Svaki dan u mislima prolazim stotine raskrsnica sa kojih putevi idu ka nekom novom pravcu. Ulazeći u našu čaršiju sa istoćne strane grada stojim na jednoj takvoj raskrsnici i pitam se zašto u mislima svojim koračam tim ulicama? Šta ja to tražim gdje ja to idem? Odgovor pokušavam naći u samom sebi. Onda krenem i stanem. Stanem pred još jednom starom kućom, pred još jednim starim prozorom kroz koji prošlost vidim. Odgovor sam našao! Tu prošlost sa vama podijeliti želim. Priču o još jednoj staroj kući vama ispričati želim. Poslušajte je! Kuća je starija nego period u kojeg sam je svrstao, odnosno perid Kraljevine Jugoslavije. Podatak do kojeg sam istraživanjem došao, da je 1911. godine u njenom prizemlju bila stolarija, koju je držao neki Italijan, govori nam da je postojala još u doba austrougarske vladavine Bosnom. 
U toj stolariji izučio je stolarski zanat i naš stari sugrađanin Redžo Sivić. U nedostatku podataka o tome ko je sve živio u toj kući u vrijeme austrougarskog perioda i za vrijeme stare Jugoslavije, navedimo bar to, da se 50-ih godina prošlog stoljeća u kuću uselio Cvjetanović Tadija sa svojom porodicom. U zajedničkom domačinstvu sa njim, živio je sin Anto i njegova supruga Magdalena. Imali su kčerku Slavicu, koja i sada živi na spratu ove kuće. U prizemlju je uvijek bio neki poslovni prostor u kojem su se obavljale razne djelatnosti. Tako je u periodu poslije Drugog svjetskog rata, odnosno između 1955. i 1956. godine tu bila mesnica koju je držao Hašim Kevrić. Poslije mesnice, 70-ih godina bila je obućarska zanatska radnja u kojoj je radio Ćamil Tokić, a 80-ih štamparija, koju je držao Mehmed Šibonjić. Tih godina, sve do pred rat 1992. godine, u tom poslovnom prostoru je bio butik Azaro u vlasništvu Radeta Simičića. Zbog ratnih dejstava poslovni prostor je jedno vrijeme bio napušten, ali već 1994. godine u svojstvu vojnika, tu je radila Alić Zandira, udata Tuzlak. Držeći se izreke da je ”hrabrost otpor strahu”, ta osamnaestogodišnja djevojka je sve do kraja rata, pružala usluge šišanja pripadnicima armije Bosne i Hercegovine. Pisac ovih redova je ponosan što je ta djevojka kčerka njegove sestre Paše. I dan, danas, tu se nalazi frizerski salon, ali sada u privatnom vlasništvu Sedine Delić.
Završavajući ovu priču svjestan sam da mnogi ljudi gledaju stvari onako kako ih vide, a ja pokušavam kroz te stvari vidjeti prošlost i sa vama je podijeliti, a pri tome kažem, zašto da ne?.
Tekst napisao, Mirza Avdičević.
KUĆA CVJETANOVIĆ TADIJE
Izuzetno lijepo i nadahnuto napisano…bilo je pravo uživanje pročitati ovaj post…
p.p.
:):):)
Super post, Mirza. Pozzz…
prelijepo ..je zajedno sa tobom karacati gradaom uz veliko zadovoljstvo te pratiti i zajedno vidjeti proslost , divan post…
Nije to imbecilu kuca Cvjetanovic Tadije, tadija je moj mirza tu Srpski titin kolonizator kao sto su bili i ti talijani koje pominjes od AU monarhije …Pobjegao si sa svojom Pasom u Bijeli svijet i jos lazes ko je vlasnik kuce….srbofilstvo…Ta kuca je oduzeta titinim tj srpskorvatskim osvajanjem u osmoj ofanzivi “tzv begovskih tj turskih” kuca.Pitaj nekog jadan nebio iz Svirca ane pisati gluposti i lazi….
