FUDBALSKA LEGENDA, SAFET KIKIĆ – ĆIRE

Rijetki su oni koji još za života uđu u legende i o kojima se priče pričaju i tekstovi u novinskim stupcima pišu. U jednu od takvih legendi ušao je naš sugrađanin, fudbaler FK “Zvijezda” iz Gradačca, Safet Kikić, poznat po nadimku Ćire. Zato ja danas o njemu priču pišem i u okvir znamenitih ljudi Gradačca, uvrštavam.
Safet je rođen 1942. godine u Gradačcu od oca Mehmeda i majke Derviše. Nažalost, nije imao priliku da odraste uz majčinu ljubav jer mu je mati umrla kad je Safet imao samo četiri godine.
Po prirodi tih i skroman odrastao je sa ocem Mehmedom koji se o njemu brinuo čitav život. Skoro jedina igra u kojoj je uživao bilo je igranje lopte sa djecom iz komšiluka. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Gradačcu. U gradačačkoj Zvijezdi je počeo da igra još kao srednjoškolac, a onda odlazi na studije u Sarajevo. Kao student pravnog fakulteta 1962. godine počinje da igra u FK “Željezničar”.
Bilo je to vrijeme kad je u Želji igrao i slavni Ivica Osim. Ivica je igrao u napadu, a onako robusan i visok Safet je dobio poziciju odbrambenog igrača. Nažalost to nije dugo potrajalo i Safet na pripremma u Bugojnu doživljava povredu koljenja, poslje čega se posvećuje studiju kojeg uspješno završava.
U međuvremenu igra za Zvijezdu i puni stadione sa publikom, kako na domaćem tako i na protivničkom terenu.
Postaje golgeter koji se ne zaboravlja. Udarci glavom bili su njegova specijalnost, ali pamtimo i golove koje je postizao udarcem noge poslije čega je lopta poput projektila ulijetala u protivnički gol. Zvijezdin stadion ispod gradačačke aleje upamtili smo po bravuroznim Safetovim driblinzima. Sjećam se kad je u Gradačac došao stomatolog dr. Dževad Konjhodžić koji je bio vrstan fudbaler i koji će tada zaigrati za Zvijezdu.
Obzirom da je igrao poziciju centra, koja je do tada bila rezervisana za Safeta, tadašnji trener je u prvu postavu stavio Konjhodžića, a Safet je po prvi put u životu sjedio na klupi. Moram priznati da je Konjhodžić igrao lijepo i atraktivno. Driblao je pred protivničkim golom i šutirao, ali pogodka nije bilo. Bez golova završeno je prvo poluvrijeme i onda je u igru ušao Safet.


Prva minuta igre i nabačaj sa lijevog krila. Safet prima loptu na prsa, spušta je na desnu nogu, snažan udarac i gooool. Publika gromoglasno uzvikuje Safetovo ime, odnosno sa svih strana se čuje Ćire, Ćire, što je bio njegov nadimak još od djetinjstva.

I naravno, kao što je pristigao dr.Konjodžić tako su kasnije pristigle nove generacije i Safet se postepeno povlaći iz igre. Dugo godina poslije toga ostaje u Upravi Zvijezde, a danas kao penzioner navrati da iz publike pogleda utakmicu i uživa u igri kluba za kojeg je nekada i sam igrao.
Pričajući ovu priču moram priznati da sam se prisjetio i mnogih drugih igrača koji su sa Safetom igrali u različitom vremenskom periodu, pa hajde da to sjećanje podijelim sa vama.
Bili su to sljedeći fudbaleri: Avdagić Ibrahim (Mitke), Alimanović Ibro (Ćibre), Alimanović Ragib, Alimanović Sakib, Alimanović Reuf (Tarzo), Burkanović Milan, Bradarić Isak (golman), Čajić Stjepan (golman), Čirić Jovica, Ćosić Sakib, Ćosić Samid, Delić Alija (Drlje), Dizdar Enver, Doborac Miralem, Džinović Osman, Fačić Hasan (Fača), Hasanović Sakib-Štila (golman), Haskić Asim (Đuro), Ibrišimović Husein (Pištolj), Imamović Sadan-Rašlje (golman), Jašarević Ešef, Jašarević Sulejman (Bijelko), Kaurin Dušan, Kevrić Agan, Kevrić Mustafa (Pidak), Kikić Muris, Kikić Dževad (Kenedi), Kikić Munever (Šikan), Konjhodžić Dževad, Lojić Senahid (Loja), Lazić Nenad, Matanović Nikola, Mešanović Zijo, Moring Drago, Mišić Uroš (golman), Meškić Ibrahim (Brajko), Milkić Sadija, Mikulić Budimir (Budo), Nikić Nikola, Pelešević Salih, Pobrić Salih (Pobro), Sarajlić Enes (Drvo), Skenderović Meha, Skenderović Burho, Smajić Mirsad (golman), Stefanović Milenko (Mama), Stefanović Stojan (Stole), Šehić Sakib, Tipura Adem (igrać i trener) i još mnogi drugi.

