KATOLIČKA CRKVA SV. MARKA EVANĐELISTE U GRADAČCU


U starijoj prošlosti Gradačca katoličko stanovništvo je uglavnom živjelo po okolnim selima, a samo jedan mali broj je bio nastanjen u njegovoj čaršiji. To je bio razlog da se župa Gradačac osnuje tek 1868. godine, kada je u gradu živjelo svega 14 katoličkih obitelji i 65 vjernika. Inače, sam pojam župe lijepo je definisao naš sugrađanin prof. Franjo Kristić, koji u svojoj knjizi Tramošnićki spomenar… kaže: “Za katoličkog vjernika župa je nešto kao topli dom njegove vjere, nešto što je ptici gnijezdo a pčelama
njihova košnica i matica. Po uzoru na pčele, župa se često naziva i matica.”

Današnja crkva u Gradčcu je izgrađena 1888. godine i posvečena je sv. Marku kao glavnom patronu i zašitniku župe Gradačac. Građena je od tvrdog materijala, a dobrim dijelom od kamena koji je skidan sa zidina Gradine. Iste godine započeta je i gradnja nove crkve u Tramošnici za koju je takodje uziman kamen sa gradačačke gradine. O tome piše gosp. Mijo Lozanović u svom diplomskom radu iz 1987. godine, sa nazivom Povijest katoličke župe Tramošnica, kojeg je branio kod Prof. dr. Franje Šanjeka iz Zagreba. On kaže: “Crkva je sagrađena u gotskom stilu od tvrdog klesanog kamena i cigle. Kamen za crkvu poklonila je Visoka zemaljska vlada za BiH, od razorene gradačačke tvrđave. A ktome još dala je i novčanu pomoć. Vjernici su prevezli materijal i davali radnike”.
U svojoj knjizi Tramošnički spomenar prigodom dvjestaobljetnice osnivanja župe (1802-2002.). izdane 2002. god. prof. Franjo Kristić piše: “Največe građevinske radove poduzeo je domaći sin fra Ilija Čavarović, koji je s prekidima bio župnik u Tramošnici 21 godinu. Fra Ilija je, dobivši dozvolu od austrijskih vlasti 1888. otpočeo smiono gradnju nove velike crkve u novogotskom stilu. Zidovi crkve i temelji bili su od masivnog kamena koji su Tramošnjani, dozvolom austrijskih, vlasti dovozili sa zidina tvrđave u Gradačcu. Iste godine crkva je bila pokrivena, a slijedeće 1889, blagoslovljena i stavljena u djelimičnu upotrebu”
U svojoj knjizi Gradačac sa okolinom u prošlosti, mr.Esad Sarajlic pise:”Tada je tvđava u Gradačcu bila ozbiljno ugrožena. Prijetila je opasnost da se sa njezinih zidova razvuče kamen za razne potrebe. Bošnjački predstavnici u gradskim vlastima, kao i građani Bošnjaci, su oštro reagovali. Pisane su peticije austrijskom caru, pa je odnošenje kamena sa tvrđave obustavljeno. Kasnije, umjesto kamenih blokova, u dijelove jugoistočnih bedema ugrađena je cigla”.
Iznoseći ove podatke, htio sam reći kako “Svako vrijeme ima svoje breme”. Da bi gradili nešto svoje, rušimo tuđe. Za vrijeme osmanske imperije mnoge crkve su pretvorene u džamije, za vrijeme austrougarske upreve, zatiralo se tursko obilježje, a niko nije bio imun od sličnih stvari ni u novije doba, što je naročito došlo do izražaja u poslednjem ratu.
Bilo, kako bilo, katolička crkva u Gradačcu predstavlja jedan dio naše historije i spada u dragulje znamenitosti našeg grada. Ovako obnovljena, sa prvobitnim izgledom, dominira područjem u kojem se nalazi.

Tekst napisao, Mirza Avdičević

2 komentara

Komentariši