim stopama i koji su postali uspješni nastavnici tehničkog obrazovanja, a to su: Muhamed Avdić, Ahmet Beširović, Mersed Trakić, Omer Selimović, Kemala Bahić i Asim Gluhić. Za Jovu se ne može reći da je poslije penzije stao. Kuća mu je radionica. Uvijek nešto konstruiše, reže, kuje, sklapa makete brodova i sl. Kao Jovin posebno vrijedan rad treba spomenuti maketu Gradačačke čaršije , onako kako je izgledala tridesetih godina prošlog stoljeća, koja se čuva u Muzejskoj zbirci grada. Kao istaknuti stručnjak bio je recenzent dva udžbenika iz oblasti tehničkog obrazovanja, a sa kolegama je i koautor dva nova udžbenika za peti i šesti razred osnovne škole.

JELENA STEFANOVIĆ
Jelena je rođena 1935. godine u Bitolju od oca Janka i majke Branislave. Kao vojno lice otac joj službovao u Makedoniji gdje je 1940. godine relativno mlad umro. Njena majka se tada sa maloljetnom djecom seli u Pirot. Obzirom da je ubrzo izbio rat, porodica je teško živjela i Jelenina majka je tkala ćilime da bi prehranila djecu. Poslije rata, odnosno 1952. godine Jelena se udala za Jovu Stefanovića i doselila u naš Gradačac. Nekoliko godina je provela na poslu u organima Skupštine opštine, a 1949. godine biva raspoređena na poslove bibliotekara gradske biblioteke. Kao profesionalni bibliotekar ostaje tu sve do svog penzionisanja 1986. godine. Mnoga školska djeca su je upamtila kao milu i dragu osobu. Za vrijeme svog rada pohvaljivana je za predani rad i dobitnik je nekoliko pismenih priznanja među kojima i Šestoaprilske plakete Gradačca. Godine 1995. je teško oboljela i iste godine umrla. Njena vjećna kuća sagrađena je na gradskom groblju u Gradačcu.
KRAJ
Puno bi se toga još moglo napisati o ovom bračnom paru, ali ja se nadam da će i ovo biti dovoljno kako bi Jovu i Jelenu, u znamenite ljude našeg Gradačca uvrstili i od zaborava otrgnuli.

O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 07/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
354872

Powered by Blogger.ba