GRADAČAC U VREMENU KRALJEVINE JUGOSLAVIJE


Pisati o znamenitostima Gradačca ponekad iziskuje i osvrt na historijske činjenice o povezivanju jednog ili više naroda u teritorijalno-političke cjeline koje su se kroz ralzličite periode različito i nazivale. ( države, kneževine, despotstva, banovine, kraljevine, carstva..). Do sada smo pisali o teritoriji Gradačca u predhistorijskom periodu, odnosno za vrijeme Rimskog carstva, zatim u vrijeme Srednjeg vijeka kad je Bosna bila samostalna država, te u vrijeme Osmanlijskog i Austrougarskog carstva. Na redu je doba kad je Gradačac zejedno sa Bosnom i Hercegovinom ušao u državnu zajednicu nazvanom Kraljevina Jugoslavija.
Da bi pisali o znamenitostima Gradačca iz ovog perioda, mislim da je ipak potrebno reći nešto više o stvaranju Kraljevine Jugoslavije. Počnimo to ovako: Ideja za stvaranje jugoslavenske države, u kojoj bi zajednički živjeli Južni Slaveni, mnogo je starija od same jugoslavenske države. Ideja je nastala krajem 19. stoljeća, prvo u Hrvatskoj kao Ilirski pokret, a kasnije se proširila kao jugoslavenska ideja. U prvoj deceniji 20. stoljeća, ta ideja se ozbiljno razvija i u Srbiji kao aktivnost za oslobađanje i ujedinjenje svih „srpskih zemalja“(navodni znaci su opaska pisca ovih redova). U tom historijskom periodu bili su sazreli svi uslovi za raspad Austrougarskog carstva, čiji kraj počinje izbijanjem Prvog svjetskog rata. Još u toku rata, odnosno 1915. godine u Parizu se formira jedan Jugoslovenski odbor u kojeg ulaze predstavnici iz Hrvatske, Slovenije i BiH. To znači da je ovaj odbor obuhvatao predstavnike zemalja koje su bile u sastavu Austrougarskog carstva. Na čelu odbora je bio dr. Ante Trumbić iz Hrvatske. Kao pregovarać s druge strane je bila Vlada Srbije u čijem sastavu se tada nalazila i Makedonija. Predsjednik srpke vlade je bio Nikola Pašić. Konkretni pregovori o uređenju buduće države vođeni su u dva navrata – na Krfu 1917. godine i u Ženevi 1918. godine.
Pošto je raspad Austrougarskog carstva bio evidentan, Sabor Hrvatske 29.10.1918. godine donosi odluku da prekine sve državno-pravne veze sa Austrijom i Ugarskom, kojim činom se de fakto uspostavlja nova država sa imenom Država Slovenaca, Hrvata i Srba. Naime, Istog dana se formira Narodno vijeće SHS, na čijem čelu je bio slovenački političar Anton Korošec. Potrpredsjednici vijeća su bili Svetozar Pribičević i dr. Ante Pavelić (zubar iz Zagreba, kojeg ne treba miješati sa budućim vođom ustaškog pokreta). U tu novoformiranu državu SHS ušle su sljedece teritorije:
1.Teritorije Hrvatske, zajedno sa Dalmacijom,
2.Teritorija Slovenije, odnosno veći dio njene teritorije koja se zvala Kranjska, zatim manij dio Koruške i južni dio Štajerske, i
3. Bosna i Hercegovina.

