RAZVOJ I TRADICIJA KULTURNO UMJETNIČKIH DRUŠTAVA U GRADAČCU



Razvoj i tradicija kulturno umjetničkih društava u Gradačcu kretali se uporedo sa razvojem takvih društava na nivou Bosne i Hercegovine. Najveći broj društava formiran je već u austro-ugarskom periodu.
Nacionalno i vjerski podijeljeno stanovnioštvo Bosne i Hercegovine formira svako svoje kulturno umjetničko društvo čiji osnovni cilj je promovisanje svoje kulturne i nacionalne svijesti. Takva društva egzistiraju i u periodu Kraljevine Jugoslavije kao i na početku Socijalističke Jugoslavije. U Gradačcu su postojali ogranci Bošnjačkog društva “Preporod” , Hrvatske zajednice “Napredak” i Srpskog prosvjetno-kulturnog društva “Prosvjeta” . Upoznajmo se u kratkim crtama sa radom ovih društava.


Historija Bošnjačke kulturne zajednice počinje 1903. godine, osnivanjem kulturnog društva „Gajreta” . Ovo društvo je nastavilo s radom i između dva svjetska rata, kada se formira još jedno društvo nazvano “Narodna uzdanica” . Nakon Drugog svjeskog rata, tačnije 1946. godine, dolazi do spajanja Gajreta i Narodne uzdanice i formiranja “Preporoda” . Međutim, već 1949. godine Preporod doživljava sudbinu svih drugih organizacija s nacionalnim predznakom. Naime, odlukom tadašnjih vlasti Preporod je ugašen, a njegova imovina prebačena Savezu kulturno-prosvjetnih društava BiH . Godine 1991. Preporod je obnovio svoj rad kako na nivou države, tako i u opštinskim zajdnicama. Gradačačka zajednica Preporod je izrasla u društvo sa jasnim ciljevima njegovanja, razvijanja i proučavanja Bošnjačke kulture, historije i umjetnosti. Likovne izložbe, izdavačka djelatnost i promocije knjiga, okrugli stolovi, naučni skupovi i sl. potvrda su da je ova zajednica opravdala svoje osnivanje. Pored neposrednih programskih zadataka, Preporod je i aktivni sudionik u Gradačačkim književnim susretima, Sajmu šljive i drugim kulturnim manifestacijama koje se organizuju prigodom određenih datuma.

Kad je u pitanju Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” onda recimo da je i ono osnovano davne 1902. godine, ali je poslije Drugog svjetskog rata doživjelo istu sudbinu kao i Bošnjački “Preporod” . Napredak obnavlja svoj rad 1990. godine i osniva se kao udruga bosanskohercegovačkih Hrvata čiji je osnovni cilj očuvanje i jačanje hrvatske nacionalne svijesti u Bosni i Hercegovini. Taj cilj se nastojao ostvariti promovisanjem hrvatskog jezika i kulture, poticanjem obrazovanja i saradnjom s vjerskim ustanovama. Unutar Napretka djeluju mnoge kulturne i sportske organizacije. Sjedište Napretka se nalazi se u Sarajevu, a u našem Gradačcu je jedan od njegovih ogranaka

Srpsko prosvjetno-kulturno društvo “Prosvjeta” je takođe osnovano za vrijeme austrougarske uprave, odnosno prvi put je osnovano 1902. godine sa ciljem očuvanja srpske kulture i identiteta u Bosni i Hercegovini. U Socijalističkoj Jugoslaviji i njegov rad biva zabranjen 1949. godine. Zajednica je obnovljena 1990. godine u sali Narodne i univerzitetske biblioteke u sarajevskoj Vijećnici. Za vrijeme rata Prosvjeta nastavlja s radom u Sarajevu, dok predsjednik i Glavni odbor društva nastavljaju rad u Foči. Danas djeluju dvije Prosvjete, jedna u Sarajevu i druga sa sjedištem u Istočnom Sarajevu. Svoje ogranke ima širom Republike Srpske.

