ŠTA ZNAMO O HUSEIN KAPETANU GRADAŠČEVIĆU I NJEGOVIM POTOMCIMA



HUSEINOVO ROÐENJE

Rođen je u Gradačcu 1802 godine u porodičnoj kući Gradaščvića od oca Osmana i majke Melek-hanume. Njegova rodna kuća se nalazi nedaleko od tvrđave poznate kao Bijela kula, ili Kula Zmaja od Bosne. Prije nekoliko godina proglašena je spomenikom kulture i pod zaštitom je države.

PORODICA, USTANAK I EGZIL

Husein se oženio Hanifom, sestrom Mahmud-kapetana iz Dervente. Pretpostavlja se da je tada imao 20-ak godina, možda i manje. Od oca je 1821. godine naslijedio titulu Kapetana gradačačke kapetanije. Bosna je u to vrijeme bila u sastavu Osmanskog carstva sa dosta ograničenom samostalnošću. U borbi za veća prava, koja su u krajnjem cilju imala i samostalnost Bosne. Husein podiže ustanak 1831.godine, ali slijedeće godine gubi bitku protiv sultanove vojske i biva proglašen odmetnikom. Privremeni spas je potražio na teritoriji Hrvatske koja je bila u sastavu tadašnje austrougarske imperije. Uz posredovanje austrijskog cara sultan ga je pomilovao i zajedno sa porodicom dozvolio boravak bilo gdje na teritoriji osmanskog carstva, samo ne u Bosni. Husein se odlučio za odlazak u Istambul. Bila je to 1832, godina. Po austrijskim izvorima Husein je još pri ulasku na austrougarsku teritoriju imao sina starosti desetak godina. Bio je to njegov sin Muhamed, rođen 1822. godine. Čekajući na odlazak za Istambul u Slavoniji mu se 1832. godine rodila i kčerka Šefika. Iz tog perioda potiće i jedina Huseinova slika koju je naslikao nepoznati slikar.

ŽIVOT I SMRT U TURSKOJ

U Istambulu je živio relativno mirno. Smatra se da je umro 1834. godine. Ima i mišljenja da su ga otrovale carske vlasti. Pokopan je u Istanbulu, na mezarju kod džamije Eyüp sultana. Jedina fotografija njegovog mezara potiće iz Drugog svjetskog rata, ali danas nikoga nema ko može pronaći tu lokaciju. Ima mišljenja da tog mezara više nema i da je uništen prilikom izgradnje autoputa koji je zahvatio dio tog mezarja.

ŠTA SE DESILO SA HUSEINOVOM PORODICOM POSLIJE NJEGOVE SMRTI

Nakon Huseinove smrti, odnosno početkom 1836. godine, njegova supruga Hanifa se sa sinom Muhamedom i kčerkom Šefikom vratila u Gradačac. Sin Muhamed je umro 1854. godine i sahranjen je u haremu džamije Husejnije. Za razliku od Muhameda o sudbini Huseinove kčerke ne zna se ništa. Pretpostavlja se da je nakon bratove smrti, skupa sa majkom Hanifom, napustila Gradačac i otišla u Istambul ili u neko drugo mjesto gdje im se gubi svaki trag.

ZAKLJUČAK PRVI

U gore navedenom izlaganju samo u kratkim crtama sam iznio dosadašnja saznanja bosansko-hercegovačkih historičara i istraživača o životu i smrti Husein-kapetana Gradaščevića. O tome su naročito pisali: Kreševljaković Hamdija, Aličić Ahmed, Galib Šljivo, Imamović Mustafa, Kamberović Husnija i drugi. Obzirom da se u novije vrijeme pojavio veći broj istraživača-amatera, saznali smo za nove činjenice o članovima Huseinove porodice. Krenimo ovim redom:

