PRVA BOLNICA U GRADAČCU



Koliko puta smo prošli pored ove lijepe zgrade zadržavajuči svoj pogled na njenoj arhitekturi, a tako malo znamo o njoj. Zato, otrgnimo od zaborava njenu prošlost sa osnovnim podacima od vremena kad je izgrađena pa sve do danas.
Vrijeme njene gradnje pripada dobu austrougarske uprave Bosnom i Hercegovinom, a napravljena je od strane Gradaščevića, jer se pouzdano zna da je bila u vlasništvu Osman-bega Gradaščevića, koju je on naslijedio od svoje matere Zumrut-hanume, o čemu je pisao i mr. Esad Sarajlić. Namjena ove zgrade je bila različita i mnogobrojna, ali mi će mo pomenuti samo neke.

Dvadesetih godina prošlog stoljeća u ovoj zgradi je bila smještena Privredna banka DD Gradačac. Da, da, dobro ste pročitali. Vlasnici banke, na temelju dioničkog kapitala, bili su Čedo Popovič i Osman-beg Gradašćević.

Poslije je ova zgrada prešla u vlasništvo trgovačke porodice Šakića (Muharem-age i Avdage). Za vrijeme Drugog svjetkog rata oni je iznajmljuju novim vlastima i u nju biva smještena Partizanska bolnica, formirana 1943. godine. U periodu između Drugog svjetskog rata, pa do danas, u zgradi su se smjenjivale različite djelatnosti. Duže vremena bio je smjšten Dom za ratnu siročad, Sud za prekršaje, Crveni krst, Šah klub, Crveni križ i sl.
Obzirom da sam ovu priču naslovio kao Zgrada prve bolnice u Gradačcu, recimo onda nešto više o razvoju zdravstva na području našeg grada.

Po dobivenim informacijama od Dr. Esada Zukića, prvi ljekar u Gradačac došao je 1889. godine i zvao se Leon Zarzicki. Uoči Drugog svjetskog rata u Gradačcu rade dva ljekara, ali ipak se smatra da je osnovu razvoja današnjeg Doma zdravlja dala partizanska bolnica formirana 1943. godine. Bila je smještena u ovu zgradu i tu je funkcionisala sve do 1956. godine. Kraj rata je dočekan samo sa jednim ljekarom i nekoliko medicinskih radnika.

Kao ljekar radio je Dr. Hamdija Bravo, koji je ujedno bio i šef Zdravstvebe stanice. Već 1949. godine u Zdravstvenoj stanici radi 13 radnika, od čega je jedan ljekar, jedan stomatolog i jedan farmaceut.
Godine 1956. Zdravstvena stanica mijenja svoj status i prerasta u Dom narodnog zdravlja. Te godine Dom narodnog zdravlja se seli u zgradu današnjeg Dječijeg obdaništa. Tek 1963. godine izgrađena je nova zgrada, a otpočeli su i radovi na izgradnji porodilišta sa stacionarom. Pored porodilišta, 1969. godine se gradi i zgrada za potrebe polikliničkih službi. Završetkom banjskog objekta 1980. godine, Dom zdravlja se transformiše u medicinski centar i u njegov sastav ulazi Banja Ilidža, da bi kasnije ponovo došlo do razdvajanja.
Ove hronološke podatke upotpunimo sa napomenom da je prvi zubar, u Gradačac dosao tek poslije Drugog svjetskog rata. Zvala se Božana Balog. Poslije nje je došao zubar Sabrija Izetbegovic, a od prvih stomatologa pomenimo Dr. Miroslava Bakića. Prvi apotekar koji je došao u Gradačac zvao se Mihael Hožda. Došao je iz Austrije i ovo prezime mu vjerovatno nije pravo, več ga je uzeo kako bi bio što bliži narodu. Pored apotekarske djelatnosti imao je pecaru rakije i špiritanu. Pecara rakije je bila smještena u prigradskom naselju Rakija, koje je to ime, vjerovatno, i dobilo po proizvodnji rakije iz tog doba. Poslije Mihaela Hodže dosao je mr. Artur Kraus, a poslije Drugog svjetskog rata apoteka prelazi u državnu svojinu i u njoj je dugo godina radio mr. Hans Weis. Starije generacije se sječaju ovog divnog čovjeka koji je volio naš grad i ostao u njemu sve do odlaska u penziju. Na dan odlaska iz Gradačca, kupio dvadeset kutija bombonjera, stao na aleju pored parka i svakome ko je naisao dao je jednu kutiju za poklon. Nije imao svoje porodice i otišao je u Zagreb, u Dom penzionera, gdje ce naći vječni mir.

Tekst napisao, Mirza Avdičević.

8 komentara

  1. Zgrada stare bolnice odolijeva zubu vremena, a novije gradnje, kao npr.-nova bolnica, zub vremena lakše nagriza.Da li je prije bio materijal za gradnju toliko kvalitetniji, ili je sada bitno ugraditi šta bilo, a zaraditi puno…? pr

  2. Lijepa priča…sviđa mi se što si u sklopu ove teme pomenuo ljude koji su na poseban način obilježili vrijeme u kojem su živjeli…Jednog od njih, mr. Hansa Weisa, još uvijek se dobro sjećam (živio je u mom komšiluku) – fini stari gospodin, miran, tih, gotovo neprimjetan…isto tako tiho i neprimjetno je napustio naš grad, sigurno ni ne sluteći da će u čaršiji decenijama nakon toga ostati sjećanje na starog apotekara…
    p.p.

  3. Hvala na lijepim rijecima koje ste uputili na adresu ove prelijepe zgrade..Mislim da bi trebalo pokrenuti neku inicijativu za formiranje jedne komisije ili grupe gradjana koja bi popisala sve preostale znamenitosti i stare objekte koje bi trebalo sacuvati od daljeg propadanja, a narocito od rusenja.

  4. Vas blog pratim unazad tri-cetiri tjedna, ali zainteresirali ste me svojim pisanjem i procitao sam sve postove. Volio bih da postoji vise ovakvih blogova. Postovi su odlicni, fotke takodje. Posjetitelji ovog bloga su fakat ljubitelji i poznavaoci historije i daju dobre komentare, osobito gost p.p. Svidja mi se Vas prijedlog za formiranje komisije za ocuvanje starih objekata. Gospodine Avdicevicu, samo naprijed, imate i moju podrsku. Lijep pozdrav od Edina Basica!

  5. Za gosta pod broj 8382: Već 1949. godine u Zdravstvenoj stanici radi 13 radnika, od čega je jedan ljekar, jedan stomatolog i jedan farmaceut. Godine 1956. Zdravstvena stanica mijenja svoj status i prerasta u Dom narodnog zdravlja. Te godine Dom narodnog zdravlja se seli u zgradu današnjeg Dječijeg obdaništa. Tek 1963. godine izgrađena je nova zgrada

Komentariši