HUSO TURCINE, hvala na lijepom komentaru i probranim rijecima koje si uputio licno meni i mojoj porodici. Od svoje mrznje vjerovatno cak nisi ni procitao tekst, jer bi valjda uocio ovu recenicu: “U nedostatku podataka o tome ko je sve živio u toj kući u vrijeme austrougarskog perioda i za vrijeme stare Jugoslavije, navedimo bar to, da se 50-ih godina prošlog stoljeća u kuću uselio Cvjetanović Tadija sa svojom porodicom.” A mozda si i procitao, no ti ocigledno imas svoju stranu gledanja na zivot, a ja svoju. Zbog Svirackog odgoja ja tebe necu nazvati “Imbecilom” jer to ne prilici jednom ljudskom razgovoru. Zato te samo toplo pozdravljam. Mirza Avdicevic.
Puno je životnih koraka pređeno mojim stopama i nikada se nism0 krili iza inicijala, pogotovo izmišljenih…sada morah jer se bojim nekih koji se nazivaju imenom časnog naroda kojem ne pripadaju…C.T. je bio Hrvat koji po nečijem nije imao pravo ovdje da živi iako mu i prapraprapradjedovi odavde ponikoše…oni koji su živjeli i čiji su roditelji radili kod tih begova…ne ponose se baš begovskim vladanjem…eeee, ovaj očito dobro danas živi čim kalja Titovo vrijeme, a sigurno ga i ne pamti…koliko znamo – Mirza je ovdje bio u ratu, a zašto je otišao…pa vjerojatno nije mogao prihvatiti način da ide naprijed gazeći druge…Mirza, hvala što nam pišeš o našoj čaršiji…
Ovo sto je napisao Huso nije vrijedno komentara i ne bi trosio vrijeme na pisanje da nije ovih pogrdnih rijeci koje su u upucene Mirzi. Stekni ti Huso ugleda i postovonja makar deseti dio od onog kojeg je Mirza stekao, pa ces se zacrveniti zbog ovakvih pisanja. Naklon Mirzi.
Osim zanimljivih postova, odlika ovog bloga su korektni i argumentovani komentari. Dobro bi bilo da tako i ostane…
p.p.
Gos.Mirza , dugo pratim vase pisanje ..divim se vasoj upornosti , strpljenju i htjenju ..za ovkvo pisanje treba puno vremena , puno citanja ..treba biti obrazovan ..i voljet svoj grad ..ti ne da iznosis cinjenice ti pises sa ljubavlju..sve ovo napisa jer se razocara u tvoga sugradjanina i njegov komentar koji je po meni malo je reci primitivan… toliko .. tebi veliki pozzz i nastavi dalje pisanje ..pratimo te…
Drago mi je sto su posjetitelji bloga reagirali na ovakav komentar. Ovo je stvarno bilo ruzno, nisko i nepotrebno. Jasno je da Husu ne interesira historija, pa neka nas postedi ovakvih komentara. Mirzi i ostalim posjetiteljima bloga lijep pozdrav od Edina…
autor je priznao vecinu sto je rekao ovaj turcin zanimljiva je reakcija kmetovske psihe gosta 1088 xy
Interensantno…u cemu je to Gost_2906 vidio priznanje onoga sto je napisao Huso Turcin.