NOVA SAZNANJA – HUSEINOV SIN MUHAMED IMAO JE POTOMKE

1. Kćerka Muhamedova – Huseinova unuka

Iako je ovu vijest, još u Novembru 2019 godine, na svom twiter profilu objavio izvijesni gosp.Gökhan Karatas, ona je u našoj javnosti ugledala svjetlost dana na facebook profilu kustosa Sarajevskog muzeja, Adnana Muftarefića. Naime, gosp. Karatas je objavio da se u Muzeju arheologije i etnografije grada Edirne u Turskoj, čuva nadgrobna ploča sa mezara Hatidže Šefike, unuke čuvenog Husein-kapetana Gradaščevića. Kao što smo već rekli, ranije se mislilo da Huseinov sin Muhamed nije imao djece. Međutim, sa natpisa nadgrobne ploče saznajemo da je ovo kčer Muhamedova i da je udata za kajmakama (Edirne) Halil Fehmi-bega (potpukovnik 12. puka). Natpis glasi: “Allah je dovoljan Svjedok, Muhammed je Allahov poslanik” (kraj 28. i početak 29. ajeta sure Feth iz Kur`ana Časnog). “Hatidža Šefika, supruga kajmakama Halil Fehmi-bega, kčerka merhuma Muhameda, sina čuvenog Husein-kapetana iz Gradacca u Bosni. Pred dušu (proući) Fatihu. Petak, 5. ramazana 1304. hidžretske (28. maj 1887. g.)”. Uz ovaj tekst, Adnan Muftarević posebno naglašava da je za ovo otkriće zaslužan gosp.Gökhan Karatas, za fotografiju gosp.Tarik Akar, za prevod teksta gosp Zeki Özkan i za informacije o kajmakamu gosp. Yildirim Aganoglu.

2. Sin Muhamedov – Huseinov unuk

Samo nekoliko dana kasnije saznajemo da je Huseinov sin Muhamed, pored kčerke, imao i sina koji je umro još kao malo dijete. O tome nas upoznaje mladi dr. nauka Nedim Rabić iz Gradačca. Naime, on istiće kako se radi o malo poznatom putopisnom tekstu iz 1847. godine jednog njemačkog intelektualca i u svoje vrijeme veoma cijenjenog naučnika. Putopis nažalost nije nikada objavljen kao knjiga. Ovaj putopisac je pored drugih veoma interesantnih detalja iz historije Gradačca ostavio i zapis o susretu sa Muhamed begom Gradaščevićem kojeg je opisao kao ”ozbiljnog čovjeka divljeg temperamenta. Između ostalog taj putopisac je zapisao i slijedeće: ” Pošto se u Gradačcu pročulo da je jedan nadaleko poznati ljekar, kako se vjerovalo, bio u gradu, Muhamed beg ga je pozvao u svoju kuću. Naš putopisac kuću opisuje kao veoma lijepu na dva sprata uz koju se nalazi harem. Za pretpostaviti je da je u pitanju današnja porodična kuća Gradašcevića koju je još izgradio Muhamedov djed Osman kapetan. U kući je bila Muhamed begova bolesna sestru koja je pokrivena ležala u krevetu, a doktoru je donesen i njegov sinčić od svega deset mjeseci na pregled, za kojeg je ovaj očevidac rekao da se mnogo patio. Za pretpostaviti je da je ovo bioj Huseinov unuk koji je bio očito u teškom zdravstvenom stanju i da je ubrzo umro.

ZAKLJUČAK DRUGI

U važećoj historiografiji do sada nije bilo poznato da je Huseinov sin Muhamed imao muških potomaka, a bilo je čak sporno da li je imao uopšte djece, mada je još Hamdija Kreševljaković ispravno ukazao na postojanje kčerke. Zahvaljujući novim i ambicioznim istraživačima saznali smo da je Huseinov sin Muhamed imao i sina, koji je na žalost umro kao dijete i kčerku Hatiđe Šefiku koja je bila udata za Halil Fehmi-bega. Iako Nadamo se da je i ona imala potomke koji bi nas možda mogli odvesti i do njegovih posmrtnih ostataka, ma gdje se nalazili.

