KO JE VLADAO GRADAČCEM PRIJE GRADAŠČEVIĆA



Da bi bolje razumjeli kako i zašto je došlo do formiranja agaluka, a kasnije i kapetanije na području Gradačca, osvrnimo se za trenutak na ratne sukobe iz tog perioda. Naime, šesnaestogodišnji rat između Turske i Austrije, koji je završio Karlovačkim mirom 1699. imao je za posljedicu da je granica Bosne prema Austriji postala Sava što znači da je gradačačka nahija, koja je dopirala do Save postala pograničnom nahijom.Tako stvoreno stanje ni jedna ni druga strana nije smatrala trajnim. To je potvrdio i razvoj događaja, jer je već 1716. godine austrijska vojska prešla Savu, osvojivši među ostalim Dobor, Modriču, Brčko i Bijeljinu. Rat je završen Požarevačkim mirom od 1718. prema kojem je pod austrijsku vlast došao uski pojas bosanskog teritorija južno od Save u širini od 6 – 10 kilometara. Sava je ponovno uzeta za granicu po odredbama Beogradskog mira od 1759. godine, a Gradačac sa okolnim područjem, poslije 170 godina, ponovo dobiva strateški vojni značaj. Istraživanja Prof. Hamdije Kreševljakovića pokazuju da je odmah iza Karlovačkog mira ovdje, oko 1702. godine, osnovan agaluk, iz kojega se ubrzo razvila kapetanija.U ovome svijetlu valja gledati postanak i razvitak Gradačačke kapetanije, podizanje, zapravo obnovu Gradine u Gradačcu, pa dobrim dijelom i urbanistički razvitak grada.

Većina Gradačaćana zna za Gradaščeviće kao begovsku porodicu koja je u osamanskom periodu vladala Gradačcem kao organizovanom kapetanijom. Na njenom čelu uvijek je bio neko od Gradaščevica. Bili su to: Ahmed, Mehmed, Osman, Murat i Husein-kapetan Gradaščevic. Šta je bilo poslije njih, to znamo, ali ko je vladao Gradačcem prije njih?

Naš poznati historičar Dr.Muhamed Kreševljaković došao je do podataka da je na području Gradačca, oko 1702. godine, osnovan agaluk, kao niži vojni oblik organizovanja od onog što će Gradačac kasnije postati, a koji će se zvati kapetanija. Naime, Kreševljaković je pronašao jedan dokument od 10. aprila 1702. godine po kome je vidljivo da je tada u Gradačcu bila straža od 20 azapa (stražara), kojima je zapovijedao neki Bajram-aga. Toga se je dana, na sudu u Sarajevu, na svečan način obavezao da se primi dužnosti age nad novoustrojenim džematom (četom) konjanika. Pri tom ćinu još se obavezao i da će, prema mirovnom ugovoru što je sklopljen nakon dugog ratovanja između Turske i Austrije, održavati red i mir na granici, te omogučiti slobodan prolaz trgovcima sa obje strane. Takođe se obavezao da će sagraditi čardake (stražarnice) i iskopati kanale uz Savu, od skele Skovča do ušća Tolise, u dužini od pet i po sati hoda.
Kad je postavljen na čelo gradačačkog agaluka, navodno je sagradio drvenu džamiju u krugu tadašnje tvrđave. Na ovom crtežu imamo jedan pogled u prošlost, kako je mogla izgledati tvđava prije dolaska Gradaščevića. Lijevo u vrhu crteža vide se dvije kule, u narodu zvane Ičkala, koje su porušene, ali njihovi tragovi i sada postoje. Nalazile su se na samom vrhu brda iznad sadašnje zgrade poznate pod imenom gimnazija.

Ko je, zaista, bio taj Bajram-aga? Jesu li na području Gradačca, prije Gradaščevića živjeli i vladali neki Bajramovići? Mogao bi ovo biti izazov za historičare. Tim više što se gradačačka familija Gromića, po porodičnom predanju, veže za pomenutog Bajram-agu kao njegovi potomci. Naime u selu Zelinja donja postoji zaseok Bajramovići, što se kao toponim veže za pomenutog Bajram-agu. Tamo je imao svoj čardak, a veliko imanje je imao i u Vidi, odnosno užoj lokaciji Rovine. Imao je nadimak Gromo, što znaći da su ga zvali Bajram-aga Gromo, pa otuda potiće prezime Gromića.

Za predanje koje postoji u familiji Gromića nema potvrde u literaturi niti u arhivskoj građi, ali je ovo svakako interensantna hipoteza, na koju historićari u budućim istraživanjima trebaju obratiti pažnju.

4 komentara

  1. Bući sam rodjeni Čeradčanin volio bih da se povjesno obradi ova lokalitet jer je vrlo interesanta.Osim povjesnih činjenica koje su u svojim radovima publicirali Kreševljaković i drugi BH povjesničari osobno su mi poznata neka predanja (usmena) koje sam čuo od djeda, a on pak od svojih predaka…Ono što je interesantno da se i danas znaju naći na tome lokalitetu neki artefakti i predmeti vezani za život u kapetanovom Čardaku.Bilo bi korisno da se to detaljnije istraži… M.Peerković

  2. Koliko znam Gromici vele da su dosli iz Hercegovine. A sa druge strane, spominjali su neke veze sa Bajrami familijom od Tuzle, koji su dosli nekada uz tursku vojsku.Da su se orodili sa njima bas na podrucju Gradacca, pa mozda i otud “koalicija” Bajrami/Bajramovic, Gromo/Gromić. To sam tice znaju, da li je utopija ili “izronija”. A to sam slusao davno ako dijete u jednim pricanjima u Bronzinoj kafani, a nju si pooosve zaboravio ;-)..

  3. Ovdje se spominje rijec Azap. Azapi su bili “mladozenje” ili mladja vojska sastavljena od volontera. U pocetku su to bili uglavnom mladici iz anadolijske Turske, a krajem 16-tog vijeka su mogli biti i ostali muslimani iz cijele Otomanske imperije. U borbi su bili uglavnom strijelci ili kopljanici, dok u miru, strazari. Koristili su razno orudje, kao sto su kose, srpovi, topuzi i ostalo. Suparnicka vojska azapima na krscanskoj strani su bili neobuceni seljaci a zvali su se HALASA.

Komentariši