ČOVJEK KOJI JE VOLIO MOTORE, STEFANOVIĆ RISTO-BRANČE


Dok razmišljam kako da započnem ovu priču, tražim znamenitost u koju je utkano ime Stefanovic Riste, kojeg su svi u Gradačcu znali po nadimku Branče. Kroz misli prebirem stara zdanja i nove građevine, prebirem naselja i mahale, javne ustanove i tvorničke hale, tražim tu čvrstu vezu između Brančeta i neke znamenitosti.
Ne mogu da je nađem, ali nešto mi govori da je ta znamenitost bila i da je tu, još uvijek među nama. I tada, u mislima vidim Brančeta na motoru sa kožnim odijelom na sebi i kacigom na glavi. Vidim i našu aleju kestenova kako se proteže od Varoši, sve do gradskog kina, a onda me nešto vodi lijevo, uz ulicu pored
Taslidžića kuće, preko Malih Brđana, kako smo zvali to brdo koje se sa Varoši spaja. Bilo je to tradicionalno trkalište na kojem su se pedesetih i šezdesetih godina takmičili gradačački bajkeri. Da, dobro ste ćuli. Današnji popularni bajkeri su nastavili i produzili veliku Brančetovu ljubav i ljubav njegove generacije koji su još u to doba imali prelijepe velike motore od čije buke je dah zastajao.
Ali krenimo ovako! Stefanović Risto-Branče, rođen je 1938. godine od oca Nikole i majke Vojne, koji su se u Gradačac doselili iz Modriče. Ovaj bračni par je pored Brančeta imao i kčerku Nadu, udatu Mandić, koja je i danas u životu. Radi pojašnjenja famelije Stefanovića recimo da je Brančetov otac
Nikola imao poznatijeg brata koji se kao i Branče zvao Risto Stefanović, ali je njegov nadimak bio Tica. Radi se o starom gradačačkom stolaru Risti-Tici, o kojem smo ranije pisali. Brančetov otac Nikola i njegov brat Risto-Tica imali su i sestru koja se zvala Staka. Bila je to supruga našeg poznatog sugrađanina Mate Bakovića, odnosno mati Dragana i Mileta Bakovica. A sad se vratimo našem Brančetu i recimo o njemu koju riječ više.

Po zvršenom zanatu za bravara zaposlio se u TMD-i tu ostao sve do penzije. Bravarski zanat mu je omogućio da se počne baviti popravkama svega što je bilo na dva točka, počev od bicikla, motocikla pa sve do motora velike kubikaže. Pisac ovih redova se sjeća kako je čika Branče, krajem šezdesetih godina, popravljao i njegovo biciklo-specijalku.
Ubrzo je postao veliki zaljubljenik motora i započinje jedan život koji će cijelo vrijeme biti vezan za motore. Imao ih je Branče čitavu kolekciju, od onih starih sa prikolicom pa do najnovijih koji se i danas voze. Mnogi naši sugrađani se vjerovatno još sjećaju motorskih trka, ako ne onih iz pedesetih, a ono bar onih iz šezdesetih godina, koje su se organizovale u našem gradu. Bilo je to u dijelu grada kojeg smo ranije pomenuli, a to je krug koji je išao cestom pored aleje, od Varoši pa do kina, gdje se skretalo lijevo uz brdo, pa na Varoši opet lijevo uz aleju.
Početak staze je išao od ulaza u zelenu pijacu. Iako su i moja sjećanja zamagljena, ipak ću pokušati nabrojati bar neke od tadašnjih bajkera koji su imali motore i koji su učestvovali u trkama. Bili su to: Stari djed Muhamed Trakić iz Svirca, Obučar Izet Senjaković, Bravar Danko Kostić, sajdžija Galib Libovac, konobar Idriz Halilović, nožar Idriz Kikić, bravar Risto Stefanović-Branče, mašinista Mato Baković, a kasnije i njegovi sinovi Dragan i Mile Baković. Bila je to generacija bajkera koje sa ovom pričom želim otrgnuti od zaborava. Za to je zaslužan glavni junak ove priče, naš Branče, koji i u najtežim vremenima ostade u svom gradu i preživi dva ranjavanja u proteklom ratu. Ne ostavivši potomke iza sebe, umro je 2012. godine. Neka ga ova priča otrgne od zaborava i neka počiva u miru naš Branče.



O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.

Mirza Avdičević

3 komentara

  1. Hallo ich habe diesen Blog gelesen und bin zu Tiefs gerührt das es viele Menschen noch gibt die meinen Vater sehr geschätzt haben. Mir wurde leider durch den Krieg das aller wichtigste genommen und zwar meine Familie .ich sehe meinen Vater trotzdem vor mir Als ich ein kleiner Junge war wie er stolz auf seinen Motorrad sitzt. Diese Erinnerungen kann einen eben keiner nehmen. Ich möchte mich hiermit noch einmal bei den Verfasser von diesem Blog ganz herzlich bedanken. Es war sehr schön diese ganzen Bilder zu sehen. Liebe Grüße nach Gradacac. Stefanovic Elvis

Komentariši