Jedna od prvih zgrada koju je Austro-Ugarsaka sagradila u Gradačcu je ova lijepa građevina, smještena u krugu zidina kule Husein-kapetana Gradaščevića. Izgrađena je krajem 19 stolječa, odnosno 1888. godine, a za vrijeme svog postojanja imala je različite namjene.
U austro-ugarskom periodu služila je za smještaj sreskog suda, poreske uprave i gruntovnice sa katastrom. U podrumskim prostorijama su bile zatvorske ćelije, a sa zadnje strane je kamenim zidovima ograđeno dvorište za zatvorenike.
Ista ili slična namjena bila je i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
U novoj jugoslavenskoj državi služi za školske potrebe, a naročito za smještaj Gimnazije. Zato iskoristimo priliku i recimo nešto o nastanku te poznate i cijenjene gradačačke škole. <
Počnimo sa Građanskom školom koja je osnovana za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, između dva svjetska rata, odnosno 1920. godine. Bila je smještena u zgradi na Varoši, u kojoj je nekad sa svojim radom otpočela modna konfekcija “Kula”. Ta zgrada je takođe poticala iz austro-ugarskog doba, ali je porušena i mnogi je se vjerovatno ne sječaju.
Građanska škola se može smatrati pretečom Gimnazije jer je odmah poslije Drugog svjetskog rata, umjesto nje, u istoj zgradi otpočela sa radom Niža realna gimnazija. Trajala je tri godine i u nju su se upisivali učenici poslije završenog četvrtog razreda osnovne škole.
Niža realna gimnazija je kasnije preseljana u zgradu na Gradini, a na inicijativu tadašnje prosvjetne radnice Angele Kunc, koja će postati i njen prvi direktor. Godine 1951. škola prerasta u punu gimnaziju i zove se Državna realna gimnazija. Poslije Angele Kunc na čelu ove škole će biti Fuad Sinanović, čovjek kome Gimnazija duguje zahvalnost za svoj opstanak i uspjeh. Njegovo mjesto će zauzeti Radomir Živanović, prof. historije, da bi poslije njega na čelo ove škole došao njen nekadašnji učenik, potom profesor, pa onda direktor Sejfo Šarić. Kao učenik četvrte generacije ove škole gotovo čitav svoj radni vijek je bio vezan za ovu ustanovu. Poznavalac umjetnosti i života znao je šta i kako da ostavi u nasljeđe mladima. Nažalost, dobar dio njegove literarne zaostavštine još uvijek nije objavljen. Umro je 1994. godine u Tuzli, a pokopan u Gradačcu. Kao direktor Gimnazije jedan period radio je i Ivan Cvitkušić, također nekadašnji učenik ove škole, a potom profesor fizičkog vaspitanja…
No, vratimo se u pedesete godine i recimo da je u to vrijeme zgrada imala samo prizemlje i jedan sprat, pa je 1956. godine odlučeno da se dogradi još jedan sprat. U izvođenju radova nesebično su učestvovali i učenici. Radilo se akcijaški, po kiši i blatu, ali radovi su uspješno završeni i zgrada je dobila izgled kakav ima i danas. U školi su se vremenom opremili kabineti hemije, fizike, biologije i opšte-tehničkog obrazovanja, likovne i muzičke kulture.
U školsku 58/59 godinu škola ulazi sa nazivom “Hasan Kikić”, a Kikićeva bista se postavlja u polukružnom dijelu dvorišta ispred škole. Bista je rad vajara Mirka Ostoje, a spomenik zajedno sa bistom otkrio je književnik Ivo Andrić. Iz tog vremena potiče i njegova poznata rečenica „Ovdje se morao roditi pjesnik“ , koju je izrekao na zidinama Gradine odakle je gledao panoramu grada okićenu probeharalim vočnjacima.
Gimnazija se 1974. udružuje sa Školom učenika u privredi, koja je svoje sjedište imala u zgradi poreske uprave na Varoši i tako nastaje Mješoviti srednjoškolski centar “Hasan Kikić”. Godine 1978. zajedno se preseljavaju u novu zgradu na lokaciji Vida II – na putu prema Modriči.
