POSLOVNI OJEKAT PORODICE ŠAKIĆA


U periodu od dvadesetak godina, koliko je trajala Kraljevina Jugoslavija, uglavnom je bila razvijena trgovinska djelatnost, pa će se i naše pisanje o znamenitostima Gradačca svesti na trgovinske objekte iz tog doba. Ovaj puta pričat će mo priču o poslovnim objektima porodice Šakića. Za njih se se smatra da su u periodu između dva rata imali najveći kapital u toj djelatnosti. Jedan od njihovih trgovinskih objekata bio je preko puta zgrade medrese Muradije, odnosno bivšeg doma kulture. To je bila veća zgrada na sprat, koja je u prizemlju imala skladišni i prodajni prostor. Na spratu su bile privatne prostorije, a jedan dio je služio i za poslovanje. Trgovinu su vodila braća Abdulah (Avdaga) i Muharem, ali su kao trgovci radili i njihovi sinovi Dedo i Šefik, kao i drugi članovi ove mnogobrojne i poznate gradačačke porodice. Pored trgovinskog kapitala, Šakići su imali kapital i u mnogim nekretninama. Tako su jedno vrijeme bili i vlasnici zgrade u kojoj je bila smještena stara bolnica, odnosno, kasnije sud za prekršaje. Treba napomenuti da je iz ove porodice, još za vrijeme austrougarske uprave, Derviš Šakić bio i zastupnik u općnskoj upravi grada, a poslije Drugog svjetskog rata Muharemov sin Dedo Šakić je radio na odgovornim funkcijama u Srezu Gradačac, kao i na dužnostima u privredi. Od mnogobrojnih članova porodice Šakića istaknimo i Aliju Šakića koji je radio u Hajri-begovom dućanu smještenom u objektu današnjeg kafića Monako. Od Alije potiče porodica Safeta Šakića, nekadašnjeg direktora Elektroposlovnice. Safeta se sigurno sjećaju starije generacije, kao i njegovih sinova Mirze i Mensura zvanog Mega, te kčerke Jasminke. Vlasnik portala Gradačac-x, Šakić Midhat, takođe potiče iz ove loze gradačačkih Šakića. Na kraju recimo da se po Šakićima i jedna ulica zvala Šakić mahala, a počinjala je kod medrese Muradije (doma kulture) na lijevu stranu uz brdo. I kao što sve bude, tako i prođe. Skoro svi ti objekti su porušeni, ulica je promijenila ime, a stari trgovci pomrli. Znam, čovjek je smrtan, ali njegovo ime može postati besmrtno ako se priča o njemu zapiše. Hoču da vjerujem da je to tako.

Tekst napisao, Mirza Avdičević

3 komentara

  1. Uvijek imas dobar zavrsetak posta …
    “Znam, čovjek je smrtan, ali njegovo ime može postati besmrtno ako se priča o njemu zapiše. Hoču da vjerujem da je to tako.” I ne da vjerujes Mirza nego je tako , tvoja djela ce sigurno govoriti o tebi…Ovlas prelista knjigu o nastanku Bosne .., moram je procitati u cjelosti , da bi dala pravi komentar , aii onoliko ispisanih stranica , podataka , finih fotografija , predobro mi izgleda …zadivo si me , svaka cast.. velika je stvar ostaviti ovoliko pisanog materijala , za svoju Bosnu , za svoj grad …

Komentariši