Bibliografija
“Historija est testis temporum, lux veritatis, vita memorie, magistra vitae, nutia vetustatis.
”( Historija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica đivota, vijesnik davnine.), M.T.Ciceron.





Knjigu, “Kako je nastala zemlja Bosna”, napisao sam 2003. godine. Naime, na nagovor mog mlađeg sina Benjamina, svoje zabilješke o historiji Bosne, pretočio sam u jednu svojevrsnu knjigu. Pisana je za moju dušu i bez namjere njenog publikovanja. Bila je dostupna samo članovima moje obitelji i nekolicini dobrih prijatelja. Ovdje možete vidjeti naslovnicu knjige koju je uradio moj stariji sin Sanjin. Pišući o znamenitostima Gradačca, knjiga mi je ponovo došla pod ruku i sječanje na nju želim podijeliti sa vama. Klikom na naslovnicu otvorit ćete knjgu za čitanje.

BIBLIOGRAFIJA

- Esad Sarajlić, Gradačac 1945-1991. Gradačac, 2003.
- Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2007
- Esad Sarajlić, Historijski razvoj srednjoškolskog obrazovanja u Gradačcu do 1995., Gradačac, 2011.
- Esad Sarajlić, JU osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Gradačac (1962-2012)
- Mehmedalija Tufekčić,Gradačac u 1941 godini
- Esad Tihić, Gradačac od 1941 do 1945. Gradačac, 2000.
- Esad Zukić i Sejad Berbić, 60 godina zdravstva u Gradačcu, Gradačac. 2004.
- Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i hercegovini, Sarajevo 1980.
- Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834) Biografija, Sarajevo, 2002.
- Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina. (Rukopis Nacrta za monografiju koja nikad nije štampana)
- Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997.
- Nijaz Duraković, Proklestvo Muslimana, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, Gradačac-Turistiški i privredni vodić, Gradačac,1990.
- Sadik Šehić, Zmaj od Bosne, Tuzla, 1991.
- Sadik Šehić, Sumbulški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla, 1998.
- Sadik Šehić, 112. godina gradačačkog suda, Gradačac, 1999.
- Sadik Šehić, Romski snovi o krilatom konju.
- Suad Krajnović, Građanin provincije
- Feri Midžan, Kikičev put u smrt
- Hasan Kikić, Provincija u pozadini
- Hasan Kikić, HO-RUK
- Hasan Kikić, Bukve
- Ahmed Muradbegović, Ponos



VIDEO:
Moj govor povodom godisnjice rada "Elektrodistribucije" u ratnim uslovima




VIDEO:
Moj golubarnik







VIDEO:
Gradačac moj rodni grad


15.02.2016.

HALIL NEZIĆ I NJEGOV MLIN


Jedne prilike sam rekao kako je pisati o ljudima častan i odgovoran zadatak, ali nimalo lak i zahvalan posao. Prihvatajući se toga zadatka pisac mora biti svjestan da u jednu priču od nekoliko stranica nije u stanju ispisati cijeli nečiji život, a pogotovo kad piše o jednom“Velikom čovjeku iz reda malih”. Taj odgovorni zadatak sam prihvatio i sa velikim zadovoljstvom vam pišem priču o Nezić Halilu i njegovom mlinu za mljevenje žitarica. U Gradačcu je vjerovatno mali broj onih koji nisu znali ili nisu čuli za Halila i njegov mlin, ali isto tako vjerovatno je malo i onih koji znaju nešto više o Halilu i njegovoj porodici. Zato krenimo od njegovog rođenja.

