ČOVJEK KOJI JE DAROVAO SVOJU KRV VIŠE OD STO PUTA – ESAD SKENDEROVIĆ


Danas imam posebnu čast da vam pričam priču o čovjeku koji je darivao svoju krv više od sto puta. Kad čujete njegovo ime i vidite njegovu sliku, vjerovatno će mnogi od vas uskliknuti: Pa to je naš sugradjanin Eso. Da, baš tako! Radi se o Esadu Skenderoviću, rođenom 1952. godine od oca Husrefa i majke Raife-Rajke Đakić.
Njegovi roditelji su rođeni Gradačani, ali kako mu je otac bio vojno lice, po pravilima službe bivše države Jugoslavije imao je raspored u Čačku. U tom gradu rođena su i njegova braća Enes i Enver. Samo je njihova sestra Sajda rođena u Gradačcu. Enesa se mnogi vjerovatno sjećaju kao vrsnog kuhara koji je radio u ugostiteljskom preduzeću “Jedinstvo”. Njihov najmlađi brat Enver, poznat po nadimku Koki, bio je izuzetno talentovani karatista i prvi je sportista koji je osnovao karate klub u Gradačcu. Nažalost umro je veoma mlad.
Esad je takođe radio u ugostiteljskom preduzeću “Jedinstvo”, ali za razliku od svog brata Enesa, on je radio na administrativnim poslovima. Poslije rata radio je kao trgovački putnik za poduzeće Litokarton iz Osijeka. Trenutno je dobrodržeći penzioner, što važi i za njegovu suprugu Fatu, sa kojom ima dva sina, Jusufa i Damira.


Poslije ovih kratkih bigrafski podataka vratimo se našem Esi i recimo nešto više o njegovoj plemenitosti koja je naročito došla do izražaja u dobrovoljnom davanju krvi. Prije svega, recimo kako su plemenitost, dobrota, humanost i dobročinstvo, osobine koje svi želimo da posjedujemo, međutim, za to su potrebna djela, a naš ih Eso ima. Njegova djela se ogledaju u preko stotinu puta darovane krvi. Možete li to zamisliti. Ako znamo da se pri svakom davanju, obično uzima 350 ml krvi, lako je izračunati da je to kanta krvi od 35 litara.
Zato, sve dobrovoljne davaoce krvi moramo nazvati plemenitim ljudima, jer daju nešto što se ničim ne može zamijeniti, a za uzvrat ne traže ništa. Uz sve današnje tehnologije krv je ta koja se ne može ni iz čega proizvesti. Krv čovjeku može darovati samo drugi čovjek. Dobrovoljni davaoci obično i ne zanaju ko su ljudi kojima daruju svoju krv. Jedino što im je bitno je to da se spasi ljudski život. To je bio motiv i junaka iz naše priče, koji je prvi puta darovao krv 1969. godine.
I dan danas se sjeća sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se odazvao da druje krv jednoj porodilji u gradačačkom Domu zdravlja. Bio je to hitan slučaj i vodila se borba za spasavanje zivota majke i bebe. Nije bilo vremena za normalnu proceduru vađenja krvi pa je Eso je darivao krv direktno iz ruke u ruku. Tom prilikom je spasio dva ljudska života. Spasio je i imajku i dijete. U ovih 47 godina, koliko dugo daje krv, bilo je još puno zanimljivih slučajeva, ali zbog svoje izuzetne skromnosti Eso ih ne pominje.

Da nije ove priče vjerovatno nikada ne biste ni saznali za ova plemenita djela našeg sugrađanina, Esada Skenderovića. Više nego zasluženo, godine 2013. dobio je priznanje od Crvenog Krsta Federacije BiH, za 100 puta darovanu krv, što je evidentirano i u knjizi “70 godina rada crvenog krsta/križa Gradačac 1944-2014.

U istoj knjizi su pomenuti i mnogobrojni drugi naši sugrađani kao dobrovoljni davaoci krvi, među kojima pominjem Ibrahimović Ramiza i Ibreljić Midhata koji su takođe darovali krv više od sto puta. U stopu ih prate: Mehić Bakir, Hasanović Fahrudin, Hrustanović Jusuf, Milkić Salih, Ćosić Suljo, Hodžić Osman, Kolarević Fikret, Šućurović Adnan i drugi.

Kao poseban kuriozitet navodim primjer Bulić Šefika, zvanog Bula, koji je darovao krv 217 puta, što svojim sjećanjima potvrđuje i Salih Milkić. Naime on kaže da je o svemu tome pisano u Merx Gradačačkim novinama, br.12 iz 1994. godine.

Bilo kako bilo, nadam se da će ova priča biti poticaj mladim ljima da postanu novi darovatelji krvi.

O znamenitostima Gradačca možete više pročitati ako kliknete na BLOG ”.

Mirza Avdičević

2 komentara

  1. Svaka čast Mirza! Nikog ne zaboravljate! U vašim pričama živjeti će stari i novi Gradačac, u kojem niko neće biti zaboravljen. Svaka nova priča jedna kockica u mozaiku prošlosti i jedan biser na perli sjećanja. Zaista ste nezamjenjivi! Veliki pozdrav!

Komentariši