Snimajući objekte za koje smatram da spadaju u znamenitosti našeg grada, posebno sam obratio pažnju na stare izvore vode. Pri tome sam čuo i za bušotinu koju je radilo preduzeće VEGAFRUIT i odlučio sam je slikati i pisati o njoj, iako to nije stari izvor, niti se može smatrati nekom znamenitosti. Ali po svemu sudeći, jednog dana, biće to prava znamenitost nase čarsije. Moj prvi susret sa portirom na ulazu u krug fabrike podsjetio me na nekadšnji “Bosnaprodukt” u kojem sam, kao mladi pravnik dolazio radi stručne pomoći tom kolektivu. Ljubazni portir me je odveo do osobe koja bi mi trebala odobriti snimanje. Međjutim, ova me je uputila na drugu osobu, a ova opet rekla da nije ona nadležna i onda slučajno nabasah na direktora.
I pored pokušaja da mi se ne dozvoli snimanje, uspio sam dobiti dozvolu da snimim tu bušotinu i ova fotografija je prvi put u javnosti. Po priči direktora gosp. Senahida Huremovića, oni su trazili izvor hladne vode za potrebe fabrike, ali su slučajno naišli na izvor tople vode. I zaista, kada sam otišao na lice mjesta preda mnom se ukazala slika bušotine sa ogromnom količinom tople vode koja ide u nepovrat. Većina nasih sugrađana, koji znaju za ovaj izvor, misle da je to banjska voda, ali ja nisam baš siguran u to. Iako je topla, voda je veoma pitka i nema onog karakterističnog mirisa na sumpor, kao što ga ima banjska voda.
Ova voda je pronađena na dubini od 286 metara, i mislim da je na vecoj dubini od banjske vode. Njena temperatura je 30,05 stepeni, što znači da je i toplija od banjske, jer je temperatura banjske vode 29.05 stepeni. I na kraju zadivljujući podatak je da je kapacitet vode 40 litara u sec. Još treba napomenuti da ta količina, prirodno tople vode, ide u nepovrat još od 2007, godine, kada je bušotina i urađena, a mogućnosti za njeno korištenje su ogromne.
Tekst napisao, Mirza Avdičević
3 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Sve pohvale za ovaj post ..otkrice . Strasno je ovo sto se dogadja u tvome gradu , vjeruj svugdje u BiH je isto tako ili slicno .Ne briga , ne iskoristenost nasih dobara , bolje reci naseg bogatsva .Kako si sam napisao veliki je to gubitak .. ” prirodno tople vode, ide u nepovrat još od 2007, godine, kada je bušotina i urađena, a mogućnosti za njeno korištenje su ogromne ….Odgovorni javi te se !!! Zar nije ovo tuzno ..poz tebi Mirza , svaka ti cast ..#
Drugačije…zanimljivo…dobro izabrana tema i interesantan pristup…
Gost koji je napisao prethodni komentar, u pravu je kada kaže da ta nebriga i nemaran odnos prema takvim vrijednostima nisu tipični samo za Gradačac…Grad u kojem sada živim veoma je lijep, sa velikim kulturno – istorijskim naslijeđem: objektima u stilu secesije sa kraja XIX vijeka, čiji su projektanti Komor i Jakab,istorijskim spomenicima, crkvama, hramovima…i u velikoj mjeri su izbegnuta iskušenja industrijalizacije, što ga čini posebno interesantnim…međutim, svo to istorijsko blago i znamenitosti uglavnom su u vrlo lošem stanju, oronuli i prilično zapušteni…Ni ovdje „gradski oci” nemaju dovoljno sluha za očuvanje ovakvih vrijednosti…Želim reći da ono na šta Mirza pokušava da ukaže, na žalost nije usamljena pojava, niti vezana za jedan grad i mislim da neću pogriješiti ako kažem da bi se to moglo nazvati – balkanski sindrom…
p.p.
Hvala mojim gostima na ovako kvalitetnim komentarima. To je zaista podsticaj za dalje istraživanje.Samo našim zajedničkim radom možemo otrgnuti od zaborava sve znamenitosti koje krase Gradačac.