Svi ovi fudbaleri odigrali su bezbroj utakmica uz suđenje fudbalskih sudija među kojima je bilo i onih iz Gradačca. Starije generacije se sigurno sjećaju Imamović Safeta, Kevrić Muje, Soldin Šerifa i Golać Fehima.

Prisjećajući se ovih imena, sjećanja naviru u kojima vidim i naše sugrađane koji su bili u upravi Zvijezde, među kojima naročito: Bahić Ibrahim, Imamović Suad, Kikić Mustafa, Jašarević Mustafa, M.Halilović Muhidin, Đulbegović Halid, Kadrić Jusuf, Ćustović Zajko, Bodiroga Ranko, Hećimović Hasan, H. Kasumović Muharem, Imširović Raif, Popović Dragan i čovjek broj jedan iz naše priče, Kikić Safet (Ćire) .

Pominjući njegovo ime uvijek se vratim u 80-e godine 20. stoljeća, odnosno u vrijeme kad sam kao dipl. pravnik radio sa Safetom u Radnoj zajednici RO „Trebava“. Imali smo zajednički ofis na spratu tadašnje robne kuće. Bilo je to vrijeme kad se u sportu radilo amaterski i isključivo iz ljubavi prema svom klubu. Kad ovo kažem onda mislim na sve učesnike sporta, što znači počev od fudbalera pa do onih koji su bili u upravi kluba. Uz svoj redovni posao člana poslovodnog odbora za pravna pitanja, Safet je obavljao i razne poslove za FK Zvijezdu. U to vrijeme u upravi Zvijezde bio je i H.Kasumović Muharem (bivši sekretar Komunalnog preduzeća), koji je skoro svakodnevno navraćao kod Safeta, tražeći od njega određene upute, savjete i sl. Bilo je to vrijeme socijalističkog uređenja države kad nije bilo profesionalizma u sportu i kad se veći dio amaterskih poslova obavljao za vrijeme radnog vremena u instituciji gdje si radio. Ali, mi nećemo o politici jer to nije naša tema.

Zato, vratimo se junaku naše priče i recimo o njemu još nekoliko riječi.
Poslije završenog studija, Safet se oženio sa Sivić Dževidom, poznatom gradačačkom trgovkinjom, sa kojom je dobio dvoje djece, sina Saida i kčerku Dženanu. Iz RO „Trebava“, 1982. godine prelazi u pravosuđe na poslove Javnog tužioca, a poslije rata odlazi u prijevremenu penziju. Penzionerske dane provodi u Gradačcu gdje zajedno sa svojom suprugom Dževidom uživa u posjetama četvero svojih unučadi. O sportu uvijek rado priča i sa osmjehom se prisjeća vremena kad je bio nezamjenjiv centarfor FK Zvijezda.
Ta sjećanja pomalo i blijede zbog čega ja sve ovo stavljam na papir i našeg Safeta u ovir vječnosti stavlajm.
Na početak Bloga možete se vratiti ako kliknete na BLOG ”.

Mirza Avdičević

Komentariši