PRVI POMEN GRADAČCA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI


Sam pojam Srednjeg vijeka je pomalo nejasan, pa koristim priliku da u sklopu ovog izlaganja pokušam pojasniti njegovo značenje. Bez upuštanja u detaljne rasprave može se reći da se historija radi lakšeg sagledavanja dijeli na Antiku, Srednji Vijek i Novo doba.
Ova podjela je opsteprihvaćena u obrađivanju historijskih podataka, iako nije baš pravedna prema trima područjima vladavine, odnosno prema trima velikim kulturama: grčko-bizantskoj, islamsko-arabijskoj i latinsko-franačkoj oblasti. Ova podjela, naime, važi samo za posljednju oblast, jer prva ne poznaje Novo doba, a druga ne poznaje Antičko doba, tako da “srednje” za njih i nije Srednji vijek. Pojam Srednji vijek, dakle, ne ispunjava potrebne pretpostavke da bi bio jasan i tačan, nego označava, samo otprilike i vrlo grubo, računatu vremensku granicu, koja se u različitim teritorijalnim granicama i zbog različitih razloga pomjera tamo-amo, ponekad i za nekoliko vijekova, a u historiji grubo obuhvata hiljadu godina nakon Rimskog Carstva. No, hajde da vidimo kako se u tom Srednjem vijeku spominje i naš Gradačac.
Gradačac je smješten u sjeveroistočnom dijelu BiH, među obroncima planina Trebave i Majevice, u plitkoj kotlini rječice Gradašnice i predstavlja raskršće puteva za Modriču, Bos. Šamac, Orašje, Brčko, Gračanicu i Tuzlu. U određenim historijskim uslovima, ovakav položaj na sjeverozapadnim obroncima Majevice, skoro u ravnici i nedaleko od rijeke Save i Bosne, imao je važan strateški značaj. O tome govori i postojanje stare gradine na omanjem brežuljku, oko kojeg se prostire kotlina u kojoj je smješten cijeli grad.
Na neposrednoj lokaciji gradine izgrađena je Kula, a na njenom širem području postoji čitav kompleks objekata,izgrađenih u osmansko doba. Ime, Gradina, kako se zove cijeli lokalitet, odaje mnogo starije porijeklo, ali obzrom da nisu vršena arheološka istraživanja, dublja prošlost grada nije poznata. Međutim, uz južni bedem Gradine slučajno su nađeni fragmenti srednjovjekovne keramike pa se predpostavlja da bi tu mogli biti ostaci srednjovjekovnog grada. Taj grad, u Srednjem vijeku pripadao je župi Nenavište, koja je formirana na teritoriji između rijeke Tinje, Save i Bosne.U kasnom Srednjem vijeku župa je podijeljena na dva manja kotara:
Kotar Dobor (zapadne teritorije na lijevoj obali Bosne) i Kotar Gračac sa sjedištem u Gradačcu, koji je obuhvatao teritorije istočno od rijeke Bosne ( Belić, 1988. Anđelić. 1982.). Pred kraj srednjovjekovne bosanske države nazire se da je oblast u zapadnim dijelovima Usore, tj. područje Bosne u kojem se nalazio i srednjovjekovni grad Gra(da)čac, bila pod vlašču Radivoja
Kotromanića, dugogodišnjeg pretendenta na kraljev prijesto. Njemu je bosanski kralj Stjepan Tomašević, 1461. godine darovao Gračac, a izgleda da je samo potvrdio prijašnju darovnicu kralja Tomaša, koji je vladao u periodu od 1443. do 1461., što nam govori da je ustvari, to period kad se prvi put pominje grad Gra(da)čac.

3 komentara

Komentariši