beats by dre cheap

MAJKA MUNIRA I NJENE ČETIRI SPOMENICE



I sami pomen imena majke Munire Kikić asocira na njenog sina Hasana Kikića, gradačačkog književnika iz vremena prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Danas ja neću pisati o Hasanu, jer o njemu su mnogi već pisali. O njemu sam pisao i ja na svom Blogu, što možete pročitati ako kliknete OVDJE ”. Danas ja pišem o njegovoj majci Muniri i sedam njenih sinova. Dobro ste pročitali. Sedam sinova su imali majka Munira i njen muž Haso .
Od njih sedam četvorica su izgubila živote u Drugom svjetskom ratu a jedan je poginuo u saobraćajnoj nesreći poslije rata. Samo dvojica sinova su nadživjela majku Muniru i umrla su prirodnom smrću. Četiri spomenice koje je majka Munira čuvala ispod jastuka i nekoliko požutjelih slika bili su svjedočnstvo o sinovima koje je imala. O njenom životu najbolje govori oproštajno pismo, koje je na mezaru majke Munire, 10. juna 1973. godine, pročitao naš sugrađanin Mehmedalija Tufekčić, a to pismo objavio Suad Krajinović u svojoj knjiizi Građanin Provincije.
Draga naša majko Munira!
Evo, danas smo se ovdje okupili da se poljednji put pozdravimo i ujedno oprostimo sa tobom na tvom posljednjem putu iz života, života koji je po nekim ljudskim mjerilima bio dug život za čovjeka. Jeste, za tebe je ovaj život bio dug jer si ti u tom svom životu toliko mnogo doživjela i preživjela i to na žalost mnogo više patnje i bola nego radosti i užitka. Doživjeti i izroditi toliku djecu, od toga sedam sinova dočekati da odrastu, da se školuju i da izuče škole, da ti najstariji sin Hasan postane poznato ime u našoj zemlji, da bude i tvoj i naš ponos, a onda da jedan za drugim nestaju, a da tebe nadžive samo tvoja dva sina. Samo veliki optimizam, snaga volje i vjera u pravdu i bolji život, što je bila tvoja osobina, mogli su da pobijede sve te nedaće. Ti si dobro znala, a to si i svakom govorila kakav je bio težak život u našoj prošlosti. Zato si ti nas volila, volila ovaj naš socijalizam i sve ono što radimo i gradimo za još bolju sutrašnjicu, za budućnost, za one koji dolaze. Ti si u temelje ovog društva ugradila veliki svoj dio, dio sebe kroz tvojih šest sinova koji su bili borci narodnooslobodilačkog rata i revolucije, da bi četvorica položili i svoje živote. Šest tvojih sinova su bili u partiznima, od kojih su četvorica poginula. Safet je poginuo sa 15 godina života, Ago sa 19. prilikom oslobađanja Tule, Huso u 29-oj godini života kao pripadnik Kozaračkog partizanskog odreda i Hasan u 37-oj kao komesar Prvog bataljona Podgrmečkog partizanskog odreda, a Selmo ti je igubio život u saobraćajnoj nesreći poslije rata. Samo su te nadživjeli tvoji sinovi Hasib i Mustafa. Eto, za sve ovo je malo i nekoliko života da si imala. Ako se ikome može dati epitet “ Majka junak”, “ Majka heroj”, to si ti bila i taj naziv ti pripada. Tvoj iskričavi duh, tvoja kritička riječ, koja se najbolje odrazila kod tvog sina Hasana kroz njegova mnogobrojna djela i cijeli njegov kratki život, potvrđuje naše uvjerenje da si bila jedna neobična žena, puna snage i energije, koja je uvijek znala i htjela da kaže šta misli i šta nije dobro i da kroz šalu i humor ukori svakoga ko griješi. Draga majko, rastajući se od tebe dužni smo da i mi samokritički pogledamo na svoj odnos prema tebi. Da li smo svi koji smo bili u obavezi prema tebi zbog tvojih poginulih sinova, a naših drugova: Hasana, Huse, Age i Safeta, dovoljno poklanjali našu pažnju prema tebi. Moram reći da nismo. Zato te i ovoga puta i na ovom mjestu molimo da nam oprastiš, onako široko od sveg srca kako si samo ti znala i umjela.
Draga majko, odlaziš od nas i nećeš više nikada svojim materinskim pogledom gledati i milovati one četiri pokrivene Spomenice tvoja četiri sina koji su poginuli u NOR-u. Kako si ti i šta si osjećala u tim trenucima mi to nećemo nikada saznati, ali znamo sigurno da si bila ponosna što si ih rodila i što si dočakala slobodu za koju su oni dali svoje živote i što ih je ova zajednica prihvatila i za budućnost dostojno obilježila njihova imena i njihova djela. Draga majko, u ime svih društveno-političkoh organizacija skupštine opštine, svih drugova tvojih izginulih sinova, svih tvojih poštovalaca, neka ti je za sve to velika hvala, a uspomena na tvoj lik neće izblijediti i neće biti izbrisana u našim sjećanjima. Neka je hvala i slava majci Muniri.
U potpisu, Mehmedalija Tufekčić .
Poslije ovakvog oproštajnog pisma ima li potrebe još nešto reći?
Vjerovatno da ima, ali i ovo je dovoljno da pri prolasku pored mezara majke Munire zastanete i fatihu proućite ili na svoj način poštovanje odate. To nas je sa svojim oproštajnim govorom i naš sugrađanin, Mehmedalija Tufekčić, zadužio.
Ovu priču majci Muniri u pomen posvecujem.

O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević

GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
http://historijagradacac.blogger.ba
20/07/2015 04:32