Ako šetajući gradom dođete u dio ulice koja vas vodi do gradačačke pošte, onda ste došli u dio grada gdje se sačuvalo još nekoliko objekata iz njegove dalje prošlosti. No i taj dio je već zahvačen novogradnjom i potpuno je izvjesno da će doći do rušenja još nekih građevina.
Zato, napišimo nešto o njima prije nego zauvijek nestanu, kao što su već davno nestali i njihovi prvi vlasnici. Počnimo sa ljudima i recimo da je kao poznati poduzetnik i trgovac, koji se u vrijeme austrogarske uprave bavio trgovinom i proizvonjom cigle i crijepa, bio gosp. Karlo Manc. Kao ugledan građanin, još 1908. godine biran je i za zastupnika u tadašnjem općinskom vijeću Gradačca.
Od građevinskih objekata Karla Manca sačuvala se zgrada njegove trgovine o kojoj danas pišemo.
Iako dosta oronula, sačuvana je i njegova porodična kuća, koja se nalazi u dvorištu dječijeg obdaništa. Šesdesetih godina prošlog stoljeća u njoj je bio smješten dom zdravlja.
A što se tiče poslovnog objekta, izgleda da je oduvijek služio za potrebe trgovine. Tako je Karlo Manc, u periodu između dva svjetska rata, ovdje držao trgovinu mješovite robe. Poslije Drugog svjetskog rata, zgrada je nacionalizovana i u njoj je nastavljeno sa trgovinskom djelatnošču kojom je rukovodila tadašnja država. Trgovina se obavljala u sklopu tadašnje Zemljoradničke zadruge na čijem čelu je bio direktor Vojo Stević, a prvi trgovac u ovom objektu je bila Hava Tipura (mati od poznate braće Tipura: Abdulaha, zvanog Braco, Muhameda, poznatog kao Hamić i Adema Tipure) Malo starije generacije mogu se sjetiti da je, oko šezdesetih godina, ovdje bila prodavnica tekstila u kojoj su radili Ahmo Delić i Šefko Hasukić. Izmedju 60. i 65. godine ovdje su radili Osman Mešanović, zvani šepo i stari trgovac Cvjetko Simić. Bila je to prodavnica boja, posuđa i drugih sitnih kućnih potrebština. Kasnije je dugo godina prodavana tekstilna roba, a kao trgovci su radile: Sendić Šukrija, Skenderović raza i Bristrić Sabaheta. Svoje prve trgovačke dane na praksi ovdje je, davne 67/68 godine, provela i moja sestra Avdičević (Alić) Paša. Poslije su se smjenjivale mlađe generacije, a onda je opet došao rat.
Ovo staro zdanje iz rata izlazi oštečeno, ali ipak preživljeno, baš kao što je preživjelo i prethodna dva. Poslije i ovog rata, ponovo trgovina. Ovaj puta, vlasnik trgovine je Doborac Miralem, za čije vrijeme poslovanja, nažalost, izbija veliki požar. Nesebičnom požrtvovanošču gradačačkih vatrogasaca, objekat je ipak spašen i sada čeka na neku novu sudbinu. A sudbena je čudna. Iako je unaprijed predodređena, ostaje nepoznata sve dok se ne dogodi.
Tekst napisao, Mirza Avdičević
6 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ovako dobar post, a komentara-nema. Gdje su vjerni posjetitelji ovog bloga? 🙂
Pozdrav, Edin
Tu smo, Edine…tu smo,pratimo i čitamo postove, samo smo se malo ulijenili, pa nismo pisali 🙂
p.p.
Ocekivao sam reakciju he, he, he. Komentari su sigurno dodatni podsticaj za dalji rad i Mirzi i svima koji pisu i dobro je da ih ima.
Za gosta p.p. – dojmio me se vas komentar na post Bezimeni izvor termalne vode, gdje spominjete projektante Jakaba i Komora i objekte u stilu secesije, jer sam osobito zainteresiran za ovu oblast, pa pod uvjetom da zelite podijeliti podatke koje posjedujete, javite mi se privatnom porukom. :)) Pozdrav, Edin 🙂
Svaka cast na iznijetim podacima. Nikad nisam cuo za Karla Manca, a sad vidim da je u njegovoj kuci nekad bila i bolnica. Ja se sjecam vremena kad je u zgradi djecijeg obdanisata i u ovoj staroj kuci bio Dom zdravlja. kako vrijeme brzo prolazi.
Pozdrav za Edina i hvala na aktivnom ucescu u vidu komentara na moje postove. Uvijek je lijepo procitati nadahnute i korektne komentare gosta p.p. Koliko nas je koji se sjecamo da je u porodicnoj kuci Karla Manca bio dom zdravlja. Hvala gostu 8032 na ucescu u komentarima.
Dobra noć… 🙂 Sviđa mi se način na koji pišete.
Almazova sam unuka. On Vas pozdravlja. Molim Vas da pogledate moj blog jer također pišem priče, istina, ne takve kao Vi, ali nešto pisuckam.
Izvolite moj link, pa ostavite komentar :
http://naopakabajkica.blogger.ba/
Hvala!
Amra!