POTRAGA ZA KAPETANOVIM POSMRTNIM OSTACIMA U VRIJEME DRUGOG SVJETSKOG RATA

Ideja o prenosu posmrtnih ostataka Husein-kapetana Gradašcevića iz Turske u Bosnu i Hercegovinu, odnosno iz Istambula u Sarajevo, potekla je još u Drugom svjetskom ratu od nekih pristalica NDH vlasti koji su u to vrijeme imali upravu nad Sarajevom. Iz tog perioda potiće i jedna crnobijela fotografija Huseinovog mezara na kojoj se vidi prilično zapušten mezar ograđen željeznom ogradom. Obzirom da je ta ideja bila politički obojena izbjegnuta je konkretna aktivnost i sve je odgođeno za neko drugo vrijeme.

INDOLENTNA VLAST BIVŠE DRŽAVE SFRJ ALI I DANAŠNJE BiH

Nažalost, poslije Drugog svjetskog rata na tu temu se veoma slabo ili nikako pričalo, a ljudi koji su slikali Huseinov mezar su pomrli i tako su izgubljene sve informacije o njegovoj bližoj lokaciji. Ili možda nisu? Možda su negdje ipak zapisane ali ih niko nije tražio, niti traži danas. Kad kažem ovo da ih niko nije tražio niti traži danas, prvenstveno mislim na državnu vlast, kako bivše, tako i današnje države. Ona bivša vlast možda nije bila ni zainteresovana, ali ne razumijem toliku nezainteresovanost vlasti današnje države, Bosne i Hercegovine. Neka se ne ljute, ali mi nezainteresovano djeluju i profesionalni historičari koji bi trebali biti glavni inicijatori i istraživači.

POTRAGA ZA POSMRTNIM OSTACIMA OD STRANE NEKOLIKO DANAŠNJIH ISTRAŽIVAČA – AMATERA

1. Avdičević Mirza iz Gradačca

Po struci sam dipl. pravnik sa Sarajevskog Univerziteta. Moje naglašeno interesovanje za život i smrt Husein kapetana Gradašcevića počelo je 2011. godine. U to vrijeme je jedna mlada doktorica.arheologije, Anida Kazaz iz Turske, na svom facebook profilu objavila sliku navodnog Huseinovog mezara. Obradovan tim otkrićem preuzeo sam tu sliku i objavio je na svom facebook profilu uz navođenje podataka o autoru slike. Poslije kraćeg vremena javio mi se dr.Džanić Emin iz Zagreba sa molbom da mu pošaljem više podataka o lokaciji tog mezara jer bi on htio otići u Istambul i slikati tekst sa nišana kako bi se uradio prevod teksta. Što je naumio, to je i uradio. Nažalost prevod teksta je pokazao da se ne radi o Huseinovom mezaru već o nekom Saray agi iz Sarajeva. To me nije obeshrabrilo i nastavio sam dalje sa prikupljanjem informacija o lokaciji sa Huseinovim posmrtnim ostacima. Poslije nekoliko godina javio mi se i moj sugrađanin Salih Milikić tvrdeći da je prije tridesetak godina u Istambolu vidio turbe ili nešto kao turbe Husein kapetana Gradašcevića, ili bolje rečeno prednju stranu navodnog turbeta ugrađenog u zid jedne zgrade. Na njemu je bila ploča sa imenom i prezimenom našeg kapetana. Njegova priča je bila pomalo nevjerovatna, ali dovoljno interensantna da sam finansirao put i sa Salihom otišao u Istambol. Turbe nismo pronašli. U ulici gdje ga je Salih navodno vidio došlo je do velikih promjena. U svim zgradama po dužini ulice u prizemlju su urađeni poslovni prostori, pa je za predpostaviti da je eventualno turbe izmješteno na drugu lokaciju. Pored toga ispred poslovnih prostora se nalaze tezge krcate sa robom za prodaju. Uz sve to, tezge su natkrivene nastrešnicama što sve zajedno čini neprepoznatljivom zgradu koju smo tražili, a naročito kad se uzme u obzir da je Salih posljednji puta bio u Istanbulu prije 31 godinu. Za mene kao istraživača-amatera svaka dalja potraga za turbetom, skoro da je nemoguća.