Nisam siguran da li je ogranak Prosvjete formiran i u nekim od gradova u Federaciji, ali nažalost znam da ga nema u našem Gradačcu.
Iz naprijed navedednog izlaganja možemo zaključiti da je zajedničko za sva tri navedena društva to, što je njihov rad zabranjen 1949. godine, a njihova imovina prenijeta
Savezu kulturno-prosvjetnih društava BiH.

U okviru tog saveza, u gradovima su se osnivale razne vrste društveno kulturnog rada, a mi će mo se u našem Gradačcu ograničiti samo na Kulturno umjetničko društvo koje je osnovano 1953. godine sa nazivom KUD “Hasan Kikić” . U okviru ovog društva od samog početka su bile ativne sekcije kao što su: limena glazba, mandolinski orkestar, veliki tamburaški orkestar, folklor i hor. Naročito je bila aktivna horska sekcija, koju je pedesetih godina vodio učitelj Simić Branko , a kasnije Ivo Ungaro , koji će zajedno sa Antom Mihaljevićem voditi i muzičku sekciju, tamburasku i trubačku. U toj generaciji horskih pjevača učestvovali su sljedeći naši sugrađani: Slobođanac Šandor, Koričanćić Josip, Koričanćić Drago, Zupurović Ibro, Mulavdić Kemal, Kukuruzović Fehim, Haćimović Hasan, Milkić Sadija, Beširević Munib, Sendić Alija, Josipović Mato, Tanaković Mustafa, Imamović Hida, M.Halilović Mersa, Bahić Bosiljka (Dada), Bahić Ljuba, Taslidežić Razija, Taslidžić Esma, Rabić Hafeza, Čeliković Hajra, Džaferović Esma, Milanović Mara, Begović Fatima, Gradaščević Devleta, Skoždopolj Ilinka i još neki. Kao solisti nastupali su Gradaščević Bego, Abdulahović Ediba, Ćosić Mejrema, Kevrić Kada i drugi, a kao folklorni igrači naročito su se isticali, Gradaščević Nura, Sendić Sadeta, Barišić Nada i Smajlović Adem .
Krajem pesesetih godina u prostorijama tadašnjeg Doma kulture u Gradačcu (današnja zgrada medrese) održavale su se probe vokalnih solista, koji su takođe djelovali u klopu kulturno-umjetničkog društva. Ovu sekciju je vodio Ivo Ungaro, urednik radija, ali veliki doprinos dao je i nastavnik muzičke kulture Safet Bahić, koji je svirao harmoniku. Među stalnijim članovima ove sekcije kulturno-umjetničkog društva i vrsnim interpretatorima dobre pjesme bili su: Fadila Ćelosmanović, Kevrić Agan i Kevrić Kadira. Na festivalu “Mikrofon je vaš” koji je održan u Tuzli članovi gradačačkog KUD-a, Kevrić Agan i Kevrić Kadira dobili su prvu nagradu i priliku za nastup na RTV Beograd.
Pored KUD-a, tih godina je bilo veoma aktivno i Dobrovoljno vatrogasno društvo na čijem čelu je bio Alić Nijaz. Pri ovom drustvu djelovao je veliki muzički orkestar, u narodu poznat kao “Pleh muzika”. Inače, svi bitniji događaji u to vrijeme obilježavani su uz nastupe KUD-a i pleh muzike. Društveno koristan rad, kao što su radne akcije i druženje po priredbama i igrankama bili su glavni vid zabave tadašnje omladine. Po mahalama su djevojke i momci oblaćili narodnu nošnju i tako njegovali tardiciju i kuturu svog naroda. U tome je prednjačila Sviračka mahala koja je imala svoju čitaonicu i poznate izvore vode, kao mjesta gdje se omladina okupljala, a nerijetko, uz tamburice i kolo zaigrala.
Nakon kratkog zatišja, 70-tih godina počinje druga faza u razvoju kulturno umjetničkog društva na čijem čelu je bio Ibrulj Benjamin. U okviru društva obnovljena je dramska sekcija. Članovi dramske sekcije bili su: Tipura Muhamed, Pandžić Sifet, Berberović Ibrahim, Mersed Trakić, Šibonjić Mehmed, Srpak Milica, Cvitkušić Josip, Sarajlić Ekrem, Osmanović Munever, Bodiroga Ranko, Osmičić Zijad, Tipura Abdulah i drugi koji su se povremeno priključivali ovoj sekciji. Drame je režirao Ibrulj Benjamin. Ova sekcija je za građane Gradačca i okoline izvela dramu Branislava Nušića “Sumnjivo lice”.