Koja nepravda prema Bošnjacima. Formira se nova država u koju se smješta i BiH, bez pominjanja njenog najmnogobrojnijeg naroda u naslovu te države. Krivicu snose i sami Bošnjaci jer se nisu nacionalno opredjeljivali. Jednostavno su bili muslimani, a to je vjerska odrednica naroda čija religija je Islam. No, šta je bilo, bilo je, ali još jednom obratite pažnju. Ovo je država SHS – Slovenaca, Hrvata i Srba koji su bili u Austrougarskom carstvu. Tek sada predstoji formiranje države koja će se zvati Kraljevina SHS, ali sada kao država s prvim imenom Srba, pa onda Hrvata i na kraju Slovenaca. U ovoj državi će se, pored Slovenije, Hrvatske i BiH, nalaziti Kraljevina Srbija sa Makedonijom i Kosovom, zatim Kraljevina Crna Gora i Vojvodina koja je do tada bila sastavni dio Mađarske. Pogledajte sad nepravdu koja se odvijala i na ovoj strani. Nigdje se ne pominju Makedonci niti Crnogorci. Njihov nacionalni identitet je ignorisan, a oni su jednostavno smatrani Srbima. No, da vidimo kao je dalje teklo stvaranje države sa imenom Kraljevina SHS:
Kao prvo istaknimo da je situacija u novostvorenoj državi Slovenaca, Hrvata i Srba bila izuzetno teška usljed agrarnih i drugih revolucionarnih nemira, te prodora italijanske vojske u Istru, Rijeku, dijelove Slovenije i Dalmacije. Novostvorena država nije raspolagala ni sa kakvom značajnijom oružanom silom da bi sve to mogla spriječiti. Zato je sa raznih strana požurivano njeno ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom. U takvoj situaciji Narodno vijeće novostvorene države Slovenaca, Hrvata i Srba, poslije dugih rasprava, izabralo je 24.11.1018. godine u Zagrebu, odbor od 28 lica, sa zadatkom da, u sporazumu sa vladom Kraljevine Srbije, bez odugovlačenja provede, organizaciju jedinstvene države.

U međuvremenu, Velika narodna skupština Vojvodine, održana u Novom Sadu 25.11.1918. godine, proglasila je direktno ujedinjenje Vojvodine sa Kraljevinom Srbijom.
Dan kasnije, istu odluku donijela je na skupu u Podgorici crnogorska Velika narodna skupština. U toj je situaciji delegacija Slovenaca, Hrvata i Srba otputovala u Beograd radi pregovora o ujedinjenju. Među 28 članova delegacije koju je predvodio Podpresjednik narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba dr. Ante Pavelic (zubar), bilo je i šest predstavnika iz BiH. Mada su bili u teškoj situaciji, članovi delegacije su stajali pri upustvima koja su imali, a to je da se buduća država uredi na federalnom principu. Tokom pregovora delegacija je od toga morala odustati. Suočavajući se sa velikim pritiskom, morala je izmijeniti svoj prijedlog. Ustvari ova delegacija je 1. 12. 1918. godine umjesto novog prijedloga, podnijela jednu tzv. “ adresu “ regentu Aleksandru Karadjorđeviću, kojom ga poziva da u ime kralja Petra preuzme vlast u čitavoj državi. Regent je na to proglasio ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. I da ne ulazimo dublje u probleme koji su se pojavljivali u novoproglašenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, recimo još samo to da je, Kralj Aleksandar karađorđević, zakonom od 3.10.1929. godine promijenio naziv države u Kraljevinu Jugoslaviju. Od tog dana se i ime Jugoslavija po prvi put službeno pojavljuje na međunarodnoj sceni. Formiranjem nove države moralo je doći i do smjene administrativno upravnog aparata. To nije moglo biti preko noći već se taj proces odvijao tokom 1918. i 1919. godine. U Gradačcu je bio kotarski predstojnik (sreski načelnik) Julius Bitto iz Austrije. Smjena je izvršena 11.12.1918.godine kada je Julius Bitto predao dužnost novom kotarskom predstojniku Vladimiru Stojiću. Za Gradačac počinje jedno novo vremnsko razdoblje koje će mo mi pratiti sa ciljem osvrta na njegove znamenitosti, što i jeste glavna tema pisca ovih redova.

Tekst napisao, Mirza Avdičević

4 komentara

  1. Prvi post na ovom blogu postavljen je 21.03.2011.god…tim povodom – čestitke za prvi „rođendan” bloga, a autoru čestitke za istrajnost i sve ove sjajne priče o događajima i ljudima koji su stvarali ljepšu stranu naše istorije…

    p.p.

  2. U ovaj blogg ulozeno je mnogo truda ,vremena ,ljubavi, znanja ..Iskrene cestitke za ovako predan rad ,iz tvojih postova se moze mnogo nauciti , mnogo ostati za one koji dolaze …Cestitke za ovu proteklu godinu i hvala …vejrujem da ce svako naredno pisanje biti jos bolje , bogatije cinjenicama na zadovoljstvo nas koji te pratimo …
    Ps …naj post u protekloj godini za mene je ” Gradacacka aleja ” …procitajte vidjecete zasto …

Komentariši