Halil je rođen 1928. godine u Gradačcu od oca Ćamila i majke Fatime, rođ. Kadić. Oca nije ni upamtio jer je Ćamil poginuo samo dvije godine poslije Halilovog rođenja. Odrastao je u kući djeda Age i nene Aiše. Djed je bio poljoprivrednik tako da je Halil počeo da čuva djedove krave i volove još od svoje šeste godine. Kad je imao deset godina sa djedom je već orao zemlju, a sa trinaest počinje samostalno da ore kod drugih poljoprivrednika. Sa volovima i plugom radi sve do 1948. godine kada kupuje svog prvog konja, Sokola. Bio je to početak njegovog uspona kojeg će na kratko prekinuti odlazak na odsluženje vojne obaveze. Po povratku iz vojske, 1951. godine, ženi se sa Hatidžom Ćulah iz Toka kod Gradačca.
U tom periodu pokazuju se i prve posljedice teškog rada kojeg je Halil radio u djetinjstvu. Sve češče oboljeva i traži pomoć po bolnicama u kojima ostaje i po nekoliko mjeseci. Godine 1956. umire mu i majka Fatima. Srećom, njegovo zdravstveno stanje se popravilo i Halil se hvata u koštac sa poslom kako bi izdržavao svoju porodicu. Sa suprugom Hatidžom dobio je četvero djece od kojih dva sina i dvije kčerke. Navedimo ih po starosti: Sin Dedo, rođ. 1951. godine, kčerka Fatima (1958), sin Hasan (1961) i kčerka Bahrija (1969) godine.

U periodu od 1951. pa sve do 1968. godine Halil radi sa konjskim zapregoma što mu je omogućilo da kupi svoj prvi kamion marke Čepel (Scepel). Rad sa kamionom mu je bila odskočna daska u daljem poslovanju.
Pet godina kasnije, odnosno 1973. godine kupuje drugi kamion kojeg će voziti njegov stariji sin Dedo, tako da se porodični biznis vodi sa dva kamiona. U tom periodu nije bilo puno privatnih kamiona a grđevinski poslovi na području Gradalca su bili u ekspanziji. Njih dvojica su radili na mnogim radilištima i tako stvorili značajnu materijalnu dobit. Štedio se svaki dinar i od ušteđenog novca Halil kupuje građevinsku mašinu rovokopača sa kojim će raditi njegov mlađi sin Hasan. Od tada je to bila tročlana ekipa koja je sa rovokopačem radila razne vrste iskopa, a prevoz obavljala sa kamionima. Posla je bilo puno, ali naplata se teško ostvarivala, što je nagnalo Halila da počne razmišljati i o drugim vrstama biznisa.
U tim razmišljanjima prisjećao se Halil svog dječakog odrastanja kod djeda Age i njihovih odlazaka na vodenice potočare, gdje su sa volovskom zapregom vozili kukuruz i pšenicu na meljaju. Duboko u sjećanjima su mu ostale priče starih mlinara kako su prvi primitivni uređaji za mljevenje žitarica bile kamene ploče sa udubljenjima, u kojim bi se tuckanjem sa drugim kamenom ili komadom tvrdog drveta ručno usitnjavalo zrnevlje i tako dobijalo brašno. Kasnije su se pojavili savršeniji mlinovi izrađeni od dva kamena bloka kružnog oblika, od kojih je donji bio statičan, a gornji se vrtio pokretan ljudima ili stokom. Između njih se ubacivalo zrnevlje koje se mljelo sve do sitnog praha. Kako je okretanje gornjeg kamena bio naporan posao, ljudi su ubrzo počeli koristiti snagu vode, a pojavom parnih mašina i el. energije omogućen je znatno brži postupak mljevenja, što je mlinarima omogućilo i veći profit.
Kako je naš stari Halil imao urođen osjećaj za biznis, svoja sjećanja pretaka u ideju da sagradi mlin za mljevenje žitarica, o kojem će se kasnije najviše brinuti njegov sin Hasan. Bio je to pun pogodak jer u gradu nije bilo značajnijeg objekta te vrste. Sa gradnjom mlina otpočelo se 1983. godine na lokaciji naselja Šehitluci, a njegovo zvanično otvorenje je obavljeno 1986. godine. Bio je to mlin kapaciteta 30 tona na 24 sata. Radilo se svakodnevno i mlin je ubrzo postao poznat na širem području Gradačca.