Poslije toga, u zgradi na Gradini se otvara osnovna škola “Veljko Vlahović”.
Novoizgrađeni Mješoviti centar je bila jedna od najsavremenijih i najopremljenijih škola na prostorima Bosne i Hercegovine. Nastava se izvodila u kabinetima koji su imali sva potrebna i najsavremenija učila. Škola je imala amfiteatar koji je mogao primiti 440 učenika. Biblioteka je imala 17.500 knjiga koje nisu bile samo lektirni naslovi, nego je dio tog fonda bio stručna literatura iz domena različitih nauka. Godine 1983. na prostorima bivše Jugoslavije se sprovodi Šuvarova reforma, te se ukida gimnazijski način obrazovanja, pa tako i gradačačka Gimnazija prestaje sa radom.
Tek 1991. godine ponovo se otvara prostor za vraćanje Gimnazije ovom gradu, te ona počinje sa radom 1991/92. školske godine. Na njenom čelu će biti Mustafa Novalić, nekadašnji gradačački gimnazijalac, a potom profesor književnosti u istoj školi.
Nažalost, u toku posljednjeg rata, zgrada i kompletan inventar škole su potpuno uništeni. Nakon toga se nastava u gradačačkoj Gimnaziji odvija ponovo u staroj zgradi, u starom gradskom jezgru, gdje je Gimnazija zapravo prije pedeset godina i počela s radom.
Godine 2005. godine prelazi u novu zgradu, u blizini autobuske stanice, s lijeve strane puta za Šamac.
Stara zgrada na Gradini je napuštena i čekajuči svoju novu namjenu polako umire. Neka ovo bude moj mali doprinos da ovu lijepu znamentost našeg grada otrgnemo od zaborava, a naročito od umiranja.
O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.
Mirza Avdičević
Bezbroj nasih uspomena u ovim zidovima…jednu godinu sam provela ovdje kao osnovac sa uciteljicom Persidom Milojkovic i posle cetiri godine gimnazije.
Zgradu bi trebalo staviti pod zastitu drzave, kao istorijski spomenik buducim narastajima.
Veoma lijep tekst, Mirza.
Pozdrav, NBarusic
Svi se rado sjecamo srednje skole , lijepih trenutaka , druzenja , uspomena , straha pred nepoznatim …eeee u ovoj zgradi savladali smo strah , ovladali znanjem ,i krenuli svako svojim putem .Ovim svojim postom si osvjezio mnogima pamcenje i hvala ti na tome ..Kazes da je zgrada napustena , velika steta da stoji prazna i da propada , mislim da je svima u Gradaccu jako draga , u sklopu Gradine mogla bi biti muzej , spomenik za sjecanje svih onih koji su prolazili kroz nju , kupili znanje i danas su uspjesni gradjani , ma gdje bili ..
Puno vrijednih podataka koje nisam znao. Hvala na trudu i cestitam na ideji da pises o ovome.
Odličan članak,hvala vam sugrađanine.evo jedne zanimljive info u prilog tome da se oživi ova zgrada.moj magistarski rad na arhitekturi u sarajevu je projektovanje univerzitetskog kampusa u toj zgradi gimnazije i okolnom prostoru te restauracija mnogih zaboravljenih historijskih dijelova utvrđenja gradine.ove godine nedavno je više puta dolazila veća ekipa studenata i profesora samnom da se urade projekti oživljavanja cjelokupnog prostora Gradine a hoćel šta od toga biti u izvedbi zavisi od opštinskih vlasti
Dragi Emire, interensantna je tema tvog magistarskog rada. Zelim ti puno uspjeha i da ubrzo steknes akademsku titulu magistra arhitekture. Nadam se da ce tvoji projkekti biti podsticaj nadleznim sluzbama u nasem Gradaccu.
Mirza Avdicevic.