U okviru kulturno-umjetničkog društva djelovale su i muzičke sekcije koje su pohađali učenici osnovnih škola. Iz osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” orkestar mandolina su sačinjavali učenici: Skenderović Nadira, Bačić Mara, Hadžiosmanović Suada, Arnautalić Nerma, Jakovac Mirjana, Muftić Jasmina, Hasanbašić Ismet, Sokoljak Sead, Pržulj Mišo, Ibreljić Suada, Dinko Delić, Veselin Cvjetinović, Huskić Sead, itd. Taj orkestar imao je zapažene nastupe na prostorima općine Gradačac gdje je muzicirao na raznim kulturnim manifestacijama. Učenici su također izvodili pripremljeni program i van Gradačca, kako na priredbama koje su održavane u okolnim mjestima (u Bosanskom Šamcu, npr.), tako i u gradovima kao što su Bečej, Novi Sad i Beograd. Ovaj orkestar je radio pod stručnim rukovodstvom Tome Budimovića, profesora muzičke umjetnosti.

Početkom 80-ih godina ponovo se formira i folklorna sekcija kojom je rukovodio izvjesni “Čando” , radnik sa željeznice. Međutim, nakon nekoliko mjeseci on odlazi iz Gradačca, a mjesto novog koreografa preuzima Simikić Rade. Folklorna
sekcija je tada brojala oko 40 članova, a stalni članovi folklorne sekcije u periodu od 1980. do 1986 godine bili su: Huskić Jasna, Omeragić Asima, Kevrić Indira, Kadić Zekija, Kevrić Azra-Beba, Milkić Zumra, Soldin Suzana, Bećirović Osman, Mujkanović Raif, Huseinbašić Sead, Huseinbašić Amra, Ćatić Ahmet, Begić Nihad, Milkić Salih, Milkić Nurija, Alimanović Zajko, Inkić Jasmin, Inkić Mujo, Željka, Cvijeta, Ramiza i drugi.
Folklornu grupu na njenim nastupima pratio je orkestar KUD-a u kojem su najčešće bili: Ivan Mihaljević – gitara, Mujić Asif – gitara, Džidić Ahmet – frula, Sitarević Šemnun – harmonika, Mulavdić Edin – harmonika, Mile Stjepanović – harmonika, Stipe Stjepanović – gitara, Hanić Asim– bubnjevi, Kikić Nurdin (Piki) – bubnjevi.
Uz folklornu grupu i orkestar kulturno-umjetničkog društva “Hasan Kikić” Gradačac uvijek je išla i jedna stalna grupa amatera pjevača koji su upotpunjavali program svojim izvedbama poznatih sevdalinki, starogradskih i drugih popularnih pjesama toga vremena. Tako je došlo i do formiranja jedne vokalne grupe koja će vremenom izrasti u sekcuju sa velikim brojem članova.