….da je mirzin benjamin imao pljac za kucu na zemlji u svircu a koju su mu uzeli oni sto ga jugoideoloski tj srbocetnicki fale…ne bi mirza sa benjaminom sinom otisao tako daleko od svirca..mirza je glup jer u napisima pise kako je zadnji beg ibrahimbegovic zavrsio kao pjano i imao zemlju tj imanje gdje danas zive potomci sh kmetova tu u selima oko grdacca…Mirza nepise da su jugoideoloske igre tj sh agresija tj jugoslovenstvo otelo tim kmetovima zemlju od ibrahimbegovica svodivsi ih na nulu…Mirza je takvim eblehama bosnjackim dobar a dobar i cetnicima I USTASAMA E MOJ MIRZA
Ovaj odgovor mom gostu pod brojem 9193 pisem samo iz razloga sto je pun neistina, a ne zbog toga sto je to negativan komentar, jer vrlo dobro znam da su i negativni komentari dobro dosli i da mogu da ukazati na propuste i greske u pisanju, a naravno i na drugacije vidjenje jedne te iste situacije. Medjutim moj gost iznosi neistinu i kontradiktorne cinjenice, sto me navelo na ovaj odgovor. kao prvo, kako znas da neko nije dao meni i mom sinu Benjaminu da napravimo kucu na placu u Svircu. I neznam zasto pominjes samo Benjamina, kad znas da imama i starijeg sina, Sanjna. A cudi me i da neznas da je moja rodna kuca pripala Almi Mujic(kcerki od od moje rahmetli sestre Mine), koja je zajedno sa svojim muzem Tarikom odkupila sve dijelove imovine od ostalih nasljednika. Kazes da sam poslednjeg bega nazvao pjanom: Hajde jos jednom procitaj ovaj tekst kojeg sam pisao u prici o Boemu nase carsije, begu Sulji Ibrahimbegovicu.: Suljo nije sjedio po kafanama, nije ni pisac bio niti je pjesme pisao. Ali, Suljo je bio beg, gospodin, drug, veseljak i meraklija. Zbog toga je on bio boem naše čaršije i kao takav ostavio je pečat jednog vremena u kojem je vrijedilo živjeti.
Kazes da ne pisem o tome kako je begovima oduzimana zemlja: Pa jesi li ti procitao ovaj tekst: Mustajbeg je imao petero djece, od kojih tri sina: Muharema, Sulejmana i Osmana, te dvije ćerke, Kanitu i Džemilu. To je bila begovska porodica koja vuče porijeklo od loze Gradaščevića i imala je veliko imanje u Orlovom polju, Hasiću, Slatini G., Rajskoj i u još nekim selima. Poslije Drugog svjetskog rata, odnosno u periodu kad je begovima oduzimana zemlja, ovoj porodici je sve oduzeto izuzev ove kuće i okućnice u kojoj su zajedno nastavili živjeti braća Muharem, Sulejman i Osman.
I nakraju ima jedna istina koju moj gost zna i na neki nacin je pokusava iznijeti kad govori o placu u Svircu. Naime, radi se o tome da sam ja podnosio zahtjev skupstini opstine da mi odobri izgradnju kuce na zemljistu mog rahmetli oca jer je okucnica imala skoro 1000m2 povrsine. Nije mi udovoljeno jer je urbanistickim planom to zemljiste bilo proglaseno zelenom povrsinom. To je bilo u vrijeme prije poslednjeg rata i to je prica koju sam jedne prilike pricao jednom svom prijatelju iznoseci svoje razocarenje u ljude koji su napravili takav urbanisticki plan.
I jos samo da kazem kako mi je stvarno zao sto sam na neki nacin bio prisiljen upustiti se u ovakav nacin korespodencije jer to ne odogovara mom karakteru, niti kao covjeka niti kao pisca ovog Bloga.
e moj mirza dje ce kuca ovo ruglo bez historiske i umjetnicke vrijednosti biti spomenik Gradaccu.Ona jest historijski znacajna u usvajanju Bosne od titoista zbog toga sam intervenisao….Sam ti prizna moju intervenciju….Huso turcin ostavi se bolan jugoslovenstva
Koje negativnosti bez potrebe. Svi prilozi/price na blogu su korektni, a neki obiluju jedinstvenim podacima. Mozda negdje nije do kraja sve pomenuto i ima nenamjernih propusta. Nije se rodio ko je svakome ugodio.