ZVIJEZDINO IGRALIŠTE – LUKA


Pisati o gradskom stadionu Luka, kao jednoj od znamenitosti Gradačaca, nemoguće je a ne pisati istovremeno i o fudbalu uopšte, prvoj fudbalskoj lopti, fudbalskom klubu koji je igrao utakmice na tom stadionu i na kraju o samim fudbalerima i ljudima koji su bili vezani za taj sport. Zato krenimo nekim redom i recimo da novija historija fudbala obuhvata nešto više od sto godina. Sve je počelo 1863. godine u Engleskoj kada su ragbi i fudbal krenuli različitim putevima. Na prostorima Bosne i Hercegovine fudbal se igra od početka 20 vijeka. Prva fudbalska lopta donesena je u Bosnu i Hercegovinu 1903. godine u Mostar, ali se fudbal zvanično počeo igrati nekoliko godina kasnije. U Sarajevu je to bilo 1908. godine, a do I svjetskog rata samo u Sarajevu bilo je pet, a u čitavoj Bosni i Hercegovini 20-tak klubova. Po neobjavljenom rukopisu Sadika Šehića, kojeg sam imao priliku dobiti još za njegovog života, u Gradačac je prva fudbalska lopta donesena 1920 -e godine, a donio ju je Osmanbeg Gradaščevć, zvani Kaleoglu, koji se školovao u Beču i Parizu. Medjutim, prvu fudbalsku loptu sa kojom su se počele igrati utakmice, donio je student Branko Popović iz Beograda. Bilo je to 1922. godine kada jedna grupa studenata i djaka, na čelu sa Brankom Popovićem, osniva i prvi fudbalski tim sa nazivom Vardar. Ime Vardar sasvim slučajno su dali Branko Popović i Hasan Kikić. Obzirom da su se utakmice igrale samo ljeti, kada su djeca bila na školskom raspustu, ovaj klub nije bio učlanjen ni u kakve fudbalske saveze, ali se uspio održati sve do početka II svjetskog rata. Sve dotle igrali su se prijateljski susreti, a prva fudbalska utakmica sa nekim timom iz drugog grada odigrana je sa Modričom 1923. godine.
Godine 1933/1934 u Gradačcu dolazi do formiranja još jednog fudbalskog tima koji se zvao Zmaj. Odmah po formiranju ovog kluba nastalo je rivalstvo između Vardara i Zmaja, te kako su Zmajevi tražili susret sa Vardarom, to rivalstvo je poprimilo druge dimenzije. Naime, Vardar je pristao da odigra utakmicu pod uslovom da tim koji izgubi preda drugom timu loptu kao i svu drugu opremu, te da se mora rasformirati. Vardar je pobijedio sa 3:0 i prema dogovoru Zmaj se rasformirao i prestao sa daljim aktivnostima.
Prikupljajuči građu za svoju knjigu Gradačac sa okolinom u prošlosti, Esad Sarajlić je došao do određenog broja imena naših sugrađana koji su igrali u Vardaru u periodu izmedju dva svjetska rata, pa ih objavljujemo u sljedečem sastavu:
Alić Nijaz, Alić Tasin, Džakić Ahmed, M. Halilović Rahman, Jovovič Mirko, Jovović Radovan, Kikić Hasan, Kikić Mustafa, Popović Doco, Popovič Ljubo, Popović Nemanja, Pelešević salih, Skenderović Mustafa, Spasojević Panto, Taslidžič Ešef, Taslidđić Fahrudin i Tirić Muharem. Fudbalski klub Vardar postojao je sve do 1941. godine i pod tim imenom odigrao je utakmicu sa jednom njemačkom okupacionom jedinicom, koja se završila rezultatom 1:1. Prvim oslobađanjem Gradačca 1943. godine, veliki broj omladine, medju kojima i tadašnjih fudbalera, odlazi u partizane ćime prestaje igranje fudbala sve do kraja rata. Godine 1945. ponovo se pokreće fudbalska aktivnost i u augustu se održava osnivačka skupština, na kojoj se naziv kluba mijenja i po prvi put klub dobiva ime Zvijezda.
Boja kluba je crvena a znak na dresovima je bijeli krug sa crvenom petokrakom u sredini. Ime kluba kao i boja dresova su zadržani sve do današnjih dana stim što je izmijenjen grb na kojem se više ne nalazi zvijezda petokraka. Od 1945. pa do 1992. godine Zvijezda se uglavnom takmičila u sreskoj, zonskoj, regionalnoj i podsaveznoj ligi, a najveći uspjeh u tom periodu postigla je 1978. godine, kada je postala član Republičke lige BiH. Trenutno, Zvijezda se takmiči u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, a utakmice igra na stadionu Banja Ilidža, koji ima kapacitet od 8.000 mjesta, od čaga je 5.000 za sjedenje. I konačno, kad smo već pomenuli stadion, recimo da je klub Vardar igrao svoje utakmice na stadionu koji napravljen 1920 godine, upravo na terenu gdje je sadašnji Zvijezdin stadion, samo bliže cesti.
Prvi Zvijezdin stadion je bio u industrijskoj zoni na lokaciji bivšeg mlina i korparskog preduzeća, da bi pedesetih godina bio preseljen na mjesto današnjeg Gradačačkog sajma. Taj stadion je bio smješten na prelijepom terenu odmah ispod poznate aleje kestenova, odakle su se posmatrale utakmice, a nagib terena ispod aleje služio je kao prirodne tribine za sjedenje. U narodu, zvao se stadion Luka. Šesdesetih godina, napravljen je novi stadion na mjestu gdje se sada nalazi tvornica modne konfekcije Kula.
Taj stadion je sa svih strana bio ogradjen betonskim zidom, ali velikom poplavom 1967. godine je potpuno porušen i Zvijezda se vraća na stadion ispod aleje. Izgradnjom privrdenog centra Skenderija, Zvijezda je jedno vrijeme ostala bez stadiona i igrala je utakmice u Ledenicama sve dok nije došlo do gradnje novog stadiona ispod brane jezera Vidara. Danas se tu nalazi jedan moderni stadion koji odgovara vremenu u kojem živimo..