Nastupi tadašnjeg KUD-a su bili mnogobrojni, od kojih pomenimo samo neke, a svakako i onaj koji je održan 08. marta 1982. godine u gradačačkoj Skenderiji kao znak zahvalnosti za radnike modne konfekcije “Kula”, koji su za članove folklorne sekcije sašili novu opremu.
Iste godine bio je zapažen nastup u Metkoviću i Boru. Na omladinskoj radnoj akciji u Gradišci 1983. godine članovi kulturno-umjetničkog društva su u večernjim satima davali program pred svojim Gradačačanima kao i mnogim drugim učesnicima te radne akcije.
U punom sjaju su zablistali na smotri folklora održanoj juna 1984. godine u Pleternici kraj Slavonske Požege.
Rad društva će biti veoma plodonosan sve do 90-ih godina, a onda ko zna iz kojih razloga, dolazi do potpunog prekida svih aktivnosti.

Uskoro izbija rat i većina bivših članova društva se uključuje u odbranu svog grada.
Poslije rata, odnosno 1996. godine formira se KUD “prof. Husejin Gradaščević”. Osnivač KUD-a je bio nastavnik muzičkog Raif Begić, a predsjednik Džavid Pamuković. Koreografi su bili Ahmet Omerović-Sondro kao i Hamid i Ferid Pezerović, svi iz Zvornika. Zapazen nastup clanovi ovog Kud-a su imali u Italiji, Brescia, kao i još u mnogobrojnim drugim gradovima. Ovo kulturno umjetničko društvo je egiztiralo do 2002. godine.

U međuvremenu je 2001. godine osnovan KUD “Gradačac” . Za predsjednika Upravnog odbora izabran je Hečimović Osman , za podpredsjednika Hadžimuhamedović Nermina , a za predsjednika Umjetničkog savjeta izabran je Pamuković Džavid . U okviru društva formirane su tri sekcije: folklorna, instrumentalna i sekcija vokalnih solista.

Folklorna sekcija je imala sljedeće članove: Begović Mirel, Ćulah Muamer, Tursić Mirsad, Džakovac Vahid, Ćosić Danijel, Muješić Ruzmir, Duraković Emir, Muratović Senad, Šečić Adnan, Imširović Amir, Hasić Mirza, Isić Maid, Muratović Nedžad, Rabić Denis, Likić Samer,
Rašidkadić Lejla, Hamidović Samra, Skoko Mersiha, Huseinagić Lejla, Pamuković Džana, Beširević Fatima, Ćosić Anela, Mustafić Nadira, Ratkoceri Teuta, Bajramović Senka, Huskić Elma, Rašidkadić Azra, Džaferović Dženana, Tost Ivana, Kamberović Adela, Kahrić Lejla, Alić Ena, Gromić Elida, Bajrić Sandra, Ibrišević Selma, Hodžić Ivana, Mustafić Meliha, Bešić Adela, Hodžić Ivana, Ćosić Tijana, Ćatibušić Majda, Omerović Adnan
. Kao koreograf u kulturno-umjetničkog društvu radio je Pezerović Ferid iz Zvornika, a kasnije je koreograf dugo godina bio i Jašarević Enver iz Tuzle kojeg će 2010. godine na kratko zamijeniti koreograf Omerović Adnan

Izvođenje koreografija pratila je instrumentalna grupa u sastavu: Kukuruzović Damir, Kukuruzović Mirza, Inkić Jasenko, Inkić Igor, Gubaljević Samir, Šaldić Husein, Hasanović Edin, Avdičević Nihad i Omeranović Fahrudin.

Svoj prvi poslijeratni nastup, folklorna grupa je imala u Vučkovcima, dana 12.06.2002. godine, na snimanju emisije Kantonalne televizije. Te iste godine sekcija je imala i nastup na manifestaciji pod nazivom “Veče sevdaha u Gradačcu”. Zatim dolaze mnogobrojni nastupi od kojih pomenimo sljedeće: Nastup prilikom otvaranja tvornice “Cinkarna kvarc” u Tuzli, nastup u Gračanici u okviru manifestacije “Ljetne večeri pod lipama Gračanice”, nastup članova na festivalu folklornog stvaralaštva u Bosanskoj Otoci, nastup na Stadtfestu u Durenu, u Njemačkoj,
na manifestacijama prilikom “Izbor sportiste godine”, manifestacijama “Međunarodnog sajma šljive Gradačac”, “Gradačačkim susretima književnika”, učeščima na federalnoj televiziji, humanitarnim i još mnogim drugim kocertima.