2. Džanic Rizah iz Srebrenika

Čovjek po imenu Rizah Džanić je rodom iz Srebrenika i po meni je jedan od najvećih zaljubljenika u istarživanju lokacije mezara Husein kapetana Gradašcevića. Po profesiji je privatni biznismen, a od nedavno je i vijećnik u Gradskom vijeću Srebrenika. Zbog svog privatnog biznisa često putuje u Tursku, a dio svog slobodnog vremena uvijek iskoristi da dođe do neke informacije o lokaciji Huseinovog mezara. Obišao je stotine mazara ne bi li ugledao neki sa kapetanovim podacima . Povezivao se sa mnogim ljudima iz Turske među kojima i sa jednim studentom iz BiH koji studira u Turskoj. Kupovao je knjige, i prikupio na stotine dokumenata iz turskih arhiva. Na žalost ni u jednom od tih dokumenata nije bilo ni riječi o Huseinovoj smrti kao ni o njegovoj sahrani. Angažovao se i na prevodu natpisa sa skoro svake fotografije za koju se tvrdilo da je na njoj Huseinov mezar. Do današnjeg dana nije bilo rezultata, ali ovaj ambiciozni čovjek ne odustaje od svoje namjere. Poželimo mu puno sreće i konačni uspjeh.

3. Sejfudin Tokić iz Gradačca i Avdo Husejnović iz Sarajeva

Sejfudin Tokić je rodom iz Gradačca i po profesiji je dipl. farmaceut. Trenutno živi u Sarajevu i aktivno se bavi politikom. U saradnji sa poznatim bosanskim novinarom i snimateljem dokumentarnih filmova Huseinović Avdom, odlučio je ući u potragu za mezarom Husein kapetana Gradaščevića. Bilo je to 2016. godine, a vijest je objavljenja u portalu “Miruh Bosne”. Nedavno je iznio tvrdnju da su pronašli mezar i da Avdo o tome snima dokumentarac. Ako je vjerovati Sejfudinovoj izjavi biće to veliko otkriće, ali ?????.

4. Omer Isović i Udruženje “Zmajevo Srce”

Omer Isović iz Tuzle i još tri člana tog udruženja takođe su krenuli u potragu za mezarom Husein kapetana Gradaščevića. Prva vijest o tome objavljena je 2018. godine u kojoj se iznosi podatak da je locirano 10 mezara od kojih bi jedan trebao biti Huseinov. Predstavnike Zmajevog srca u Istanbulu bi trebali dočekati ekipa istraživača koja već aktivno radi na tačnom utvrđivanju grobnog mjesta u kojem se nalaze posmrtni ostaci Zmaja od Bosne. “To su ljudi koji tamo žive već duži niz godina, odlično poznaju teren i mnogo će nam pomoći u pronalasku mezara. Nadam se da će mo na kraju uspjeti realizirati ovaj izuzetno kompleksan posao. Nakon toga idemo prema državnim organima kako bi se njegove kosti mogle premjestiti u BiH. Krajnje je vrijeme da Husein-kapetan Gradašcević bude vraćen kući te da našu historiju koja je izuzetno bogata ponovo oživimo”, istakao je Isović, naglasivši da je u ovom slučaju izostala podrška nadležnih institucija te da finansiranje u cijelosti snose spomenuto udruženje i Agencija Kreativa marketing iz Tuzle. (Dio teksta preuzet sa portala Klix.ba). Do objave ovog teksta nisam saznao da li je neko iz ovog udruženja išao u Tursku i ima li kavih pomaka u ovom istraživanju.

