POSLOVNI OBJEKAT KARLA MANCA



Ako šetajući gradom dođete u dio ulice koja vas vodi do gradačačke pošte, onda ste došli u dio grada gdje se sačuvalo još nekoliko objekata iz njegove dalje prošlosti. No i taj dio je već zahvačen novogradnjom i potpuno je izvjesno da će doći do rušenja još nekih građevina.
Zato, napišimo nešto o njima prije nego zauvijek nestanu, kao što su već davno nestali i njihovi prvi vlasnici. Počnimo sa ljudima i recimo da je kao poznati poduzetnik i trgovac, koji se u vrijeme austrogarske uprave bavio trgovinom i proizvonjom cigle i crijepa, bio gosp. Karlo Manc. Kao ugledan građanin, još 1908. godine biran je i za zastupnika u tadašnjem općinskom vijeću Gradačca.
Od građevinskih objekata Karla Manca sačuvala se zgrada njegove trgovine o kojoj danas pišemo.
Iako dosta oronula, sačuvana je i njegova porodična kuća, koja se nalazi u dvorištu dječijeg obdaništa. Šesdesetih godina prošlog stoljeća u njoj je bio smješten dom zdravlja.
A što se tiče poslovnog objekta, izgleda da je oduvijek služio za potrebe trgovine. Tako je Karlo Manc, u periodu između dva svjetska rata, ovdje držao trgovinu mješovite robe. Poslije Drugog svjetskog rata, zgrada je nacionalizovana i u njoj je nastavljeno sa trgovinskom djelatnošču kojom je rukovodila tadašnja država. Trgovina se obavljala u sklopu tadašnje Zemljoradničke zadruge na čijem čelu je bio direktor Vojo Stević, a prvi trgovac u ovom objektu je bila Hava Tipura (mati od poznate braće Tipura: Abdulaha, zvanog Braco, Muhameda, poznatog kao Hamić i Adema Tipure) Malo starije generacije mogu se sjetiti da je, oko šezdesetih godina, ovdje bila prodavnica tekstila u kojoj su radili Ahmo Delić i Šefko Hasukić. Izmedju 60. i 65. godine ovdje su radili Osman Mešanović, zvani šepo i stari trgovac Cvjetko Simić. Bila je to prodavnica boja, posuđa i drugih sitnih kućnih potrebština. Kasnije je dugo godina prodavana tekstilna roba, a kao trgovci su radile: Sendić Šukrija, Skenderović raza i Bristrić Sabaheta. Svoje prve trgovačke dane na praksi ovdje je, davne 67/68 godine, provela i moja sestra Avdičević (Alić) Paša. Poslije su se smjenjivale mlađe generacije, a onda je opet došao rat.
Ovo staro zdanje iz rata izlazi oštečeno, ali ipak preživljeno, baš kao što je preživjelo i prethodna dva. Poslije i ovog rata, ponovo trgovina. Ovaj puta, vlasnik trgovine je Doborac Miralem, za čije vrijeme poslovanja, nažalost, izbija veliki požar. Nesebičnom požrtvovanošču gradačačkih vatrogasaca, objekat je ipak spašen i sada čeka na neku novu sudbinu. A sudbena je čudna. Iako je unaprijed predodređena, ostaje nepoznata sve dok se ne dogodi.

Tekst napisao, Mirza Avdičević

6 komentara

  1. Ocekivao sam reakciju he, he, he. Komentari su sigurno dodatni podsticaj za dalji rad i Mirzi i svima koji pisu i dobro je da ih ima.
    Za gosta p.p. – dojmio me se vas komentar na post Bezimeni izvor termalne vode, gdje spominjete projektante Jakaba i Komora i objekte u stilu secesije, jer sam osobito zainteresiran za ovu oblast, pa pod uvjetom da zelite podijeliti podatke koje posjedujete, javite mi se privatnom porukom. :)) Pozdrav, Edin 🙂

  2. Svaka cast na iznijetim podacima. Nikad nisam cuo za Karla Manca, a sad vidim da je u njegovoj kuci nekad bila i bolnica. Ja se sjecam vremena kad je u zgradi djecijeg obdanisata i u ovoj staroj kuci bio Dom zdravlja. kako vrijeme brzo prolazi.

  3. Pozdrav za Edina i hvala na aktivnom ucescu u vidu komentara na moje postove. Uvijek je lijepo procitati nadahnute i korektne komentare gosta p.p. Koliko nas je koji se sjecamo da je u porodicnoj kuci Karla Manca bio dom zdravlja. Hvala gostu 8032 na ucescu u komentarima.

Komentariši