U 2005. godini održana je nova skupština KUD-a na kojoj se za predsjednika skupštine bira Ibrulj Benjamin, za podpredsjednika Cvjetinović Veselin, za predsjednika KUD-a Pamuković Džavid, za podpredsjednika Omerović Safet, a za predsjednika Umjetničkog savjeta izabran je Kukuruzović Damir .

Te iste godine osniva se i ženski vokalni ansabl kojeg sačinjavaju 23 članice: Bahić Kemala, Beširović Fikreta, Džaferović Emina, Džinović Adina, Golać Senada, Hećimović Suada, Huseinbašić Mirsada, Huseinbašić Dženita, Huseinagić Refija, Kolarević Samira, Mešković Fatima, Mušinović Ševala, Mujkanović Sabina, Novalić Ramiza, Osmić Mehridžana, Pamuković Nadira, Sahačić Sabaheta, Sarajlić Sehija, Udvinčić Jasminka, Klopić Besima, Bahić Mersija. Za umjetničkog rukovodioca ansambla bira se prof. Hodžić Bahira , a za organizaciju rada Sahačić Sabaheta, nastavnica bosanskog jezika.


Svoj prvi nastup članice vokalnog ansambla imale su u gradačakoj Skenderiji povodom Bajramskih praznika 11. januara 2006. godine. Tom prilikom izvedene su pjesme “Oj, djevojko džidžo moja” i “Pomrčina cijelo selo spava”. Od tada nebrojeni su nastupi vokalnog ansabla od kojih pomenimo samo neke: Nastupi na Festivalu vokalnih ansambala u Tuzli, kom prilikom su se članice KUD-a predstavile sa kompozicijama “Belo lice ljubam ja” i “Sedam dana ljubila se nisam”. Nastup u Banja Luci sa pjesmama “Kiša pada” i “Zmaj od Bosne”. Učešće na smotri ansambala i kulturno-umjetničkih društava “Đakovački vezovi” u Đakovu, u Hrvatskoj. Nastup na VII festivalu vokalnih ansambala Bosne i Hercegovine u Tuzli sa jazz kanonom i pjesmom “Čaršija”. Učešče na festivalu ženskih vokalnih ansambala Bosne i Hercegovine u Mostaru, sa

kompozicijama “Sve moje jeseni su tužne”,“Čaršija”, “Kraj tanahna šadrvana”, “Ah, što ćemo ljubav kriti” i “Ne dirajte mi ravnicu”. Što se tiče Gradačca, ženski vokalni ansabl je imao učešće na svim značajnim događajima koji su pomenuti uz folklornu i instrumentalnu sekciju.

Veliki hendikep KUD “Gradačac” doživljava 2010. godine, odlaskom poznatog koreografa iz Tule Envera Jašarevića, koji je vodio folklornu sekciju. Na njegovo mjesto uskače, takođe vrsni koreograf Adnan Omerović kojemu se nakon nekoliko mjeseci pridružuje i Indira Kevrić. Nažalost, zbog zauzetosti i velikih obaveza folklornu sekciju napušta i Adnan, poslije kojeg ubrzo odlazi i Indira, koja
početkom 2012. osniva novo Kulturno umjetničko društvo pod nazivom KUD “Zmaj od Bosne”. U svom društvu ona formira samo folklornu sekciju. Zavisno o uzrastu članova sekcija je razvrstana po grupama. Indira im je dala i simpatična imena. To su njezini Mišuri, Pačići i Zmajevi . Društvo je veoma aktivno i učestvuje na mnogim prigodnim svečanostima.