Tekst napisao, Mirza Avdičević.

8 komentara

  1. Svaka cast za ovaj post,veliki sam ljubitelj fudbala i sporta opcenito i doista sam se obradovao ovoj prici. Ipak, ovaj put iskoristio bih priliku da napisem neke svoje dojmove o knjizi Kako je nastala zemlja Bosna. Knjiga je veoma zanimljiva, obiluje mnostvom historijskih cinjenica, a mnoge sam prvi put procitao u ovoj knjizi, iako imam solidno znanje iz ove oblasti. Zbilja sam sa uzivanjem procitao ovu knjigu i toplo bih preporucio i ostalim posjetiteljima bloga da je procitaju, bit ce to sigurno korisno utroseno vrijeme. Bilo bi zanimljivo cuti misljenja i komentare i drugih gostiju.

  2. Drago mi je što je gost ebasic pokrenuo ovu temu, pa ću pokušati i ja da iznesem neka svoja zapažanja. Evidentno je da iza ove knjige stoji vrlo ozbiljan rad i istraživanje. Posao istoričara jeste težak – ponekad je potrebno sabrati razne zapisane dokumente i ispričane priče, te napraviti svrsishodnu selekciju, zabilježiti ono što je bitno i donijeti svoje zaključke. U ovoj knjizi, kroz devet poglavlja, obuhvaćen je dug vremenski period, ali je knjiga odlično osmišljena, sa pričama(poglavljima) koje se nadopunjuju i vremenski i suštinski. Pisana je jednostavnim, razumljivim jezikom, čita se sa lakoćom i jednako je interesantna od prve do poslednje stranice. Posebno mi se dopalo – i to je moj najjači utisak – što je autor uspio da ostane nepristrasan, da uspostavi distancu i ostavi po strani emocije i svoj lični stav prema događajima, a da prednost činjenicama. To i jeste odlika dobro napisanih istorijskih knjiga.
    Moglo bi se još puno toga napisati, ali mislim da će biti interesantnije da čujemo mišljenje još nekoga od gostiju ovog bloga, pa eventualno nastavimo razgovor na ovu temu…

  3. Mozemo se sloziti ili ne sa ovim sto si napisala, ali fakat je ovo odlican komentar..zbilja svaka cast. U biti, napisati dobar komentar je kao i napisati dobar post. Gost 8056 ti si sigurno zanimljiva osoba, koliko i tvoji komentari. Volio bih cuti i ostala tvoja zapazanja o ovoj knjizi, mozes mi to poslati privatnom porukom, ja cekam 🙂
    Pozdrav Mirzi i ostalim posjetiteljima bloga od Edina

  4. Hvala mojim posjetiteljima bloga na veoma interensantnim komentarima na knjigu “Kako je nastala zemlja Bosna”. Ta knjiga, ustvari i nije knjiga, jer je pisana samo za moju dusu i bez pretenzija da bude komercijalno objavljena. U svakom slucaju darago mi je da ima komentare koji su vrijedni paznje.

  5. E vala Mirza ti nas bacaš u depresiju.Kad ovo čitam čini mi se da imam 100 godina.
    Gdje samo nađeš ove podatke i slike.Stvarno si legenda.A sječaš li se kad su avioni bacali letke a mi ih skupljali po ovom igralištuˇ.Pa tek kad dođe vašar…

  6. Ja sam iz Bosnaskog Samca i zovem se Esref Zaimbegovic. Igrao sam za FK Borac od 1961. do 1973.g. Brojne uspomene me vezu za utakmice sa Zvijezdom a ove fotografije su me podsjetile na te lijepe dane.
    Prve utakmice sam odigrao na igralistu Luka a kad je ono odnijela voda igrali smo pod alejom.
    Od generacije sezdesetih godina dobro se sjecam mog prijatelja Safeta Kikica-Cireta, zatim Sakiba Cosica-Sakrske, dobrog centarhalfa,pa Jovice Cirica, upornog pomagaca,pa mog skolskog druga Sakiba Sehica.U sjecanju su mi i sudije Imamovic i Kevric kao i sportski radnik Hasan Hecimovic.

    Od generacije sedamdesetih godina igrao sam prakticno protiv svih.Najcesci direktni suparnik bio mi je Nikola Matanovic-Matan. Ja sam igrao po starom sistemu desnu polutku a on lijevog halfa.Bio je neugodan protivnik. Iako relativno nizak dobro je skakao i igrao glavom a brzo je kretao u protivnapade. Osim toga uvijek me je striktno blokirao i “puhao” mi za vrat. Iako protivnici na sporskom polju bili smo osobno dobri prijatelji.Od ostalih isticem mog druga iz skole Delic Aliju, sjecam se dobro Stile, Cibreta, Zije Mesanovica,Asima Haskica koji je poslije igrao i za “Borac” a u sjecanju su mi i ostali sa fotografije.
    Susreti sa “Zvijezdom” su bili izjednaceni, pobjedjivao je uglavnom domacin.Bili su uvijek u sportskom duhu, bez izgreda.
    Vratio sam se poslije 20 godina iz inostranstva. Ne znam ko je od mojih prijatelja ziv i ko je jos u Gradaccu.onima koji su zivi zelim puno zdravlja.

Komentariši