Prihod od mlina omogučava Halilu da za sina Dedu kupi cisternu. Ta cisterna zarađuje drugu, druga zarađuje treću i tako redom sve do 1990. godine, kada se osniva transportna firma “Eurotrans” u čijem sastavu djeluje pet kamiona. U sastav “Eurotrans ušo je i mlin “Nezić”, tako da rade kao jedna kompanija.
Firma Nezića uspješno radi sve do početka rata 1992. godine, kada prestaje njena redovna djelatnost. Za vrijeme rata mlin je teško oštećen, a sva transportna sredstva su stavljena na raspolaganje u logistički centar opštine Gradačac. U tom nesretnom ratu, 1993. godine od udara granate je poginula Halilova kčerka Fatima zajedno sa svojom kčerkicom Aminom, koja je imala samo 5 godina. Iako skrhan od bola za izgunljenom kčerkom i unukom, Halil se ipak uzdiže iznad svega i poslije rata, zajedno sa svojim sinovima se ponovo hvata u koštac sa poslovnim izazovima.

Njihova firma “Eurotrans”, na Šehitlucima otvara benzinsku stanicu. Samo dvije godine kasnije popravljaju i oštećeni mlin koji ponovo poćinje sa radom 1999. godine. Zbog velike potražnje 2001. godine otvaraju novi mlin kapaciteta 100 tona/24 sata. Kao što to obično biva poslije svakog rata dolazi do obnove zemlje gdje se na svakom koraku osjeća entuzijazam ljudi i borba za opšti napredak. Zemlja dobiva novčanu pomoć i kredite pod povoljnim uslovima, obnavlja se i izgrađuje nova privreda, povečavaju se potrebe stanovništva.
Halil i njegovi sinovi odlučuju da prave i treći mlin sa kapacitetom od 200 tona/24 sata. Za lokaciju biraju industrijsku zonu grada i kupuju dio poslovnog prostora bivše fabrike pletenog namještaja “Razvitak” i distributivnog centra “DC”-a Gradačac.
Zvanično otvaranje novog mlina obavljeno je 28.08.2013. godine, tako što su vrpcu zajednički presjekli Halil Nezić i bivši presjednik predsjedništva BiH Sulejman Tihić. Bilo je to posljedne poslovno djelo ovog velikog i vrijednog čovjeka kojeg je iznjedrio naš Gradačac.
Umro je 2014. u 87. godini života, a iza njega su ostala djela koja koja su naslijedili njegovi sinovi.
Radi lakšeg administrativnog poslovanja Kompanija “Eurotrans” se razdvaja na dvije zasebne kompanije, ali i dalje ostaju kao zajedničko vlasništvo dvojice ravnopravne braće. U djelatnosti “Eurotransa” ostaje transport i benzinska stanica, a mlin “Nezić” obuhvata mljevenje žitarica i proizvodnju brašna.
Mlin “Nezić” u svoju djelatnost sve više uvodi i vlastitu proizvodnju pšenice, tako da svake godine zasade između 20 i 25 hektara plodne zemlje. Kao rezultat napornog rada i velikih poslovni rezultata uslijedila su i mnogobrojna priznanja, od kojih neka možete vidjeti i u ovoj priči.
Ali ne samo poslovna priznanja, već i mnogobrojne zahvalnice koje je Halil dobio po osnovu svog humanitarnog rada. Naime, ovo je čovjek koji je nesebićno pomagao izgradnju puteva, školskih objekata, zdravstvenih ustanova kao i mnogih drugih objekata na području opštine Gradačac. Među prvima se uključio u onovu tuzlanske Behram-begove medrese, a u Islamskoj Vjerskoj Zajednici opštine Gradačac, Halil će ostati upamćen kao vakif u mnogim njenim džematima. Teško bi bilo nabrojati sve pojedinačne pomoći koje je Halil pružio našim sugrađanima, ali mnogi to pamte i u svojim sjećanjima nose ga kao velikog humanitarca.
Na kraju želim reći kako namjera ove priče nije nikakva reklama Hasanovog i Dedinog biznisa, već iskljućivo moj izraz poštovanja prema njihovom ocu, rahmetli Halilu Neziću. Zato ovu priču njemu poklanjam a njegov “Prvi mlin sa Šehitluka”, u znamenitosti našeg grada uvrštavam.