MOJE RAZMIŠLJANJE VEZANO ZA ORGINALNI PORTRET HUSEIN KAPETANA GRADAŠCEVIĆA

Za umjetnicku sliku sa Huseinovim likom tvrdi se da je nastala 1832. godine u Vinkovcima. Bilo je to u vrijeme dok je Husein tamo čekao sultanovu dozvolu da sa porodicom krene za Istambul. Slika se čuva u Bečkom muzeju gdje ju je 1961. godine presnimio sarajevski publicista i snimatelj Jan Beran. Slika uglavnom kruži internetom i dosta je slabog kvalitata. Razmišljam kako je čudno da niko poslije Berana nije preslikao tu umjetničku sliku ili zašto se bar njena kopija ne nalazi u Muzeju Bosne i Hercegovine.

MOJE RAZMIŠLJANJE MEZAR HUSEIN KAPETANOVOG SINA, MUHAMEDA GRADAŠČEVIĆA<

U literaturi, kao i na internetskim stranicama ćesto pročitamo podatak da se u haremu džamije Husejnije u Gradačcu nalazi mezar Husein kapetanovog sina, Muhameda Gradaščevića. O tome sam pisao i ja na svom Blogu o znamenitostima Gradačca kao i u svojoj knjizi “OTRGNUTO OD ZABORAVA – Gradačac kroz vrijeme”, čiji je izdavač Gradska biblioteka Alija Isaković iz Gradačca. Od glavnog imama medžilisa islamske zajednice Gradačca mr. Nusreta ef. Kujrakovića, saznao sam da je prijevod teksta sa nišana uradio prof. Mehmed ef. Mujezinović. Ovog ljeta sam sa dvojicom prijatelja otišao u posjetu džamiji Husejniji sa ciljem da pogledamo unutrašnji izgled džamije koji se upravo renovira, a radove nadgleda i lično vrši sarajevski restaurator i gosp. Nihad Čengić. Tom prilikom smo posjetili i mezar Husein kapetanovog sina Muhameda Gradaščevića. Pomalo iznenađeni konstatovali smo kako je taj mezar prilično manji od ostalih, a na tu našu konstataciju reagovao je gosp. Čengić rekavši da nas to ne brine jer mnogi nišani su se kroz vrijeme po potrebi pomicali tako da neki mezari ne izgledaju kao prvobitni. Otišli smo pomalo sumnjičavi a danas ja razmišljam: Da li je to zaista mezar Huseinovog sina ili mezar Huseinovog unuka koji se možda takođe zvao Muhamed? Ne sumnjajući u prevod prof. Mehmeda ef. Mujezinovića, ipak ne mogu a da se ne zapitam? Zar je moguće da do sada nikad i nigdje nismo pročitali cijeli tekst prevoda sa naznačenim godinama Muhamedovog rođenja i smrti. Po internetskim stranicama naiđemo na podatak da je Muhamed rođen 1822. godine a da je umro 1854. godine, što znaći da je umro sa 32. godine baš kao i njegov otac Husein Gradaščević. Zar je moguće da do sada niko drugi nije prevodio tekst sa ovog nišana koji je tu, na dohvat ruke. Ako ni zboga čega drugog onda zbog činjenice da je po mojoj procjeni prevod rađen bar šezdeset godina ranije.

ZAKLJUČAK TREĆI

Bili kako bilo zaključujem ovu priču u nadi da ću potaknuti vlast i historičare na veću aktivnost po pitanju eventualnog otkrića novih potomaka Husein kapetana Gradaščevića kao i njegovog mezara. Novoizgrađeno turbe ispred džamije “Husejnije” u Gradačcu je spremno za prijem kapetanovih posmrtnih ostataka.



Mirza Avdičević

Komentariši