KUĆA STEVE STEVIĆA


Šetajući našim gradom, mogli smo uočiti stotinama godina dugu historiju u kojoj se očitovala njegova multikulturalnost i multietničost. Slažući u skladnu cjelinu te slojeve vremena mogli smo vidjeti kako su naši stari sugrađani, bez obzira na nacionalnost, svoje slobodno vrijeme zajednički provodili u svim sferama života pa tako i u hanovima i kafanama. Odmah do Ibrinog Hana nalazila se ova stara kuća u kojoj je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bila kafana u vlasnisštvu Steve Stevića. Kad se pomene riječ kafana, onda se uglavnom misli na birtiju u kojoj se točio i pio alkohol, što je slučaj i sa kafanom iz naše priče. No, nije baš uvijek bilo tako.
Zato recimo nešto više o samom nastanku kafana, njihovom imenu i značaju. Od samih početaka do danas, koristila su se razna imena kao sto su: han, mehana, kahvana, kafana, kavana, birtija, bife, gostionica, krčma, bar, restoran i na kraju ugostiteljski objekat. U prvo vrijeme, u kafanama se služila se samo kafa uz ambijent koji je pratio kulturu života naroda sa tog područja. Po kafi, kafana je i dobila svoje ime. Kasnije se u kafanama počela spremati hrana i točiti alkohol. Kafane, one stare, bile su dio života čaršije i imale su poseban duh, neobičan, specifičan, izazovan. U njima je pulsirao kulturni, zabavni, privredni i društveni život, a uz sve to, neizostavno se provlačila i politika. Kafana je jednostavno bila mjesto gdje se odvijao život grada. U njima su nastajale i pjevale se pjesme, smišljale se ideje, ali u njima se i pilo, jelo i spavalo. Vratimo se sada ponovo kafani Steve Stevića i iskoristimo priliku da kažemo kako je Stevo bio otac poznatog trgovca Voje Stevića, koji je dugo vremena bio direktor državnog trgovinskog preduzeća u Gradačcu. Početkom Drugog svjetskog rata, vlasti NDH oduzimaju ovaj objekat od Steve Stevića i dovode izvjesnu Magdu Erhard, koja preuzima kafanu i nastavlja sa ugostiteljskom djelatnošču. Obzirom da je cijelo vrijeme rata sarađivala sa Nijemcima, partizani su je strijeljali 1944. godine. Poslije rata zgrada je nacionalizovana a prostor bivše kafane je namijenjen za druženje omladine. Tu je smješteno nekoliko bilijarskih stolova, mogle su se pročitati novine, popiti kafa i neko bezalkoholno piče. Osamdesetih godina, u jedan dio prostora se smještavju Zajedničake sužbe mjesnih zajednica na čijem čelu je bio Husein Čajić. Knjigovodstvo su vodile, Ljlja Todorović i Neda Kurčehajić. Odmah do njih je bila i sajdžinica Miralema Kikića. Na spratu ove zgrade je bio stambeni prostor koji je, sa vanjske strane imao poseban ulaz sa drvenim stepenicama i verandom. Tu je stanovao Bogdan Jakovac sa svojom suprugom Zorom. Imali su šestero djece: Voju, Bosiljku, Boru, Rajku, Radmilu i Mirjanu. Bogdan i njegova supruga već odavno nisu među živima, a od djece u Gradačcu je jedino ostao Vojo, koji je umro neposredno po završetku poslednjeg rata. Mnogi naši sugrađani se sigurno sječaju ovog vrijednog i pošetnog bankarskog činovnika koji je svoj radni vijek proveo u Sarajevskoj privrednoj banci, sa sjedištem u Gradačcu. I kao što smo već navikli šta se dešava sa starim objektaima u našem gradu, nije nas izmenadilo što je ova stara kuća srušena i na njenom mjestu napravljena stambena zgrada u vlasništvu Adema Hanića. Kad sam počeo pisati ovu priču, malo sam znao, malo sam se sjećao, a onda uz pomoć nekih prijatelja, sve su se informacije složile i prolile na papir, baš kao boja i platno, kao ruka i potez kad u rijetkim trenucima postanu jedno i kad slika jednostavno nastane.

Tekst napisao, Mirza Avdičević

6 komentara

  1. lijep post , slazem se sa predhodnim gostom ..puno podataka ..vjerujem da malo sugradjana zna za ovo sto si iznio .. tvoje iznosenje podataka o znamenitosti se cita lagano kao neka prica iz davnina..hvala ti mirza i nastavi onako ..pozzz..

  2. Dragi Mirza,
    Aferim na pisanju,nedavno sam “natrapao” na ovo tvoje i pročitao sam nekoliko od tvojih priloga, dobri su nastavi. Kod više njih sam osjetio potrebu da komentarišem, ali tek sad ih evo čitam pa ču komentarisati ovaj, ustvari dodati – nadopuniti.
    U predhodnom – Ibrin han, nisi spomenuo da je tu prije bila “kahva” /ne kafana/, koju je držao rah. Asim Idrizovič, a mislim da je to bila poslednja od kahvi u Gradačcu. Pojasnit ču u kahvi /ugost. objektu/ nije se smjelo predavati alkohol. Sa rah. Asimom radila su i njegova dva sina Hasan (sada več rah.) i Agan zvani “Pače”, tu su bile i dnevne novine/sa drveni držačem/, bilijar, šah i domine. Sječam se jedne dogodovštine, neko od gradjana je nagovorio nekog stranog gosta da posle kahve /uz koju je bio obavezan rahatlokum/ zatraži i čašu vode, na to je Asim rah. sav razjaren istjerao gosta napolje riječima “Ti češ moju kahvu sapirat vodom”.
    Drugo na što mislim da moram dodati, kada si več spominjao porodicu Jakovac, mislim da si trebao napomenuti ulogu te porodice u sportu u Gradačcu. Naime pok. Bogdan je bio inicijator i veliki sportski pregalac i uz pok. Malača jedan od osnivača i vodečih ljudi u starom “Partizanu”, svakako i bazen je uz to, pa rukomet itd. A njegov sin sada pok. Vojislav, Vojo mislim da je “dogurao” – nisam siguran da li je odvojio i drugi bal /nisam siguran u naziv/ za titulu internacionalnog majstora u šahu. Inače Vojo je dugo godina vodio, može se reči održavao Šahovski klub u Gradačcu. Nastavi i puno pozzz Meha

  3. Dragi Meha, hvala ti na korisnom komentaru. Dobio sam i tvoj mejl, ali nikako ne mogu da ti odgovorim jer dobivam poruke od provajdera da je adresa nepoznata. Imas li neklu drugu email adresu kako bi stupili u kontakt. Puno pozdrava od Mirze.

  4. Viliki pozdrav unuci Bogdana Jakovca, odnosno Rajkinoj kcerci, sa molbom da mi se javi privatnom porukom na mejl koji se nalazi sa desne strane mog bloga pod “Posalji email”. Ujedno saljem iskrene pozdrave svim clanovima porodice Jakovca.
    Mirza Avdicevic.

Komentariši