O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
<< 02/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
2829

POSVETA

Ovaj blog posvećujem svom gradu i mojim sugrađanima sa kojima sam proveo najljepše godine života. U tom cilju, na jedan poseban način želim dati svoj doprinos i otrgnuti od zaborava sve one znamenitosti našeg grada koje čine njegovu dušu. Pri tome nemam pretenzija da pisem o historiji, ali ću se poslužiti historijskim činjenicama i podacima koje su historičari napisali i neka mi ne zamjere ako ih pojedinačno ne pomenem, jer sve što cu pisati, biće iz ljubavi prema mom gradu i ljudima koji su na bilo koji način vezani za Gradačac. Mirza Avdičević,
Marta, 2011.godine.


Posalji email

SADRŽAJ
1.Područje Gradačca u prahstorijskom vremenu
2.Prvi pomen Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni
3.Pominjanje Gradačca za vrijeme osmanske imperije
4.Ko je vladao Gradačcem prije Gradaščevića
5.Lirska pjesma koja nagovještava Husein-begovo rođenje
6.Porodični život Husein-kapetana Gradaščevića
7.Originalni portret Husein-kapetana Gradaščevića
8.Kad je nastala i ko je gradio kulu "Zmaja od Bosne"
9.Ko je autor pjesme sa Gradacca bijele kule
10.Smrt Husein-kapetana Gradaščevića i njegov mezar
11.Sviračka džamija i prva medresa u Gradačcu
12.Sviračka česma
13.Čardak Husein-kapetana Gradaščevića
14.Sahat kula
15.Džamija Husejnija
16.Bukvara i Begova džamija
17.Izgradnja crkava na području Gradačačke kapetanije
18.Fra Lovrin grob-svetište u Turiću kod Gradačca
19.Dva turbeta od kultnog značaja sa područja Gradačca
20.Prva biblioteka(kutubhana) u Gradačcu
21.Dom kulture-medresa Muradija
22.Sa Gradačca bijele kule
23.Francuski novac iz 17.stoljeća u Jelovče selu kod Gradačca
24.Nalazi grckog i rimskog novca sa područja Gradačca
25.Stećci sa područja Gradačca
26.Hadži efendijina česma
27.Izvor vode zvani Hlupan
28.Izvor vode Hazna
29.Izvor Gradašnice Starčevac
30.Zmajevac
31.Bezimeni izvor
32.Kamerom kroz Gradačac
33.Točak i Proboj
34.Banja Ilidža Gradačac
35.Gradačac za vrijeme Austro-Ugarske
36.Škola na Gradini-Gimnazija
37.Zgrada Javne biblioteke
38.Crvena škola
39.Dječije obdanište
40.Prva bolnica
41.Zgrada pošte
42.Popovička
43.Škola ucenika u privredi-ŠUP
44.Građanska škola, zgrada na Varoši koje više nema
45.Pravoslavna crkva sv. Ilije proroka u Gradačcu
46.Katolička crkva sv. Marka evanđeliste u Gradačcu
47.Gruntovnica i katastar
48.Gradačačka aleja
49.Kuća porodice Jahića
50.Kuća porodice Taslidžića
51.Vila na aleji
52.Kuća porodice Halilovića
53.Poslovni objekat Karla Manca
54.Poslovni objekat Danka Kabilja
55.Kuća obitelji Mihaljevića
56.Gradačac u vremenu Kraljevine Jugoslavije
57.Dio čaršije sa hotelom iz 1937. godine
58.Poslovni objekat porodice Šakića
59.Sarajlića Bina
60.Dio čaršije sa poslovnim objektom Marka Ivankovića
61.Ibrin han
62.Kuća Steve Stevića
63.Zvijezdino igralište
