HADŽIEFENDINA ČESMA

Pisati o hadži efendinom izvoru vode je izazov za svakog istraživača historijskih znamenitosti, a meni je to bilo posebno zadovoljstvo jer sam imao veliku želju otkloniti nedoumicu u pogledu stvarnog dobročinitelja i vremena u kojem je izgrađena Hadži ef. česma.
Na priloženoj slici se vidi samo jedan mali dio nekad najpoznatije gradske vode za javnu upotrebu.
Na Hadži efendijinoj pumpi je nekada postojala ploča sa natpisom, na kojoj je po sjećanju rahmetli Abid-age Arnautalića, taj tekst bio napisan na arapskom jeziku i glasio je:

“Pir Ahmed, sin Abdulkerima-age koji se iz Beograda doselio u Gradačac oživio je ovu česmu mjeseca rebjulahira 1282. (24.8.-21.9.1865.) godine.
S obzirom na godinu kad je oživljena ova česma očito je da Pir Ahmed pripada muhadžirima koji su u to doba protjerani iz Srbije.
Ako je ovu česmu napravio Pir Ahmed, zašto se onda ona u narodu zove Hadži efendijina voda. Odgovor se nalazi u tome što se u blizini ove vode nalazi mezar poznatog Hadži efendije Muslimovića po čijem imenu narod prozva i ovu česmu.
U vrijeme kad se je gradski vodovod napajao sa jezera „Hazna“ i „Vidara“, H.efendijino izvorište je zatvoreno za javnu upotrebu i njegava voda je je korištena samo za potrebe Doma zdravlja u Gradačcu. Neugledna kućica koju vidimo na ovoj fotografiji još uvijek krije u sebi stari izvor. U njenom krugu je i zahrđala pumpa, ali iz nje voda nije potekla već dugi niz godina.


Za potrebe građana postavljene su vodovodne cijevi koje su bile prikopčane na gradski vodovod.
Na njima je bilo nekoliko izlaza za vodu, ali i oni su kasnije plombirani.
Preko puta Hadži efendijine vode, sa lijeve strane Gradašnice, prije regulacije njenog korita sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bio je još jedan izvor koja se u narodu zvao „Vodica kod Hadži efendijine česme“.
Međutim, u to vrijeme jedno se gradilo, a drugo ztrpavalo. Tako je i ova Vodica zatrpana, iako je na njoj voda tekla i kad su svi poznati izvori presušivali.
Govoreći o izvorima vode koji su se nalazili u samom centru grada, posebno treba naglasiti da je bila jedna česma i u samom dvorištu džamije Husejnije. Sagradio ju je Sejid Fadil Paša Šerifović, isti onaj što je sagradio zgradu za prvu biblioteku u Gradačcu. Danas te česme nema niti se tačno zna lokacija na kojoj je bila. Sačuvana je samo ploča na kojoj piše: “Sve živo je iz vode. (Kur’an). Časni miri-liva, gospodin Fadil-paša, na čijoj plemenitosti i trudu treba zahvaliti.


On je čista porijekla i uglednik Bosne. Taj odlučni čovjek je visokog stepena i riznica znanja i savršenosti koja ga resi dobrota. Njegova su dobročinstva brojna, pa će mu vodom oprosta biti brisani grijesi. Uložio je trud i ovu česmu podigao, pa vrijedi da joj u dževher slovima napišemo kronogram. Pijući vodu učini dovu za Sejid Fadil pašu. Godine 1255.” (1839’1840).

Kao što vidimo, uređenje izvorišta i izgradnja javnih česama je oduvijek bila ljudska vrlina činjenja dobrotvornih djela. Čini se da naša H. efendijina voda ponovo čeka da je oživi neki novi dobrotvor, pa neka ova priča bude poticaj dobrim ljudima da se njihovom zaslugom sa H. efendijine pumpe, putnik namjernik opet vode napije.

O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.


Mirza Avdičević

1 komentar

  1. Izazov za istrazivace historijske znamenitosti pa i tebe da se napise istinitost o Hadziefendinoj cesmi je svakako dobro djelo .Tuzno je sto se sve vise brisu tragovi proslosti i ostaje poneki trag …dopao mi se natpis na ploci ” sve zivo je iz vode ..mudro napisano ..istinito ..

Komentariši