Od momenta Indirinog odlaska, društvo KUD “Gradačac” nastavlja rad sa dvije sekcije, folkolornom i vokalnom. Folklornu sekciju zajedno vode Selma Ibrišević i Selma Begović . U toj sekciji postoje tri grupe i to: najmlađa grupa u kojoj su djeca od 5 do 8 godina, grupa srednjeg uzrasta od 8 do 14 i najstarija grupa su djevojke i mladići od 14 godina pa nadalje. Vokalnu sekciju vodi Džavid Pamuković koji je ujedno i predsjednik društva.

Pored gradskih društava, već dugo vremena i u Vučkovcima egzistira Kulturno umjetničko društvo “Sevdah” . Još 1959. godine društvo je djelovalo pri Omladinskoj organizaciji, a od 1965. godine se formira kao KUD “Jedinstvo” i pod tim nazivom opstaje do 1985. godine.

Te godine mijenja naziv u KUD “4 Juli” pod kojim nastavlja rad sve do početka rata, odnosno 1991. godine, kada potpuno prestaje sa radom. Svoj rad KUD obnavlja 2002. godine sa nazivom “Vučkovci”. S ciljem njegovanja i očuvanja kulturnog blaga, posebno pjesme sevdalinke ponovo se mijenja naziv i od 2006. godine klub se zove KUD “Sevdah” Vučkovci. U društvu djeluje i radi oko 200 aktivnih članova, a njegovim radom rukovodi Skupština od 44 člana i Upravni odbor 20 članova. Folklorna sekcija je najbrojnija i organizovana je u četiri grupe: prvi ansambl, dva dječija ansambla i ansambl veterana. Umjetnički rukovodilac sekcije je Bijelić Suad.

Iz ovakvog grada, koji je čini se oduvijek imao muzički nadarene ljude, neminovno su proizašli i muzički sastavi u kojima se umjesto harmonike i duvačkih instrumenata počinju koristiti bubnjevi i gitare, ali o tome u sljedećoj priči.

O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.

Mirza Avdičević

6 komentara

  1. Odlican tekst,sve pohvale!Samo bih Vam sugerisala da u periodu od 1996-2002.godine je postojao Kud”prof.Husejin Gradascevic”koji je nosi ime rahmetli sina gospodina Bege Gradascevic.Osnivac Kud-a je bio nastavnik muzickog Raif Begic a predsjednik Kud-a Dzavid Pamukovic.Koreograf je bio Ahmet Omerovic-Sondro,Hamid i Ferid Pezerovic,svi iz Zvornika.Zapazen nastup clanovi ovog Kud-a su imali u Brescia,Italija i jos mnogobrojni nastupi.Bila bih Vam zahvalna kad bih u ovu prelijepu pricu uvrstili i ovaj ovaj Kud.Hvala unaprijed i jos jednom sve pohvale za Vase price!

  2. HVALA MIRZA ZA OVAKO DIVAN ISTORIJAT KULTURE U GRADAČCU.UVIJEK SU POSTOJALI,POSTOJE I POSTOJAĆE LJUDI KOJI VOLE GRADAČAC I KOJI SE TRUDE DA ON OSTANE GRAD ZMAJEVA.GRADAČAC JE UVIJEK ZNAO DA PJEVA,SVIRA I IGRA,JER IMA DUŠU.

  3. Vidi Mirza frajera i mandoline kako stoji lijepo sa bosnjackom nosnjom Mesanovic Izet i ostali muzikanti kao i na slici potomke Bega Gradascevica ovog Bege sa tamburicom umjesto sa sazom i ovog Drugog Gradscevica sa Velikom violinom bez gudala a drustvo se zamisli zove Hasan Kikic a gradascevica tamburaju za njakve Popovice Stevanovice Ungare. Mlaceve Zivkovice itd…Huso Turcin….PS Dobro Mirza ako je neko motkom tjerao ove Gradascevice i Ibrahibegovice i Ganibegovice da budu budale sta to tebe tjera….Bolje bi bilo da pises pjesme o lijepoj Pembi i Pipi sto prodavao pred Kinom sjemenke jer su to bili ljudi zene veceg srca od ovih za kojima zalis….

Komentariši