64.Kuća Cvjetanović Tadije
65.Bronzina kuća-kafana
66.Oraška trgovina
67.Miralemova kuća
68.Kuća gradačačkog boema Sulje Ibrahimbegovića
69.Kuća Asima Muftića- škola u Vidi
70.Rodna kuća književnika Ahmeda Muradbegovića
71.Rodna kuća književnika Hasana Kikića
72.Rodna kuća revolucionara Josipa Šibera
73.Gradačac za vrijeme II svjetskog rata i SFR Jugoslavije
74.Gradsko kino
75.Gradska pijaca
76.Željeznička stanica i pruga Gradačac’Modriča
77.Bio jednom jedan bazen
78.Gradačačke brijačnice
79.Čitaonica u Svircu
80.Alagina magaza
81.Fotografska radnja Jusufa Kadrića
82.Zgrada opštine Gradačac
83.48 godina postojanja Radio stanice Gradačac
84.Izletište Popovača
85.Jezero Hazna
86.Pjesma ljeta ’71
87.Jezero Vidara
88.Gradačačke sajdžinice
89.Stari dobri obućari
90.Gradačačke slastičarnice
91.Gradačačke pekare
92.Gradačačke aščinice i ćevabdžinice
93.Šezdeset godina sjećanja na jednu Vodicu
94.Priča o Popivodi
95.Gradačački krojački saloni
96.Gradačac-stolarske radionice
97.Čovjek koji je volio motore,Stefanović Risto-Branče
98.Majstori bez radionica, gradačački moleri
99.čovjek koji voli ljude i golubove
100.Nezić Sika
101.Zlatarske radionice i RTV servisi
102.Zanatske radionice sa zvukom metala
103.Gradačačke automehaničarske radionice
104.Ljudi za volanom-profesionalni vozači Gradačca
105.Čovjek koji je krpio lopte i kopačke, Radaković Ratko
106.Kahvedžinica ismeta Krajinovića
107.Male djelatnosti koje život ljudi čine ljepšim i udobnijim
108.Mustafa Škodrić – Mujo Škodra
109.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - prvi dio
110.Razvoj sportskih aktivnosti na području Gradačca - drug dio
111.Šahovski klub “Gradacac”
112.Razvoj i tradicija KUD-ova u Gradačcu
113.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-prvi dio
114.Gradačac i njegovi muzički bendovi, igranke naše mladosti-drugi dio
115.Gradačac od kasabe do modernog grada
116.Gradačac 1968. godine, Penjarol-Truhla Višnja
117.Kraj – koji to možda i nije
118.Kraj koji to nije ni bio
119.Gradačački apotekar Hans Weys
120. Bračni par Angela i Milivoje Kunce
121. Vera i Rudolf Mlač
122. Ivo i Ljudmila Ungaro
123. Ibrahim Bahić
124. gubitak jedne mladosti
125. Braća Tipure
126. Akademski slikar i vajar, Bilajac Ibrahim
127. Gdje je mezar Husein-kapetana Gradaščevića
128. Fudbalska legenda, Safet Kikić - Ćire
129.Gradačački doajen, Jovan Stefanović sa suprugom Jelenom
130. Majka Munira i njene četiri spomenice
131. Kako je sve počelo-Sajam šljive
132. Pjesnik i književnik, Husein i Sadik Šehić
133. Naše gore list-Aleksandar (Saša) Mlač
134. Halil Nezić i njegov mlin
135. Telal viče po Gradačcu gradu
136. Čovjek koji je darovao svoju krv više od sto puta-Esad Skenderovic
137. Inicijativa za pronalazak mezara Husein-kapetana Gradaščevića







POSEBNI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
319881

Powered by Blogger.ba